Pokajnici

Povratak Allahu jednog našeg brata

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ovu priču nam je poslao jedan naš brat, redovni posjetioc naše stranice. Ovako nam on kazuje svoju priču o svom povratku Uzvišenom Allahu…

Po zavrsetku osnovne skole u Bosanskoj Krupi u jednom manjem selu, upisao sam srednju skolu u gradu Bihaću. Bio sam mlad i dijete sa sela, meta za određene ljude koji su mi zeljeli sve osim dobro. Počeo sam sve vise vremena provoditi vani, “tulumareći” sa ljudima koji su bili stariji od mene i ogrijezli u činjenju grijeha, pa su polako i mene uvlacili u svoj svijet. Poceo sam konzumirati alkohol, cigarete i zinaluk….

Majka mi je umrla kada sam bio mali tako da moj odgoj je zavisio iskljucivo od mene, jer otac nije imao vremena da mi da neki savjet a mozda i nije htio, tako da sta sam smatrao da je dobro radio sam to bez ikakvog straha ni od koga. U dzamiju sam isao, ali samo radi komsija jer nisam znao klanjati, ustvari znao sam ja nekad ali nisam nikad klanjao tako a sam bio i zaboravio. Uglavnom bio sam nezadovoljan svojim zivotom, uvijek povucen u sebe, usamljen, osjecao sam sa ne pripadam nikom, da sam sam i to mi je bila glavna misao.

I, jedne posjete dzamiji, na teravih namaz, ustvari to je bila moj prvi teravih namaz u Bihaću, vidio sam da neki ljudi klanjaju na neki drugi nacin, pa sam ja u nekom neobjasnjenom razlogu pobjegao iz dzamije i rekao sm sebi da necu vise tu dolaiziti. I bas nisam isao u džaamiju u Bihacu tri godine, i po zavrsetku srednje skole, nastupio je mjesec Ramazan i 27-a noc. Pala mi je na pamet ideja da odem u dzamiju, jer ima prigodna manifestacija u cast objave Kur’ana, ali me je ometalo sjećanje na prijasnje iskustvo pa sam ja odustao i legao spavati. Legao sam spavati necist i u neko doba noci probudio sam se tesko disuci i u tegobama. Imao sam potrebu da se okupam, ustvari kao da mi je neko naredio da se okupam – takav sam imao osjecaj.

Tako sam i napravio. Malo su me tegobe popustile i smirio sam se nastavio spavati, ali nakon par sati ponovo sam se probudio i iste tegobe, ali sad nisam imao potrebu da se vjerski okupam, nego sam jednostavno pohrlio dzamiji. Trcao sam cestom jedva disuci, neobaziruci se na promet i na sirene od auta koja su me gotovo udarila.

Kada sam dosao u dzamijsku avliju, poceo sam normalnije disati…i usao sam u dzamiju. Kad sam vidio prizor, kad sam vidio kako mladici i pokrivene cure imaju neku svjetlost na licu, kako se lijepo druze, kako su tu samo zbog jednog razloga, da velicaju Allaha dž.š. Osjetio sam se kao da sam covjek koji je proveo stotine godina u kufru, a ne dvadesetak godina, i poceo sam plakati iz sveg glasa…ne obaziruci se na ljude okolo sebe, kao da sam sam bio u dzamiji s Allahom. Ponavljao sam sam sebi kako i ja nisam jedan od ovih ljudi koji se ovako bezuvjetno vole i koji ne mare ni za kakvu korist osim korist kod Allaha dž.š. Plakao sam, a ljudi su pohrlili da mi pomognu, a meni je bilo jos gore,jer ja da sam bio na njihovom mjestu ne bih si pomogao. Pao sam na sedžu Allahu i samo sam pomisljao na velicinu vremena koje sam proveo u odsustvu od Allahu dž.š., o vremenu koje sam izgubio i kako sam mogao biti tako slijep.

Kasnije sam otisao kuci i nisam bio isti, mucili su me mnogi problemi, mnoga pitanja, a nisam iimao koga da pitam, i odlucio sam da hocu biti jedan od ljudi koji padaju na sedždu Allahu dž.š. Poceo sam klanjati. Klanjao sam tako da sam sebi napisao sta se kad uci na veliki papir i stalno klanjao tako dok nisam naucio kako da klanjam.
Svi problemi su nestali, osjecao sam pripadnost, napokon, po prvi put u zivotu. Kajem se Allahu za svaki pocinjeni grijeh, za svAku ruznu misao i molim da mi pomoge i da me prihvati k Sebi.

Nadam se da ce moja prica bar nekoga potaknuti da se okrene sebi da vidi kud njegov put ide i da li ce nakon svega ucinjenog i dalje biti zadovoljan sam sa sobom.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: