Što ti je život…

Priča mi jedna bliska osoba… Došao čovjek jučer u hitnu, dok je ona tu sjedila. Nešto ga zagušilo, srce ga zažigalo i došao sa hanumom u hitnu da se javi i da vidi šta je. Nakon nekog vremena, izvukoše čovjeka prekrivenog čaršafom. Mrtvog. Subhanallah! Došao čovjek iz Austrije na odmor, planirali kuda sve ići, šta sve kupiti…ostao tu, neće se više ni vraćati tamo, jer zemlji se vratio. Ženi nije ništa jasno. Ulazi u hitnu kod njih i pita ih: “Šta mi bi sa čovjekom?” Nakon toga, suze, jecaji, vrisak… Svi prisutni su plakali.

Danas gledam sa prozora svoje sobe…dženaza. Sjedam u auto i vozim, očekujući redove auta i pitajući se kako ću se ‘provući’, jer i jučer je jedna bila i bila je gužva. Dolazim, nijedno auto, svi su već otišli svojim kućama. Mezar ‘frišak’, kiša ga već natopila. Sam. Čeka meleke Ispitivače. Nema voljenih. Nema bliskih. Nema nikoga, osim komšija u kaburovima. Otišli ljudi za svojim obavezama, svojim životima, čekajući i sami na isti dan i sudbinu. Svakoga dana odlaze, a mi slabo pouku uzimamo…

Amila Žužić