Odgovori

Doniranje organa

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pitanje:

Selam alejkum

Mislim da sam negdje citala da je to zabranjeno kod muslimana al ipak hocu da budem sigurna da li je nama zabranjeno doniranje organa i kakav je stav Islama prema obdukciji tijela…

Hvala i Selam alejkum!

Odgovor:

We alejkumusSelam,

U našem vremenu svjedoci smo izuzetnog naučno-tehnološkog napretka. Medicina nije ostala po strani, nego je pratila naučni razvoj i zato je danas u stanju da obavi određene radnje koje su nekada bile samo mašta. Međutim, islam ne posustaje pred bilo kojim izazovom! Zasigurno, za sve imamo rješenje u našoj vjeri.

Medicina je u stanju da «presađuje» organe jedne osobe drugoj s ciljem zamjene oboljelog organa. Dakle, cilj operacije je ozdravljenje bolesnika. Islam naređuje liječenje i svaki vjernik treba uložiti maksimalan napor na zaštiti svog zdravlja i liječenja svih bolesti koje ga zadese. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‘Liječite se, o robovi Allahovi! Allah nije stvorio nijednu bolest a da za nju nije stvorio i lijek, samo ga treba upoznati.’

Neki smatraju da je bolest odredba Allaha, dž.š, te da se ne treba suprotstavljati Njegovoj volji. Allah, dž.š, je stvorio bolest i uzročnika, ali je dao lijek kojim se otklanja određena bolest. Na nama je da se koristimo svim raspoloživim znanjem za liječenje bolesti koje se pojave među ljudima. Zbog toga se islamski učenjaci slažu da je dozvoljeno «presađivanje» ili zamjena oboljelog organa zdravim koji je posuđen od druge osobe.

Sada se postavlja pitanje: Kako čovjek može pokloniti drugome nešto od onoga čiji on nije vlasnik?, jer vlasnik tijela je Allah, dž.š. Sve što postoji na dunjaluku vlasništvo je Allaha, dž.š.!
U Kur’anu je ogroman broj ajeta u kojima se spominje da vlast nad svim stvorenim pripada Allahu, dž.š,. imetak koji čovjek posjeduje je vlasništvo Allaha, dž.š, i On ga poklanja svome robu. Na taj imetak mi dajemo zekat, prodajemo ga, poklonjamo ili u nasljedstvo ostavljamo. Pa, zašto da ne dozvolimo poklanjanje organa onima čiji su organi oboljeli!?

Zar da bude dozvoljeno darivanje krvi bez koje ne može živjeti nijedan insan i koja je sastavni dio svakog čovjeka?, ili da bude dozvoljeno ženi da poklanja svoje mlijeko drugom djetetu? To mlijeko je dio nje, a da ne bude dozvoljeno pokloniti organ bratu čiji su organi oboljeli?! Dakle, da neko pokloni svoj organ drugome šerijatski je dozvoljeno ukoliko se ispune svi potrebni uslovi za ispravnost tog procesa.

Da bi nešto bilo zabranjeno za to mora postojati odgovarajući argumenat, a za ono što je dozvoljeno ne mora postojati nikakav argumenat. Osnova u svim pitanjima je dozvoljenost. Dakle, sve je dozvoljeno, osim ono za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno. Krv je nešto bez čega nijedna osoba ne može živjeti, a svi smo složni da je dozvoljeno davati krv drugome. Pa zašto da ne bude dozvoljeno pokloniti drugom nešto bez čega mi možemo normalno živjeti.

Dakle, nije dozvoljeno pokloniti nešto što će nas učiniti nesposobnim. Čovjeku nije dozvoljeno pokloniti ruku drugome jer će on postati invalid da bi spasio drugom ruku! Kad se govori o presađivanju organa, mislimo na unutrašnje organe čije uklanjanje neće štetiti osobi koja je donator. Allahova mudrost i milost ljudima je da se određeni organi nalaze u paru. Čovjek ima dva bubrega, a sposoban je da živi s trećinom jednog bubrega.

On može bez posebnih probleme da pokloni jedan bubreg drugoj osobi i da nastavi normalno živjeti. Da li određena osoba može biti donator organa utvrditi će se preciznim ispitivanjem pacijenata. Nije dozvoljeno otklanjati nevolje jedne osobe kroz nevolju druge koja je istog ili jačeg inteziteta! Potrebno je to uraditi tako da se veća nevolja otklanja manjom.

Rekli smo da su te operacije dozvoljene pod uslovom da smo sigurni u njihovu korist za bolesnika. Niko osim Allaha, dž.š, ne zna gajb, niti budućnost, ali postoje određeni pokazatelji koji nam ukazuju na ishod operacije. Tek kada otklonimo sve sumnje u uspjeh, operacija postaje dozvoljena. Islamski učenjaci, kad donose određeni propis, rade to na osnovu vidljivih, vanjskih argumenata. Mi sudimo na osnovu vanjskih argumenata koje vidimo.

Možda to nekada ne odražava stvarno stanje, ali to je u našoj mogućnosti i ništa više od toga. U šerijatu se prima svjedočenje dva svjedoka, ali, moguće je da obojica griješe, ili lažu. Mi nemamo metode da to provjerimo, pa postupamo shodno svom ubjeđenju i to odbacuje bilo kakvu sumnju.

Darovanje oragana se ne može naređivati, pogotovo ako se radi o maloljetnoj osobi. Da bi neko darovao svoj organ mora biti punoljetan i svjestan svojih postupaka. Učenjaci se razilaze kad je riječ o godinama koje su neophodne za tu zrelost. Jedni kažu da je to 17, drugi 18 godina. Ljekari insistiraju da osoba bude starija od 21 godinu. Ta operacija nije jednostavna i osoba koja poklanja organ mora biti svjesna u kakav rizik ulazi.

Kad osoba postane punoljetna i svjesna opasnosti u koju se upušta postaje joj dozvoljeno da daruje svoj organ.To je dozvoljeno, ali nije obavezno. To je stvar dobre volje čovjeka i njegove svijesti, ali nije obaveza. Ako neko ne želi biti donator, niko ga ne smije prisiljavati na takvo djelo, posebno ako se radi o maloljetnoj osobi!

Svi su složni da se osoba proglašava mrtvom kad se ustanovi jedna od dvije naznake. Prvo, je kad srce prestane s radom tako da se ne može osjetiti njegov puls i disanje potpuno prestane. Ovdje je bitno napomenuti da srce nekada nakratko prestane s radom, ali se nakon izvjesnog vremena probudi, te je za utvrđivanje smrti neophodna sigurnost da srce neće ponovo proraditi. Drugo, na osnovu čega se može neko proglasiti mrtvim je ukoliko dođe do uništenja ili teškog oštećenja malog mozga koji kontrolira vitalne funkcije organizma.

Ljekari tvrde da je prestanak rada srca produkt prestanka rada mozga koji kontrolira srce. Ako se ustanovi bilo koji od ta dva znaka osoba se proglašava mrtvom. Ti slučajevi su veoma česti u saobraćajnim nesrećama. Ukoliko je osoba uvasijetila da ostavlja svoje organe nekome, nakon svoje smrti, od nje se mogu uzeti ti organi čim se ustanovi jedna od dvije spomenute pojave kod pacijenta.Ako nije ostavila oporuku,onda nasljednici dotične osobe ili bliža rodbina mogu dati saglasnost za darivanje organa.

Šerijat ne dozvoljava da ljudski organi postanu roba koja se kupuje i prodaje, bez obzira o kakvoj situaciji se radilo! Allah, dž.š, je dao posebne počasti čovjeku i nije dozvoljeno da on ili neki njegov dio postane predmet kupoprodaje. Nažalost, teška materijalna situacija tjera ljude da urade takva djela koja su šerijatom strogo zabranjena.

Kupoprodaja po šerijatskim propisima je razmjena robe uz zadovoljstvo obje strane. Tj. razmjena robe! Čovjek nije, i ne može da bude roba! Zbog toga ta trgovina nije dozvoljena pa je potrebno uložiti veće napore da se takvi slučajevi sankcionišu i zabrane, a za oboljele nađe prihvatljivije rješenje. Čovjek može pokloniti dio svog tjela drugome iz počasti prema drugom čovjeku, ali nikako da to postane predmet trgovine.

Čovjek koji je slobodan, bez obzira je li musliman ili ne, ne kupuje se niti se prodaje! Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‘Ja ću biti protivnik trojici na Sudnjem danu: … i onome koji je slobodna čovjeka prodao i uzeo zaradu!’ Prodaja ili kupovina slobodna čovjeka ili nekog njegovog dijela nije dozvoljena ni u kojoj situaciji.

Dozvoljeno je pokloniti organ, a ne prodati ga, bez obzira o kome se radilo. Nameće se i pitanje o dozvoljenosti presađivanja organa od nevjernika ili poklanjanja organa nevjernicima. To je dozvoljeno u mjeri da donatoru ne šteti! Svi organi u čovječijem tijelu veličaju Allaha, dž.š, i oni se ne dijele na vjernike i nevjernike. Mogu se razmjenjivati u mjeri u kojoj je to optimalno, kako ne bi došlo do štete za onoga koji donira neki organ.

Allah, dž.š, u Kur’anu kaže: ‘Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone, – Allah, zaista, voli one koji su pravični.’ Dobročinstvo i pravednost prema njima je potrebna i opravdana. Poklon organa je zaista vid dobročinstva.

Nije dozvoljeno donirati sredstva koja će se upotrebljavati za kupovinu organa. Već smo objasnili da nije dozvoljeno kupovati niti prodavati organe, pa zbog toga nije dozvoljeno ni donirati sredstva za takvu akciju.

Da li je, po šerijatskim propisima, dozvoljeno presađivati organe životinja čovjeku, posebno ako se radi o životinjama koje su nečiste, kao što su pas ili svinja, a medicinski je ustanovljeno da bi njihovi organi odgovarali čovjeku?

Postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima o pitanju dozvoljenosti korištenja životinja u spomenute svrhe. U fikhu postoji velika širina u vezi s tim.Kad je u pitanju nečistoća, jasno nam je da i čovjek nosi određenu nečistoću u sebi. Ona postaje prava nečistoća kad napusti tijelo, a dok je unutar tijela ona se ne smatra nečistoćom.

Čovjek u svojoj unutrašnjosti nosi krv, mokraću i druge nečistoće, ali to ne smeta sve dok one ne napuste tijelo. Zbog toga kažemo da ne smeta čistoći čovjeka da se u unutrašnjost njegovog tijela unese organ životinje koja je nečista. To ne utječe na čistoću koja je čovjeku potrebna za upotpunjavanje ibadeta.
A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: