Kur'an

Kur’an Časni je najveća Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mudžiza. Od naučnih do matematičkih fenomena, gotovo hiljadu i po godina kasnije, još uvijek nije iscrpljena kur’anska nadnaravnost.

“Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u krajevima (Zemlje), a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (sura Fussilet, 53)

U ovom tekstu ćemo govoriti o matematičkoj nadnaravnosti Kur’ana Časnog. Matematički fenomeni u Kur’anu predstavljaju fascinantnu oblast proučavanja strukture i rasporeda kur’anskog teksta, otkrivajući zadivljujuću harmoniju između lingvističkih izraza i preciznih prirodnih i astronomskih zakona, koji nikako nisu mogli biti poznati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Analizom učestalosti određenih pojmova uočava se izuzetna preciznost koja nadilazi puku slučajnost i još jednom potvrđuje da je Kur’an Časni govor Gospodara Plemenitog.

Jedan od najočitijih primjera takve nadnaravnosti Kur’ana jeste i terminologija vezana za jedinicu vremena – dan. Jednina riječi “dan” (jevm) u Kur’anu se spominje tačno 365 puta, što direktno odgovara broju dana u jednoj solarnoj godini, odnosno broju okreta Zemlje oko svoje ose dok obiđe jedan krug oko Sunca. SubhanaAllah! S druge strane, množina iste riječi (ejjam i jevmejn) spominje se 30 puta, što odgovara broju dana u mjesecu.

Izvedenice riječi “godina” (senet i sinin) u Kur’anu se zajedno spominju 19 puta, što precizno odražava astronomski ciklus poznat kao Metonov ciklus, period od 19 godina u kojem Sunce i Mjesec ponovo dolaze u istu početnu liniju u odnosu na Zemlju.

Preciznost se ogleda i u geografskim i kosmološkim odnosima. Na primjer, riječ kopno (el-berr) spominje se 12 puta, dok se riječ more (bahr) spominje 32 puta. Ukupan zbir ovih spominjanja jeste 44, a kada se izračuna omjer spominjanja kopna i mora (12 prema 32), dobija se vrijednost 0,375, što u procentima iznosi 37,5 posto. Površina Zemljinog kopna iznosi približno 135 miliona kilometara kvadratnih, dok vodene površine zauzimaju oko 360 miliona kilometara kvadratnih, što u omjeru daje identičan procenat od 0,375.

Matematičke harmonije vidljive su i u specifičnim kazivanjima, poput kazivanja o stanovnicima pećine u suri El-Kahf. Iako se u tekstu navodi period od 309 godina, raspored riječi od mjesta gdje se počinje govoriti o mladićima pa do ajeta u kojem se navodi ta brojka čini tačno 308 riječi, iza kojih slijedi 309. Riječ kao početak samog navođenja broja.

Pored toga, izrazi poput “sedam nebesa” pojavljuju se na tačno sedam mjesta u Kur’anu.

Ovu su samo neke od kur’anskih mudžiza koje bi trebale podstaketi svakog čovjeka, bio musliman ili ne, da izučava i čita o Kur’anu Časnom. Većina ljudi koji nisu bili muslimani, a koji su željeli pronaći “manu” Allahovom govoru, zapravo su na kraju prihvatili, milošću Njegovom, islam, uvjereni da Kur’an nikako ne može biti govor čovjeka. S druge strane, mi kao muslimani, često smo nemarni spram Allahove riječi, i vrlo često nismo ni svjesni da nam je Gospodar darovao najveći dar upravo objavom Kur’ana.

Može li ovako savršen sklad biti riječ čovjeka? I ima li išta što bi moglo izaći na mejdan Kur’anu kada su i nauka i rječitost ostali nemoćni pred njim?

*(Matematički fenomeni su preuzeti iz knjige Kur’an: nenadmašni fenomen, koju ujedno preporučujmo za čitanje svakom ko se želi uvjeriti u nadnaravnosti Allahove riječi.)