Kur'an

Znacaj učenja Kur’ana

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Imam Darimi bilježi hadis od Ebu Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Allah, dž.š., učio je sure Taha i Jasin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur’an, rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, Blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati”. Znaj, brate i sestro, da Allah obilnom nagradom obasipa učača Kur’ana, posebno onoga koji poštuje njegove zapovijedi i koji se s poštovanjem odnosi prema Njegovom kitabu.

Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učače Kur’ana i one koji podučavaju Kur’anu naznačio kao najbolji dio njegovog ummeta, rekavši: „Među vama najbolji je onaj koji uči Kur’an i podučava Kur’anu.“

Piše: mr. Halil Mehtić

Učenje Kur’ana i podučavanje njegovim ajetima, jesu, kako navodi Ibn Kesir, svojstva pravih vjernika koji slijede i pomažu poslanike šireći Allahovu, dž.š., objavu, i tako upotpunjuju svojstva koja manjkaju drugima. Tako oni sjedinjuju dva korisna svojstva: učenje i podučavanje, za razliku od kafira i silnika koji nastoji da sve odvrati od Allahovog puta, kako Uzvišeni ističe u ajetu: One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju. (En-Nahl, 88.) A u drugom ajetu se kaže: Oni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju. (El-En’am, 26.) Svi komentatori Kur’ana razumiju iz ovog ajeta da, pored pored toga što nevjernici ignorišu Kur’an, oni i druge nastoje udaljiti od njega, tako spajajući dva ružna svojstva: laž i odvraćanje, kao što kaže Uzvišeni: …ima li nepravednijeg od onoga koji Allahove ajete ne priznaje i od njih odvraća… (El-En’am, 157.)

Eto, to su odlike nevjernika, a odlike vjernika su da nastoje upotpuniti osobne vrline, a potom se trude da ih na druge prenesu, kao što je rekao Alejhisselam: Najbolji je onaj koji uči Kur’an i druge podučava Kur’anu. U tom kontekstu treba razumjeti i riječi Uzvišenog: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:’Ja sam doista musliman. (Fussilet, 33.) U navedenom ajetu Uzvišeni je pohvalio pozivanje Njemu na bilo koji način, bilo da se podučava Kur’anu, hadisu ili fikhu, ili nečemu drugom, čime se želi postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo jer je svako takvo djelo, samo po sebi, dobro, i zbog toga je pozivanje Allahu nešto najljepše. Rukovodeći se time, znameniti islamski učenjak Ebu Abdurrahman es-Sulemi, Allah mu se smilovao i podario mu ono za čim je težio, podučavao je svijet Kur’anu, od vremena halife Osmana sve do vladavine El-Hadždžadža, što je, kako navode historijski izvori, oko sedamdeset godina.

Abdulhamid el-Himmani kaže da je pitao Sufjana es-Sevrija za čovjeka koji se bori na Allahovom puti i onoga što uči Kur’an: Koji mu je od njih dvojice draži? pa je Es-Sevri odgovorio: čovjek koji uči Kur’an, jer je Vjerovjesnik rekao: Među vama je najbolji onaj koji uči Kur’an i podučava Kur’anu.
Preferiranje učenja Kur’ana nad borbom na Allahovom putu, neko bi mogao da smatra pretencioznim stavom Sufjana es-Sevrija, ali i naredni hadis koji prenose Nu’man bin Bešir i Enes, radijallahu anhuma, potvrđuje njegovo mišljenje. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Najvredniji ibadet mojih sljedbenika jeste učenje Kur’ana.

Učenje Kur’ana je najpotpuniji oblik zikra i dove

Razmotrimo li sadržaj Kur’ani kerima, uvidjet ćemo da on obiluje raznovrsnim oblicima slavljenja i veličanja Allaha Uzvišenog kao i raznolike forme dova kojima nas naš Gospodar podučava kako da mu se molimo i kako da ga dozivamo. Stoga je učenje Kur’ana najoptimalnije spominjanje Allaha i, samim tim, Allahu najdraže.

Učenje Kur’ana nadomješćuje dove koje su nam potrebne i koje često upućujemo. Štaviše, umjesto njih, učeći Kur’an, obećavaju nam se veće nagrade. Imam Tirmizi u Džami’us-sunenu navodi hadisi-kudsi u kojem stoji: Slavljeni i Uzvišeni Gospodar kaže: Onome koga zikr i učenje Kur’ana zabave od upućivanja dove Meni, dat ću više nego što dajem onima koji Me mole. A govor Uzvišenog i Slavljenog Allaha uzvišen je nad drugim govorom kao što je Allah uzvišen nad Svojim stvorenjima.

Za učenje Kur’ana obećane su višestruke nagrade

Koliko je Allahu, tebareke ve teala, drago da učimo Njegove ajete, razumijemo iz poznatog hadisa koji prenosi Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko prouči samo jedan harf (slovo) iz Kur’ana učinio je dobro djelo, a za dobro djelo nagrada je deseterostruka. Ja ne kažem da je ELIF LAM MIM jedan harf, nego je ELIF harf, LAM je harf i MIM je harf.

Od Abdullah bin Mes’usa, r.a., također se prenosi hadis da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Učite Kur’an, jer Uzvišeni Allah neće kazniti srce u kojem je Kur’an. Kur’an je Allahova gozba, siguran je onaj ko joj prisustvuje, i neka se raduje nagradi onaj ko voli Kur’an.

Blago li se jezicima koji izgovaraju Kur’an

Ko uči Kur’an u Allahovoj je zaštiti i milosti. Svaki Allahov rob počašćen je izgovaranjem njegovih uzvišenih ajeta. Imam Darimi bilježi hadis od Ebu Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Allah, dž.š., učio je sure Taha i Jasin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur’an, rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, Blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati.

Učenjem Kur’ana najlakše se postiže blizina Stvoritelja svjetova. Imam Gazali, rahimehullahu, navodi da je Ahmed bin Hanbel usnio Allaha Uzvišenog i tom prilikom Ga upitao: Šta je najvrednije, Gospodaru, čime Ti se bliski približavaju? A On mi reče: Mojim govorom Ahmede! Dalje pitah: Gospodaru moj, uz njegovo razumijevanje ili bez njega? Odgovori mi: I uz razumijevanje i bez njega.

Meleki su prisutni na mjestima gdje se uči Kur’an

Meleki su se zadivili kada su ga prvi put čuli Kur’an i oni to čine i okupljaju se kada god se pojedinac ili grupa odluči na učenje Kur’ana. Melodično i pravilno učenje Kur’ana privlači meleke kao što mirisni cvijet i med privlače pčele.
Od Šedad bin Evsa, r.a., prenosi se da je Alejhisselam kazao: Kad god jedan musliman legne u postelju pa prouči neku suru iz Allahove Knjige, Allah mu odredi meleka koji ga čuva kako mu se ne bi desilo ništa neugodno, sve dok se ne probudi.

Usejd bin Hudajr, r.a., pripovjeda da je jedne noći učio suru El-Bekare dok mu je konj bio svezan nedaleko od njega, ali jako uzrujan. Kada bi prestao učiti i on bi se smirio. Ponovo je započinjao učiti i on bi se ponovo usplahirio. Njegov sin Jahja je bio blizu, iza njega, i u jednom trenu pogledao je u nebo i vidio nešto poput sjene ili oblaka sa dosta svjetiljki. Kada je osvanuo otišao je i ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s., šta se desilo, pa ga je Vjerovjesnik upitao: Znaš li šta je to bilo. Ne znam, rekao je. To su bili meleki koji su se približili radi tvoga glasa. Da si nastavio mogli su ih i ostali ljudi gledati i oni se ne bi sakrivali od njih. U predaji koju bilježi Hakim kaže se: To su meleki koji su se spustili radi tvoga učenja i da si nastavio svoje učenje, vidio bi čudesa.

Od El-Berra’a, r.a., prenosi se slična predaja da je neki čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega bio je njegov konj svezan s dva užeta. U jednom trenutku jedan oblačić se počeo spuštati prema učaču sve bliže i bliže, a konj je počeo da bježi. Sutradan je otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i ispričao šta mu se dogodilo, pa mu je Alejhisselam rekao: To je smirenost (sekina) koja se spušta radi Kur’ana, a u drugim verzijama hadisa kaže se: To je smirenost koja se spušta s Kur’anom, odnosno na Kur’an.

Smirenost (sekina) koja prati učenje Kur’ana posebno je izražena kada se okupi grupa vjernika da uči Kur’an u nekoj džamiji. Alejhisselam je rekao: Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur’ana na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod njega. Oni koji su kod Njega, je sintagma za najodabranije meleke koji kruže i uzdržavaju Aršur-Rahman, prijesto Svemilosnog.

U drugoj predaji prenosi se od Muavije da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom prilikom zatekao grupu ashaba koji su bili okupljeni u halki pa ih je upitao: Što ste se okupili? Okupili smo se da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo na blagodati upute, islamu i imanu’ odgovoriše. Alejhisselam reče: Sada mi dođe Džibril, alejhisselam, i reče mi da se Allah Uzvišeni s vama ponosi pred melekima.

U drugom predanju navodi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Skupovima na kojima se Allah spominje, a najvredniji su oni na kojima se Kur’an uči, spušta se smirenost, prisustvuju im meleki, obaspe ih rahmet i Allah ih spomene na svome prijestolju (aršu).

Navedeni hadisi upućuju na zaključak da se u posebno odlikovana djela ubraja okupljanje u džamijama radi učenja i tumačenja Kur’ana. Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, jednom je upitan: Koje djelo je najbolje?, pa je odgovorio: Spominjanje Allaha Uzvišenog, i okupljanje u Allahovim kućama (džamijama) radi proučavanja Allahove knjige. Kad god se ljudi okupe, meleki ih obujme svojim krilima, i oni su u Allahovom gostoprimstvu sve dok ne promijene razgovor (dok ne počnu pričati o običnim temama).

Posebno odabrano vrijeme za zajedničko učenje i proučavanje Kur’ana je poslije sabah-namaza. ‘Atije bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kad god se ljudi sakupe poslije klanjanog sabah namaza u džamiji da proučavaju i podučavaju Allahovoj Knjizi, Allah im odredi meleke koji za njih mole oprost, sve dok ne promijene temu razgovora.

Jezid er-Rekaši prenosi od Enesa, r.a., da su u njegovo vrijeme poslije klanjanog sabah-namaza u džamiji, sjedali u halke i proučavali propise vjere i spominjali Allaha Uzvišenog.
Ta praksa zadržala se diljem islamskog svijeta. U džamiji „Ibnu Arebi“ djeca i omladina dolazi u zoru i sve do izlaska sunca uči Kur’an napamet. Ta džamija postala je najpoznatija u Damasku po broju hafiza Kur’ana. Kod nas, grupno učenje Kur’ana najviše se praktikuje tokom ramazana kada se uči mukabela i tumače ajeti proučenog kur’anskog džuza.

O poštivanju učača Kur’ana

Poštivanje učača Kur’ana znak je respekta prema Allahovoj, dž.š., objavi. Rekli smo da su se oni koji uče i poučavaju Kur’anu okitili najljepšim svojstvima koja Uzvišeni voli. Zapravo, to je poštivanje Allahovih svetinja o kojima On u Kur’anu kaže: A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga. (Eš-Šu’ara’ 215) Znak poštivanja i veličanja svetinja Milostivog, slikovito je objasnio Resulullah, s.a.v.s., kada je rekao: Znak veličanja Allaha je poštivanje: starca muslimana, hafiza Kur’ana koji ne pretjeruje i Kur’an ne zanemaruje, te poštivanje pravednog vladara.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da ljudima dajemo mjesto koje zaslužuju. Dok se u predaji Džabira bin Abdullaha navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukopavajući, poslije Bitke na Uhudu, dvojicu po dvojicu šehida u mezar, upitao: ejjuhuma ekseru ahzen lil-Kur’ani – Koji je znao više Kur’ana napamett? Nakon što bi mu pokazali na jednog od njih, Allahov Poslanik bi tome davao prednost i spuštao ga prvog u kabur.

Učačima Kur’ana Allahov Poslanik, s.a.v.s, je iskazivao poštovanje još za njihova života. Tako Ebu Mes’ud el-Ensari el-Bedri priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ljude u namazu predvodi onaj ko najviše i najbolje uči Allahovu Knjigu. A Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: Istaknuti učači Kur’ana (hafizi) bili su članovi hazreti Omerovog Konsultativnog vijeća (šure), bez obzira da li su bili starci ili mladići.

Allahove počasti Džennetlijama

Uzvišeni će učačima Kur’ana u Džennetu prirediti posebna iznenađenja i počasti. Doživjet će tu čast da će im njihov Stvoritelj učiti Kur’an. Tirmizi i Hakim bilježe predaju od Burejde, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Zaista će Džennetlije, svakoga dana, ulaziti Svemogućem, dva puta, pa će im On učiti Kur’an. Svaki od njih sjedat će na mjesto koje je za njega pripremljeno, od zlata, srebra, bisera i dragog kamenja. To će za njih bit radost kakvu nikada prije nisu doživjeli, niti su ikada išta ljepše i veličanstvenije čuli od toga. Zatim će se vratiti uživajući u toj radosti i iščekujući tu blagodat ponovo.

Autor djel El-Firdevs bilježi predanje od Ebu Hurejre da je Alejhisselam rekao: Džennetlijama će Allahovo, dž.š., učenje Kur’ana izgledati tako kao da ga nikad prije nisu čuli.
Takođe se navodi da će Allah Uzvišeni učiti svim stanovnicima Dženneta suru Er-Rahman kako bi ih na taj način posebno obradovao i iskazao im svoju počast i dobrotu.

Gospodaru naš, smjerno Te molimo da učiniš Kur’an našim vodičem u životu, drugom u kaburu, zagovornikom na Sudnjem danu i društvom koje će doživjeti radost slušanja Allahovog učenja Kur’ana. Amin!

Priredio: mr. Halil Mehtic

NOVI HORIZONTI

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta