Primili smo islam sebebom Džordža Buša!

Šejh Muhamed Ar’ifi, jedne prilike je održao predavanje u jednom njemačkom gradu. Tokom predavanja u džamiju je ušao neki čovjek i sjeo haman ispred šejha Muhameda. Uglavnom, predavanje je završeno deset minuta pred akšamski ezan. Pred kraj predavanja, šejh Muhamed se zahvalio organizatorima i svima onima koji su uveličali druženje, jer su među prisutnima bili muslimani i nemuslimani. Tamam kad se šejh počeo ustajati iz stolice, ovaj čovjek što je naknadno došao, podigao je ruku kako bi ili nešto pitao ili dodao kao sugestiju. Šejh Muhamed mu je ljubazno rekao, kako je nažalost vrijeme isteklo, jedino da se čujemo poslije namaza. Čovjek reče:“Ja nemam nikakvo pitanje, ja sam krščanin, zanima me islam i ja tragam za istinom.“

Kad je šejh Muhamed čuo njegov riječi, radosno je uzviknuo: “Dobro nam došao, nije problem, saslušat ćemo te, makar spojili akšam i jaciju. Dođi, sjedi pored mene!“ Čovjek je ustao te sjeo pored šejha Muhameda. Nakon što je sjeo pored šejha Muhamed, počeo je razgovor između njih dvojice a prevodilac je prevodio.

Šejh Muhamed: “Odakle si?“

Gost: “Iz Italije, ali živim i radim ovdje u Njemačkoj.“

Šejh Muhamed: “Dobro prijatelju, reci nam, zbog čega se ti zanimaš za islam?

Gost:“ Pa vidite, ja sam krščanin,, ali moje srce nikako da se smiri u krščanstvu, ubjeđen sam da ti ljudi obožavaju ustvari kipove a ne Boga. Ustvari, kad uđem u crkvu, svuda oko mene su kipovi i slike (svetaca i anđela), imam osječaj da se na tom mjestu ne obožava istinski Bog, nego kipovi i freske. Druga stvar, jesu naši svećenici. Narod im daje mnogi novac pod izgovorom da šire krščanstvo, grade crkve, štampaju knjige, međutim, ja koje sam do sad upoznao, vozaju najnovija auta, stalno negdje putuju…“

Nakon toga šejh Muhamed je sa njim porazgovarao u vezi nekih islamskih stavova te je ovaj Italijan izgovorio šehadet. Nakon njega ustao je i drugi čovjek je primio islam a onda je on pozvao svoje četiri prijateljice sa sprata i rekao kako i one žele da prime islam. Šejh Muhamed se pozitivno iznenadio te upitao prevodioca: “Šta je ovo, za manje od dva sata, šest osoba je primilo islam?“ On mu odgovori: “Šejh Muhamed, ovo je normalna pojava, evo recimo samo preko mene i moje žene, mjesečno islam primi od 13 do 15 osoba.“

Nakon toga šejh Muhamed ga je upitao: “Izvini, da li imaš službene podatke od države, koliko je Nijemaca primilo islam?“ Onda mu je ovaj prevodilac pokazao (kasnije) službeni državni web portal gdje su se nalazili podaci za 2006 godinu. U tim podacima, znači službeno od njemačkih vlasti, stajalo je, da je samo u jednoj godini, 2006, islam primilo 4000 ljudi.

Na tom druženju, jedan od prijatelja šejha Muhameda ispričao mu je takođe čudan slučaj dvojice Amerikanaca koje je on sreo na hadžu. Veli on: “Sreo sam dvojicu Amerikanaca na hadžu. Nakon što smo se upoznali, prvo moje pitanje je bilo, kako ste vas dvojica primili islam? Kad sam ih upitao ovo pitanje, njih dvojica su se pogledali i nasmijali a potom rekli: “Primili smo islam od američkog predsjednika Džordža Buša!“

Upitao sam začuđeno: “Molim, kako ste to primili islam?“ Oni rekoše: “Da, vallahi, primili smo islam zbog Džordža Buša, njemu dugujemo zahvalnost za taj postupak.“ Zamolio sam ih da mi to objasne. Jedan od njih je rekao:“Bili smo kao i druga omladina, većinu vremena smo provodili na ulici gubeći vrijeme, opijajući se, provodeći se sa djevojkama, nije nas zanimala nikakva vjera a za islam nismo nikad ni čuli niti smo dolazili u dodir sa muslimanima. Onda se desio taj famozni 11. septembar i svi smo sa pozornošću slušali govor Dordža Buša. Dok se obraćao nama, Amerikancima u vezi tih napada, nekoliko puta je spomenuo riječ islam. Moj drug koji je sjedio do mene, pogledao me je i upitao: “Šta mu je sad islam?“

Šejh Muhamed nastavlja: “Da, nisu znali šta znači islam, ovo braćo moja nije ništa čudno. Prije nekoliko bio sam sa dvojicom prijatelja u Južnoafričkoj Republici i negdje na ulici nas je uhvatila kiša tako da smo utrčali u jedan cafe. Sjeli smo i došao je konobar da nas usluži. Naručili smo čaj. Kad nam je donio čaj, vidim da on u mene čudno gleda. Upitao sam ga kako je i kako se zove. Rekao je da je dobro i da se zove Džek. Odmah sam ga direktno pitao: “Izvini, a koje si vjere?“ Odgovorio je da je krščanin. Onda sam ga upitao da li je čuo ikada za islam. On me začuđeno pogleda i pokretom glave reče da nije. Zatim sam upitao, a šta on misli, šta je islam, neka vrsta automobila, marketa, vrsta odjeće, ime grada, nekog čovjeka, vjera..

Nakon kratkog razmišljanja, rekao je da misli kako je islam vrsta automobila!!! Rekao sam da nije to auto, nego vjera od Jednog i Jedinog Boga, objašnjena preko zadnjeg Poslanika Muhameda, savs i kojem je Bog objavio posljednju Knjigu, Kur’an. Zato, nemojmo se čuditi što ova dva američka omladinca nisu čuli nikada za riječ islam, ima dosta ljudi koje nikakve vjere ne zanimaju.“

Ova dva američka omladinca, nakon toga su ukucali pojam „islam“ na internetu kad ono tamo, radi se o vjeri, o vjeri koja ima preko jedne milijarde sljedbenika. Iščitavali smo neke stvari u vezi islama na netu, koje su nam se svidjele, a onda smo potražili islamski centar i nakon nekoliko druženja i predavanja, primili smo islam hvala Allahu i evo nas sad i na hadžu.

Još jedan od dokaza da se vjera islam širi čak i preko onih koji pričaju i bore se protiv nje. Na kraju šejh Muhamed Ar’ifi je zaključio riječima: “Tako mi Allaha, da je bilo koja vjera izložena napadima svih vrsta, od pravog rata, medija, zatvaranja u zatvore, optužbe za terorizam i sl., ta bi vjera davno izumrla, dok islam hvala Allahu, živi i širi se svakim danom. To je zbog toga što je ovu vjeru Gospodar, s.w.t. obečao čuvati i pomoći.“

Saudin Cokoja