Novotarije i sujevjerje

PITANJE: Znam da se pod novotarijom podrazumijeva sve što je uvedeno u islam od vidova obožavanja Allaha. Ako je tako, zašto smatramo mevlud novotarijom kada je to samo obična proslava i nema ništa sa ibadetom? Naravno, neki ljudi citiraju dokaz da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao da se proslavljaju samo dva bajrama, i nikakva druga proslava na neki drugi dan mimo ova dva. Ovdje želim ponoviti i reći da je mevlud obična proslava koja je čista od djela ibadeta, pa ga tako smatrajte kao proslavu bilo kojeg drugog rođendana.

ODGOVOR: Proslavljanje mevluda (rođendana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nije samo obična proslava koja nije povezana sa ibadetom; štaviše, onima koji upražnjavaju ovaj običaj on je vjerski praznik koji se čini kao vid približavanja Allahu.

Prvo:

Oni koji slave ovim povodom i koji učestvuju u tome rade to iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku spada u najveće ibadete i znakove imana. Pa sve što se uradi tim povodom, bez sumnje je vid ibadeta kojim se želi približiti Allahu. Na osnovu toga možemo navesti da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njega više voljeli i poštovali, te su bili svjesniji njegovih prava od onih koji su došli poslije njih, pa sve ono što njima nije bilo vjera, nije vjera ni onima koji dolaze poslije njih.

Ovo pravilo je citirao Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, ljudima koji su se okupili u halku da spominju Allaha u džamiji, a koji su brojali svoje zikrenje kamenčićima. Rekao im je: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili vi slijedite put koji je bolji od puta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ste otvorili vrata zablude!“ Rekli su: „Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, nismo htjeli ništa osim dobra.“ On im je odgovorio: „Koliko je onih koji su htjeli dobro, ali ga nikad nisu postigli.“ Ovu predaju je zabilježio Ed-Darimi u svome Sunenu (210).

Drugo:

Ako se proslava obilježava svake godine, to je čini ‘idom (bajramom) ili praznikom, a praznici su stvari po kojima se prepoznaje neka vjera. Tako ćeš vidjeti da pripadnici Knjige smatraju svoje praznike svetim i proslavljaju ih.
Šejh Nasir el-‘Akl, Allah ga sačuvao, rekao je: „Praznici spadaju u vjerska obilježja i obrede, kao što je okretanje u određenom smjeru tokom obožavanja, namaza i posta; to nisu samo običaji. Zato je oponašanje nevjernika u njima tako ozbiljna stvar. Isto tako, uvođenje praznika koje Allah nije propisao isto je kao i suđenje po zakonu koji Allah nije objavio, govor o Allahu bez znanja, izmišljanje laži o Njemu i uvođenje novotarija u Njegovu vjeru.“ (Mukaddimetu Iktida’is-siratil-mustekim, 58).

Treće:

Ebu Davud (1134) prenosi da je Enes, radijallahu anhu, rekao: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, zatekao je ljude koji su imali dva dana u kojima su se veselili. Upitao je: ‘Kakva su ova dva dana?’ Rekli su: ‘Veselili smo se u ova dva dana u doba džahilijjeta.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Doista vam je Allah zamijenio ta dva dana boljim od njih: Ramazanskim i Kurban-bajramom.’“ Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim (sahih) u Sahih Sunen Ebi Davud.

Da je proslavljanje praznika bilo samo običaj i da nema nikakve veze sa ibadetom i oponašanjem nevjernika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio bi ih da slave i da se vesele, jer nema ničeg lošeg u igri ili u dozvoljenoj zabavi. Međutim, ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njima rekao da ne obilježavaju te dane ili praznike igrom i zabavom – iako to nije izgledalo kao nešto čime se želi približiti Allahu ili kao bilo kakav ibadet – šta je tek onda s onima koji to čine upravo kao vid približavanja Allahu ili kao ibadet?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ko god uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to se odbacuje.“ Zabilježili su ga Buharija (2697) i Muslim (1718).

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/219307

Preveo: Redžo Muratović