Kur'an

Neki od naučnih dokaza da je Kur’an božija riječ

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kur’an je božiji govor, objavljen posljednjem božijem poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela) u periodu od 23 godine, kao Uputa cijelom čovječanstvu do kraja svijeta. Usmeno i pismeno je sačuvana svaka riječ i svako slovo i tako preneseno do dana današnjeg. Božija mudrost iziskivala je da Objavu odlikuje nad onim što nije Objava, jer, u suprotnom, ljudi ne bi Objavu mogli razlikovati od zablude. Zato je poslanicima davao razne dokaze i čuda, kako je i u samoj Objavi pohranjivao ono što će ljudima ukazati da se radi o istini. Inače, da nije toga, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je božiji poslanik i da je Allah poslao.

 
Neka poslanička čuda su se, u svim vremenima, događala u onome što kruniše to vrijeme, odnosno u onome u čemu su ljudi dostizali vrhunac, i kada bi vidjeli nešto apsolutno van te granice, nešto što je nedostižno, znali bi da je to od Boga. Tako kada su faraonovi sihirnazi (čarobnjaci) u vrijeme Musaa, alejhisselam, vidjeli pretvaranje njegovog štapa u zmiju koja guta njihove čarolije, znali su da to nije vještački načinjena čarolija, već nešto što dolazi izvan tih okvira. Shvatili su da se radi o božijem čudu koje je dato Musau (Mojsiju), te su povjerovali u Allaha i Njegovog poslanika Musaa.
 
U vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, književnost je bila na vrhuncu svoga uspona. Ona je sa svoja dva organka, pjesništvom i prozom, predstavljala njihov ponos. I kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije znao ni da čita ni da piše, došao sa Kuranom, pred njim su nemoćno stali svi pjesnici i književnici znajući da to ne može biti djelo čovjeka.
 
Zatim, svi prethodni božiji poslanici su slani samo svom narodu i svojim nacijama, a njihova kompletna poruka je bila namijenjena samo za određeni vremenski period. Stoga, čuda koja su oni mogli uraditi božijom dozvolom, kao što je razdvajanje mora, oživljavanje mrtvaca, itd., uvjeravala su ljude toga vremena, ali ta čuda mi danas ne možemo analizirati niti provjeravati. S obzirom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji božiji poslanik, poslan čitavom čovječanstvu, i poruka koju je on dostavio je do Kraja svijeta, čudo koje mu je dato može da se ispituje, a ljudi svih vremena nakon njegove objave mogu da ga provjeravaju i izučavaju. Zato je Kur’an primjeren svakom vremenu u kome opstoji, a koje je, danas, doba napretka znanja i nauke. 
 
Dakle, postoje jasni dokazi, za razumom obdarene, da je Kur’an božija riječ. Ti se dokazi ogledaju u spominjanju naučnih stvari koje čovjek bez Objave nikako nije mogao znati u to vrijeme, prije više od 1400 godina, iz raznih oblasti, a koje se nastavljaju otkrivati do dana današnjeg; zatim u obavijestima o onome što će se desiti, a koje su se ispunjavale bez greške, zatim u stilistici posljednje Objave koja je izazov ljudima do Sudnjeg dana; zatim u savršenstvu sistema kojeg je donijela posljednja Objava za sve aspekte života, od uređenja najviših instanci vlasti do najobičnijih svakodnevnih poslova. O tome su ispisani mnogobrojni tomovi knjiga, i nastavljaju se ispisivati. Ukratko, Kur’an je čudo nad čudima. Kur’an je čist od bilo kakvih grešaka ili kontradikcija, bez obzira na to što je postepeno objavljivan tokom 23 godine, i sa obzirom da obuhvata širok spektar različitih poglavlja. Sadrži jednostavnu, jasnu i univerzalnu poruku kojom se obraća ljudskom intelektu. Ostavlja dubok i dirljiv uticaj na čovjeka. Najracionalnije objašnjenje za jedinstvene i čudesne aspekte Kurana je da može biti jedino od Boga. Uzvišeni kaže: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (Kur’an, 4:82)
 
KUR’AN I SAVREMENA NAUKA
 
Radi razumijevanja naučnog čuda Kur’ana, potrebno je prije svega baciti pogled na naučni nivo vremena u kojem je Kur’an objavljen. Kur’an je objavljen u vremenu kada je tehnologija bila primitivna, nije bilo teleskopa, mikroskopa niti bilo čega sličnog današnjoj tehnologiji. U VII stoljeću, kada je Kur’an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i nesnovanosti po pitanju naučnih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istraživanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Dolaskom Kur’ana uništena su i sva primitivna vjerovanja, i iznesen je niz saznanja o još mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata.
 
Mi živimo u vremenu naučnog napretka gdje znanje napreduje brže nego ikad, a nauka postiže rezultate veće nego sva stoljeća zajedno od početka civilizacije. Ali sa ovom tehnologijom danas naučne knjige i časopisi koji se objavljuju brzo postaju opovrgnuti, a nove teorije predstavljene. Sada, zamislimo da moramo napisati knjigu o činjenicama našeg svijeta. Bilo bi teško uraditi samo potrebna istraživanja da bi knjiga bila 100% tačna u svjetlu znanja koje imamo danas, a bilo bi nam još teže, praktično nemoguće, da napišemo ovakvu knjigu prije 100 ili 1000 i više godina, a da ona bude i dalje tačna! Međutim, Kur’an je govor Uzvišenog i Sveznajućeg.
 
Mi ne želimo da dokazujemo da je Kur’an božija riječ koristećni naučno znanje kao mjerilo, jer se za bilo koje mjerilo smatra da je ono superiornije od onoga što se mjeri ili verifikuje. Za nas muslimane Kur’an je kriterijum suđenja ili rastavljanja dobra od zla, i ono je ujedno i naše mjerilo istine. Međutim, za jednog obrazovanijeg čovjeka koji je ateista, naučno znanje je univerzalni test u koji on vjeruje. Stoga ćemo ovdje spomenuti neke ajete (odlomke, božije znakove i dokaze) iz Kur’ana koji govore o naučnim stvarima, koje su otkrivene u modernom dobu. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur’an istina.” (41:53) Kur’an se sastoji od više od 6 hiljada ajeta od kojih je više od hiljadu povezano na neki način sa naukom, međutim, spomenućemo samo neke.
 
SUNČEVO KRETANJE
 
Uzvišeni Allah u više ajeta govori o kretanju Sunca, a u jednom od njih kaže: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (36:38) Godine 1512. astronom Nikola Kopernik iznio je svoju teoriju da je Sunce nepokretno u centru sunčevog sistema i da se planete okreću oko njega. Ovo uvjerenje je bilo široko rasprostranjeno među astronomima sve do 20. stoljeća. Međutim, danas je ustanovljena naučna činjenica da Sunce nije stacionarno već  da se i ono kreće, a o čemu nam je Kur’an govorio još prije 1400 godina. 
 
ULOGA I OPIS PLANINA
 
Uzvišeni Allah kaže: “Zar Zemlju kolijevkom nismo učinili, i planine kao klinove.” (78:7-8) Kur’an sa preciznošću opisuje duboko korijenje planina koristeći riječ “klinovi”. Mont Everest, na primjer, ima približnu visinu od 9 km iznad nivoa mora, dok je njen korijen dublji od 125 km! S obzirom da je Zemljina kora tanka, vrlo je velika mogućnost njenih potresa. Planine djeluju kao klinovi koji drže zemljinu koru i daju joj stabilnost. Uzvišeni kaže: “Mi smo po Zemlji stabilne planine razmjestili da ih ona ne potresa.” (21:31) Činjenica da planine imaju duboko korijenje oblika klinova i da je njihova uloga velika u stabilizovanju zemljine kore nije bila poznata do pronalaska teorije tektonskih ploča početkom 20. stoljeća.
 
NEMIJEŠANJE MORA
 
Uzvišeni kaže: “Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju.” (51:47) Ova, Kur’anom saopštena, karakteristika mora – da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode ne miješaju – u nedavnoj prošlosti je otkrivena od strane okeanografa. Fizička sila zvana površinski napon onemogućuje vode susjednih mora da se pomiješaju zbog razlike u gustini ovih voda, kao da je u pitanju tanak zid između njih. Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja, plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susreće sa vodama Atlanskog okeana, njene karakteristike (gustoća, temperatura i toplota) ostaju nepromijenjene, pošto između ova dva mora postoji jedna nevidljiva graica i ona se ne miješaju.
 
TAMA U DUBINAMA OKEANA
 
Uzvišeni Allah, govoreći o djelima nevjernika, kaže: “… ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi, a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio ruku skoro da je ne bi vidio – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (24:40) Ljudi nisu u stanju da bez pomoći rone više od 20-30 metara, i ne mogu preživjeti u dubinskim okeanskim regionima na dubinama većim od 200 metara. Stoga su naučnici tek u novije vrijeme bili u stanju da, pomoću moderne opreme, potvrde da je u dubinama mora tama. Zatim, u istom ajetu Kur’an spominje još jednu nedavno otkrivenu naučnu činjenicu. Naime, najčešće se mislilo da se talasi jedino pojavljuju na površinama okeana. Međutim, okeanografi su otkrili da postoje unutrašnja talasnja koja se odvijaju ispod površine i nevidljivi su ljudskom oku i jedino mogu biti uočeni specijalizovanom opremom. A u Kur’anu stoji: “koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi.” Ovaj opis je zapanjujući jer prije 1400 godina nije postojala specijalna oprema da otkrije unutrašnja talasanja duboko u okeanima.
 
RAZVOJ EMBRIONA ČOVJEKA
 
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili, zatim činimo da kao kap sjemena u stanište pripremljeno dospije, pa ona kap sjemena ugruškom stvorimo, zatim od ugruška zakvačak stvorimo, pa od zakvačka kosti stvorimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oformimo, pa neka je uzvišen Allah, Najbolji Stvoritelj!” (23:12-14)
 
Kur’anski tekstovi koji govore o stvaranju čovjeka, od kojih smo ovdje spomenuli dio, predstavljeni su jednom od najvećih autoriteta u embriologiji dr Kejtu Muru (Keith Moore) koji je bio profesor embriologije i šef Katedre u okviru Odsjeka za anatomiju na Univerzitetu u Torontu, u Kanadi, nakon čega je ostao zapanjen. 1981. godine, u toku Sedme medicinske konferencije u Demamu, dr Mur je rekao: “Bilo je to veliko zadovoljstvo za mene da pomognem, da razjasnim tvrdnje u Kur’anu u pogledu ljudskog razvoja. Jasno mi je da su ove tvrdnje Muhammedu morale doći od Boga zbog toga što gotovo sve od navedenog znanja nije otkriveno ni mnogo stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana. Ovo meni dokazuje da je Muhammed mora biti poslanik od Boga.”
 
RECEPTORI ZA BOL SU PRISUTNI U KOŽI
 
Uzvišeni Allah kaže: “Doista, one koji ne vjeruju u ajete i znakove Naše, Mi ćemo u Vatru baciti, pa kad god im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama, kako bi patnju osjetili. Allah je, doista, Silni i Mudri.” (4:56) U koži postoje receptori za bol bez kojih nijedna osoba ne bi bila u stanju da osjeti bol. Danas je, isto tako, specijalistima poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba nakon toga ne osjeća nikakvu bol. Prof. Tagat Tejasen, šef Odsjeka za anatomiju na Univerzitetu Čang Mai na Tajlandu, proveo je puno vremena u istraživanju receptora za bol, U početku nije vjerovao kada je čuo da Kur’an ovo spominje prije 1400 godina. Prof. Tejasen je bio toliko oduševljen ovom naučnom tačnošću kur’anskog ajeta, da je na VIII Saudijskoj konferenciji koja se održala u Rijadu (Saudi Medical Conference) na temu “Naučni znakovi u Kur’anu i sunnetu” javno izjavio: “Nema drugog istinskog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik.” A zar je razumno bilo šta drugo reći…
 
Irfan Hajrudin Klica
Knjiga: “Poziv istine”
 
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: