Nađi način da daš, ali ne traži ništa zauzvrat

Ljudi nisu nesrećni jer nemaju nekog ko će ih usrećiti i ko će im pružiti dovoljno ljubavi, pažnje, euforičnosti i satisfakcije. U osnovi, ako neko spadne na to da njegova sreća ovisi o drugome, onda zaista nema spokojstva za tu osobu. Ni mirnog sna. Ljudi su nesrećni jer uporno očekuju i očajnički traže od drugih: te bogdu vremena, te zagrljaj “na blic” (bar toliko!), te koja slatkorječiva za trenutačne nedoumice, te, te… Ljudi su nesrećni jer traže, a malo pružaju. Jer uskraćuju, samo zato što su uskraćeni bili. Oduzimaju, samo zato što im nije dato. Rastužuju, jer su rastuživani bili. Ostavljaju, jer su ostavljeni bili. Začarani krug bez kraja. I sve dok gori ta želja za osvetom u uglu oka tvog, znaj da bićeš izuzetno nesrećna, rode moj. Nerijetko, ljudi su nesrećni, jer sreću traže tamo gdje ne treba, tamo gdje je nema, ili je prividno ima. Sreća koju ti pruži jedan insan koji je daifom stvoren, potrajće koliko treptaj. Ljudi, mi smo sredstva jedni drugima na putu do Dženneta, sredstva pomoću kojih bogatimo naš ahiretski konto, samim tim nikog ne možemo uvjetovati da bude stražar našem osmijehu. Ono, čim utihne tvoj smijeh, da neko lomi noge i ruke da bi ti isti vratio na lice. Nismo mi roboti, mi smo stvorenja sa svrhom stvorena: da ROBUJEMO Rabbu.

Zato, potraži sreću na sedždi dok svijet spava, među koricama Allahovog Furkana, i među hadisima Rasulullaha, صلى الله عليه وسلم. Ako je tu ne nađeš, onda se pomiri sa time da ćeš živjeti u azabu prije kaburskog azaba. U strepnji prije one istinske strepnje na Dan obračuna.

Probaj zarad sopstvenog dobra.

Anela Fetić