Rekaik

Odgajateljica faraonove kćerke

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Istorija nije zabiljezila njeno ime ali se pamte njena djela. Dobra zena koja je zivjela sa svojom porodicom u sjeni faraonova zla. Njen muz bio je veoma blizak faraonu (vladaru u to doba) a ona je bila sluga i odgajateljica faraonovih kcerki. Allah ih je uputio pa su bili vjernici. Kada je faraon saznao da je on vjernik ubio ga je bez oklijevanja a ona je i dalje radila kod njega. Tako je izdrzavala svoju djecu… hranila ih je onako kako ptica hrani svoje ptice.

Dok je jedanput cesljala faraonovu kcerku ispao joj je cesalj iz ruke pa je rekla: “Bismillah ( u ime Allaha), a faraonova kcerka je iznenadzeno upita: ” Allah… moj otac ?”, a ona joj uzviknu:” ne… nego Allah moj i tvoj Gospodar i Gospodar tvoga oca” faraonova kcerka se iznenadi, zar ima drugi bog osim njenog oca. Obavijestila je faraona o tome a i on se takodze iznenadio pa zar ima neko na njegovom dvoru da obozava nekog drugog osim njega. Pozvao ju je i upitao:”Ko je tvoj gospodar” ? Odgovorila je:” Moj i tvoj Gospodar je Allah” . Naredio joj je da napusti vjeru… zatvorio je, udarao je… ali uprkos svemu tome ona je ostala cvrsta u svojoj vjeri.

Zatim je naredio da se donese veliki bakreni kazan i da ga napune kljucalim uljem… doveo je ispred posude i kada je vidjela to, bila je ubjedzena da ce za koji trenutak umrijeti i sresti svoga Gospodara. Znao je faraon, zalim, da su njoj najdraza njena djeca, jetimi koje ona s mukom hrani i izdrzava, pa je pozelio da joj poveca bol i muke i naredio je da dovedu petero njene djece.. Djeca su uplaseno gledala, ne znajuci sta ce biti s njima pa kada su je vidjeli, potrcali su joj placuci. Vidjevsi nesrecu koja se sprema zagrlila ih je a najmanjeg je privila na svoje grudi… nahranila ga je.

Kada je ovo vidio faraon naredio je vojnicima da najveceg bace u kazan. Djecak vristi, trazi pomoc, moli vojnike da mu se smiluju, prekljinje faraona… pokusava da pobjegne, doziva svoju mladzu bracu, svojim nejakim rucicama udara vojnike koji ga nemilosrdno vuku prema kazanu… a majka gleda i oprasta se sa njim i eto ne prodze ni trenutak bacise ga u kljucalo ulje, majka gleda i place… i eto odvoji se meso od kostiju a njegove male bijele koscice isplivase na povrsinu ulja.

Pogleda je faraon i naredi joj da napusti vjeru u Allaha, a ona to odlucno odbi. Jos vise se rasrdi pa naredi da urade sa drugim djecakom kao i sa prvim. Otrgnuse ga od nje a on vristi, doziva je i eto bacise i njega u vrelo ulje… a ona gleda… dok se i njegove kosti ne pomijesase sa kostima njegovog brata. A majka i dalje cvrsta u svojo vjeri, sigurna u susret sa svojim Gospodarom.

Zatim je faraon naredio da to urade i sa trecim djetetom, odveden je i bacen u kazan i sa njim uradise isto ono sta su uradili sa njegovom bracom. A majka i dalje cvrsta u svojoj vjeri… pa je naredio da i sa cetvrti baci u kazan, dodzose vojnici da ga uzmu a on se odupire drzeci se za majcinu odjecu, pade pod majcina stopala a ona pokusava da ga podigne, pokusava da se oprosti s njim, da ga poljubi, da osjeti njegov miris prije nego sto ih rastave.

Otrgose i njega vucuci ga za njegove male rucice a on pokusava da izgovori neke nepoznate rijeci moleci ih za pomoc… a oni milosti nemaju. I eto utopi se i on u vrelom ulju, nestade tijela, prekide se glas i njegove koscice isplivase na povrsinu ulja. Gleda majka sve to, eto i on je otisao u vjecnu kucu, gleda i place, tijelo joj se kida od bolova. Koliko dugo ga je drzala na svojim grudima, hranila ga njima, duge noci nije spavala zbog njega, kako se samo igrao njenom kosom…

DOJENCE

Istrgose i peto dijete od nje dok je dojio, poce da vristi, ona place… pa kada je Allah Subhanehu we Teala vidio njenu tugu i slomljenost i njenu poniznost ucinio je da djecak dojence progovori, pa joj je rekao: “O majko strpi se, ti si u pravu“, a zatim se i njegov glas izgubi i on nestade u kazanu zajedno sa svojom bracom. Bacen je u ulje a u ustima mu jos njeno mlijeko a u ruci vlas njene kose a na odjeci tragovi njenih suza.

I tako nestade svih petero djece, gleda jadnica u bijele male kosti… cije kosti? kosti njene djece koji su sve do malo prije skakutali oko nje, punili joj kucu igrom i veseljem… a sada su otrgnuti od nje, ubijeni pred njenim ocima, sama a ubrzo ce im se i ona pridruziti. Mogla je da sprijeci ovu kaznu i ove muke samo da je izgovorila jednu rijec, rijec kufra da je cuje faraon ali je znala da je ono sto je kod Allaha bolje i da je vjecno.

Pridzose i njoj vojnici, kao gladni psi, gurnuse je prema kazanu i kad su htjeli da je bace u njega pogledala je u kosti svoje djece, zatim se okrenula faraonu i rekla: “Imam jednu zelju “. ” Sta ti je zelja” – ljutito je upita. Ogovorila mu je:”Zelim da sastavis moje kosti i kosti moje djece i da ih pokopas u isti kabur“. Zatvorila je oci, bacena je u kazan i tako i njeno tijelo izgori i njene kosti isplivase na povrsinu ulja. Kako je bila cvrstog imana i kako joj je velika nagrada.

Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi we sellem) u noci Isra i Miradza osjetio je nesto od njenih blagodati. Prenosi Bejheki da je rekao Poslanik saws : “Kad sam bio na Israu osjetio sam lijepi miris, pa sam upitao kakav je ovo miris? Pa mi je receno: ovo je ona koja je cesljala faraonovu kcerku.”

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: