Slučaj rahmetli magistra Abdulaha

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Poštovani,
slučaj rahmetli magistra Abdulaha Kovačevića koji je kidnapovan iz svoje njive i njegovo pod strašnim mukama svirepo ubitstvo bilo je veliko upozorenje na jednu od najstrašnijih i najtragičnijih sudbina koje je bošnjački narod sjeveroistočne Bosne ali i ostalog dijela Bosne i Hercegovine doživio od svojih “komšija”!
Zamoljavamo!!!
Pročitajmo tekst ispod.
Važno je!!!
Da se zna,da se pamti,da se ne zaboravlja!!!
Ne smijemo zaboraviti!!!

Sjećanje na ubijenog Abdulaha Kovačevića – Uvertira u velikosrpsku agresiju

12. januara 1992. godine u Vražićima kod Čelića klanjana je dženaza Abdulahu Kovačeviću, magistru ekonomskih nauka, predsjedniku Muslimansko Bošnjačke Organizacije (MBO) Bijeljina, koji je kidnapovan 29. novembra 1991. godine, a pronađen mrtav 5. januara 1992. godine.

Abdulah je uvidio mnoge stvari tih kasnih osamdesetih godina koje nisu mogli uvidjeti mnogi Muslimani. Osjecao je on, da se obruc oko Muslimana u Bijeljini steze pa je 90.godine poceo pisati knjigu o cetnickim trojkama i budenju cetnistva u BiH.

Abdulah mi je pricao o svojim polemikama sa “kolegama”iz termoelektrane i to da su mu prijetili da mu mogu lahko zacepiti usta ako ne prekine sa otkrivanjem cetnickih planova. Abdulah se tih godina potpuno okrenuo vjeri, cak je poceo u slobodnom vremenu dolaziti u dzamiju.

Sjecam se 91. kada je uzeo rijec koju mu je omogucio mjesni imam poslije dzume namaza gdje upozorio prisutne dzematlije da muslimanima predstoji veliko iskusenje u nadolazecem vremenu, a da ce na prvom mjestu cetnici udariti na skolovane ljude i nasu inteligenciju.

Nije proslo ni tri mjeseca iza tih vizionarskih rijeci nasega Abdulaha, kad on uzima neplacenih pet dana i povlaci se iz Bijeljine u svoje Vrazice, a njegov babo ce kasnije pricati da su ga tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju.

Vidio sam ga tih dana samo jednom kada smo isli na otvorenje dzamije u Koraj, bio je sjetan i zamisljen ni nalik na onog razdraganog i nasmijanog Abdulaha koji se volio puno saliti.

Nije proslo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplacene, a provodio ih je po pricanju svojih roditelja na imanju blizu rijeke Sibosnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, cetnici (tadasnja JNA koji su bili od 1990 u sumi na nekim vjezbama) organizuju posebnu vojnu vjezbu gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdulaha kojemu se gubi svaki trag.

Dva mjeseca trajala je akcija trazenja predvodjena policijskim inspektorima iz Tuzle, ali “traga nije bilo”. Poslije demonstracija pred opcinskom zgradom u Loparama predsjednik SDS Kerovic (kasniji cetnicki vojvoda) okupljenom narodu ispred opcine porucuje:

“Nista ne brinite Abdulaha cete dobiti ziva ili mrtva. Dah je zastao svima nam okupljenim pre opcinom, znao sam da ce ga ubiti. Nesto manje od dvije sedmice iz toga Abdulaha su nasli lovci (kao bajagi slucajno) u nepristupacnim padinama Vlastaka na Majevici. Bio je izbacen mrtav iz helikoptera koji je toga dana kruzio iznad Vrazica.

Kako je nas ponos i najinteligentniji Vrazicanin novog doba umro ostaje nepoznanica. Mi koji smo ga mrtvog gledali nismo ga mogli skoro prepoznati. Oci su mu bile skoro ispijene i izgubljene duboko u ocnoj duplji, a na vrh glave velika rupa, po tijelu usjeceni krstovi, na nogama pecena koza, kao da je bio na raznju i kao da su ga pekli.

Rahmetli Abdulah je zasigurno umro u najvecim mukama i bio je prva zrtva cetnickog orgijanja koje ce uskoro zahvatiti cijelu Bosnu, a ona, Bosna je trebala da nestane u moru velikopsrpske i crnogorske hegemonisticke politike na Balkanu.

Abdulah je predvidio i opisao svoju smrt u jednoj od dvije zbirke pjesama koje je objavio u svom plodnom i hajirli zivotu koji je podario svojoj Bosni i vjeri islamu. Ostali su da za njim tuguju njegovi roditelji i njegovi Vrazicani i svi istinski Bosnjaci i muslimani.

Njegova majka svako jutro poslije sabah namaza pogleda kroz prozor prema mezarju koje je na brdu iznad kuce gdje lezi njezin evlad Abdulah, majka uzdahne i pusti suze uceci tihim sapatom fatihu svome sinu. Za kraj i sjecanje na ovog velikog covjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izasla iz stamparije godinu dana pred njegovu smrt:

Vesselam!

——————————————————————————–

UMRIJECU U SLAVU ALLAHA

Umrijeti majko hocu,
da ne bude Bosna RAM,
sto ostalo od zivota,
bilo bi me zivjet sram.

Umrijet majko hocu,
imana mi,dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.

Umrijeti majko hocu,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bosnjak-muslimana.

Umrijeti majko hocu,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.

Umrijeti majko hocu,
u pjesnickom duhu,
umjesto zagrljaja salji mi fatihu.

Umrijeti majko hocu,
bez bojazni,straha,
podanik cu biti samo,
u slavu Allaha.

Mr.Abdulah Kovacevic
Rahmetullahi alehji rahmeten vasiaten”

Preuzeto

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: