Rekaik

Koristi spuštanja pogleda

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

„U spuštanju pogleda ima nekoliko koristi:

Prva: Čuvanje srca od boli i tuge, jer ko slobodno pusti pogled njegova će tuga potrajati. Najštetnija stvar za srce je slobodno puštanje pogleda, jer će ugledati nešto za čim će puno čeznuti i bez čega se ne može strpiti, ali to ne može imati. To je vrhunac njegove boli i patnje. (…) Pogled u čovjekovom srcu ima isti učinak kao i strijela koja izleti iz luka. Ako ga ne ubije, rani ga. Pogled je poput žeravice koja se baci u suhu travu, pa ako je ne spali cijelu, spali jedan njen dio. (…) Onaj koji gleda svojim pogledom baca strijele pravo u svoje srce, ali to ne osjeća. (…)

Druga korist: Spuštanje pogleda rezultira prosvjetljenjem srca, tako da njegova svjetlost postane vidljiva i u oku, na licu i tijelu. Isto tako, slobodno puštanje pogleda donosi u srce tamu koja postaje vidljiva na licu i tijelu. Zato je Uzvišeni Allah spomenuo ajet o svjetlosti: Allah je svjetlo nebesa i Zemlje… (En-Nur, 35.), poslije riječi: A reci vjernicama neka obore poglede svoje… (En-Nur, 31.), a Allah najbolje zna. (…)

Treća korist: Obaranje pogleda čovjeku donosi pronicljivost koja je plod svjetlosti. Kada se srce prosvijetli, njegov duhovni vid postaje ispravan, jer postaje poput ispoliranog ogledala u kojem se slika stvari pojavljuje kakva stvarno jeste. Zabranjeni pogled je poput disanja u to ogledalo, pa kada čovjek oslobodi svoj pogled, njegova duša duboko izdahne u ogledalo njegovog srca, tako brišući njegovu svjetlost. (…)

Četvrta korist: obaranje pogleda čovjeku otvara puteve i vrata znanja, olakšava mu stizanje do njega, i sve to zbog svjetlosti srca. Kada se srce prosvijetli u njemu se vide suštine stvari, i brzo mu se otkrivaju, i prodire iz jedne u drugu. Ko slobodno pusti pogled zamutiće mu se srce, ispuniti se tamom, a vrata i putevi znanja će mu se zatvoriti.

Peta korist: Spuštanje pogleda donosi srcu snagu, postojanost i hrabrost. (…)

Šesta korist: Spuštanje pogleda donosi srcu veću radost, sreću i širinu prsa, neko što je slučaj sa užitkom i radošću koji se postižu gledanjem. To je zato što se suprotstavio svom neprijatelju, duši i prohtjevu, i zato što je zauzdao svoju strast i sustegao se od nekog užitka radi Allaha u kojem uživa duša sklona zlu, pa je Uzvišeni Allah to zamijenio savršenijom srećom i užitkom. Tako su neki govorili: „Tako mi Allaha, slast čednosti je veća od slasti grijeha.“ Nema sumnje da kada se duša suprotstavi svojim prohtjevima, poslije toga nalazi savršeniju sreću, radost i slast nego što je slast pokoravanja prohtjevima, da se to uopšte ne može ni porediti.
Sedma korist: Spuštanje pogleda sprečava da srce postane zarobljenik strasti, zato što je pravi zarobljenik onaj ko robuje svojim strastima i prohtjevima. (…)

Osma korist: Spuštanje pogleda zatvara jedna od džehennemskih vrata, jer pogled predstavlja vrata strasti, strast poziva u djelo, a zabrana Uzvišenog Gospodara i Njegov zakon je zastor koji zabranjuje stizanje do tog djela. Kada se pokida zastor, javlja se požuda za zabranjenim, i duša se tu neće zaustaviti kod tog cilja. Duša se u ovim stvarima ne zadovoljava kod jednog cilja, već stalno traži užitak u nečemu novom. Onaj ko ne obara pogled ne može se zadovoljiti starim užitkom makar bio ljepši i bolji od novog. Spuštanje pogleda pred čovjekom zatvara vrata nekontrolisanih užitaka koje ni kraljevi nisu mogli postići.

Deveta korist: Spuštanje pogleda jača njegov razum, razvija ga i čini postojanijim. Puštanje pogleda da luta okolo čini samo nepromišljeni maloumnik koji ne gleda u posljedice, jer posebnost razuma jeste gledanje u krajnji ishod stvari. Kada bi onaj koji pušta svoj pogled da luta znao kakve će posljedice po njega taj pogled izazvati ne bi da tako pustio. (…)

Deseta korist: Spuštanje pogleda ga čuva od opijenosti strasti i zapadanja u nemarnost, jer puštanje pogleda uzrokuje ovladavanje nemara koji odvraća od Allaha i Ahireta i vodi u opijenost slijepe ljubavi, kao što kaže Uzvišeni: A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (El-Hidžr, 72.) Pogled je čaša vina, a slijepa ljubav je opijum ovog pića. Opijenost slijepe ljubavi je gora od opijenosti vina, jer se čovjek osvijesti od opijenosti vina, ali kako se samo malo osvijeste oni koji su opijeni slijepom ljubavlju prije smrti. Koristi spuštanja pogleda i opasnosti njegovog slobodnog puštanja su višestruko brojnije nego što smo spomenuli, ali smo mi ovdje samo upozorili na to.“ (Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 101-104.)

Ibnul-Qajjim u djelu El-džewabul-kafi, spominje još neke koristi spuštanja pogleda, od kojih su:

„- Time se u praksu sprovodi Allahova naredba, a sprovođenje Njegovih naredbi predstavlja sreću čovjeka na ovom svijetu i na Ahiretu. Za čovjeka nema ništa korisnije, ni na dunjaluku ni na Ahiretu, od sprovođenja Allahovih naredbi, i svaki nesretnik na dunjaluku i na Ahiretu je postao nesretnik upravo zanemarivanjem Njegovih naredbi.

– Spuštanje pogleda sprečava dolazak otrovne strijele do srca, u kojoj se možda nalazi njegova propast.

– Spuštanje pogleda srcu donosi prisnost sa Allahom, i pomaže mu u koncetraciji, dok slobodno puštanje pogleda doprinosi rastrojstvu srca i njegovoj udaljenosti od Allaha. Zato za srce nema ništa štetnije od slobodnog puštanja pogleda, jer se zbog toba usamljenost isprečava između srca i njegovog Gospodara. (…)

– Spuštanje pogleda zatvara šejtanu prolaz ka srcu. Šejtan ulazi sa pogledom i prodire do srca brže nego što vazuh ulazi u prazar prostor. Tako mu on predstavlja sliku onoga što je vidio, uljepšava je i polako pretvara u kipa za kojeg se srce veže. Zatim u njemu budi razna priželjkivanja i potpaljuje vatru strasti, nalažući je drvima od grijeha do kojih ne bi došao bez te slike. Tako svo srce obuzme plamen. (…)

– Spuštanje pogleda srce čini slobodnim za razmišljanje o svojim dobrobitima i bavljenje njima. Slobodno puštanje pogleda čini da sve to zaboravi i isprečava se između srca i toga. Njegovi postupci postaju daleko od razboritosti, čovjek upada u slijeđenje prohtjeva i nemar prema spominjanju svog Gospodara. Uzvišeni Allah je rekao: i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti… (El-Kehf, 28.) Slobodno puštanje pogleda iziskuje ove tri stvari srazmerno tome koliko je to puštanje.

– Između oka i srca postoji prolaz ili put, preko kojeg od jednog do drugog dopiru stvari koje će mu donijeti boljitak, ili ga pak pokvariti. Kada se srce pokvari, pokvari se i pogled, a kada se pokvari pogled, pokvari se i srce. Isto važi i za popravljanje. Kada se oko pokvari i srce će se pokvariti i postati ruina, bivajući tako poput smetljišta na kojem se skupljaju sve nečistoće i otpaci. Ono neće biti pogodno za prihvatanje spoznaje Allaha, za ljubav prema Njemu, priklanjanje Njemu, prisnost sa Njim, radost zbog blizine sa Njim, već se u njemu nalazi ono što je suprotno tome.“ (Ibnul-Qajjim)

Još je mnogo znakova ljubavi prema Allahu, ali su ovdje nabrojane samo neke od glavnih znakova koje, ako čovjek posjeduje, zasigurno je na pravom putu.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: