Tekstovi

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,, rekao: „O ljudi, tražite oprost od Allaha. Ja, zaista, tražim pokajanje od Njega stotinu puta dnevno.“ (Muslim)

Izraz tevba (arapski za ‘pokajanje’) je arapski kur’anski izraz koji znači “povlačenje” ili “povratak”. Proučavanje Kur’ana i hadisa otkriva da pokajanje označava čin napuštanja onoga što je Allah zabranio i vraćanja onome što je naredio. Pokajanje je od ogromne važnosti u islamu. Za vjernog muslimana ono je glavni put ka ispravljanju vlastitog života i ispravljanju vlastitih loših djela.

U suri 66, ajetu 8, izraz tevba povezan je s arapskim pridjevom nasuh (arapski za ‘ čist i iskren ‘). Stoga označava iskreno i vjerno pokajanje, koje je oslobođeno pretvaranja i licemjerja. Brojni Poslanikovi hadisi slave i naglašavaju pitanje pokajanja, poput onog koji prenosi Enes ibn Malik u Sahih El-Buhariju, a koji glasi: “Allah je zadovoljniji pokajanjem Svoga roba nego što je iko od vas zadovoljan pronalaskom svoje deve koju je izgubio u pustinji.“ (El-Buhari)

Ponekad se, međutim, osoba može posramiti sebe jer ne može održati riječ danu Allahu i vraća se u stanje grijeha nakon što izjavi svoje pokajanje. Da bismo to razumjeli, prođimo kroz sljedeći razgovor koji je citirao Ibn Redžeb El-Hanbali: El-Hassanu, Poslanikovom unuku, rečeno je: “Zar se rob [Allahov] ne stidi što griješi, a zatim se kaje, a zatim opet griješi, a zatim opet se kaje?” El-Hasan je rekao: „To je upravo ono što šejtan želi! Nikada se ne prestajte kajati.“

U istom duhu, prenosi se da je Ibn Qajjim rekao: „Više od jedne osobe mi je reklo: „Kad se pokajem Allahu i činim dobra djela, moja opskrba postaje tijesna i teško mi dolazi život. Međutim, kada se vratim neposlušnosti prema Njemu i dam svojoj duši ono što želi, tada mi dolazi hrana, olakšanje i sve ostalo.”

Pa sam nekima od njih odgovorio:

“Ovo je iskušenje od Njega da se vidi jeste li istinoljubivi ili neistiniti u traženju utočišta kod Njega, pokoravanju Mu se i strpljenju (u onome što vam je On odredio od nevolja s apsolutnom pravdom i mudrošću) kako biste imali (dobre) posljedice; ili ste neistiniti pa se vratite onome na čemu ste bili (zlu).“

Međutim, nikada se ne ustručavajte vratiti Allahu s pokajanjem, bez obzira koliko teški i brojni grijesi bili počinjen. Onaj Koji vas je zaštitio dok ste griješili, nikada vas neće osramotiti kada se Njemu vratite!

Šta znači tražiti Njegov oprost?

Je li to samo da bi se artikulirao izraz: „Gospodaru moj! Oprosti mi!“ ?

Prema šerijatu, kada musliman izvrši čin pokajanja, Allah ga općenito prihvaća sve dok je iskren i istinit. S druge strane, ako se osoba ne srami svojih prošlih nedjela ili ne namjerava napustiti ta nedjela, onda je njegova usmena objava pokajanja otvoreno ismijavanje pokajanja. Samo usmeno pokajanje ne može se smatrati istinskim pokajanjem. Svakako, iskreno pokajanje mora imati neke kriterije.

Kao šta je gore navedeno, problem nije tako jednostavan jer traženje oprosta nije samo puko izgovaranje jezikom. Umjesto toga, osoba mora slijediti određeni stav u traženju oprosta od Allaha. Uistinu, pokajanje za grijehe je prvi korak ka traženju oprosta od Allaha.

Pokajati se znači vratiti se Allahu i namjeravati Mu se pokoravati do kraja života. Da bi pokajanje bilo valjano i stoga prihvaćeno, mora se ispuniti pet preduvjeta, to su:

1. Biti iskren prema Allahu

Iskrenost je preduvjet koji se mora poštivati ​​u svakom činu ibadeta.

2. Žaliti zbog svojih prošlih zlih djela

To znači da se čovjek treba stidjeti sebe pred Allahom jer je počinio ono što mu je bilo zabranjeno i zanemario ono što mu je bilo naređeno da čini.

3. Odustati od grijeha

Ako grijeh uključuje zanemarene vjerske dužnosti, poput obavljanja namaza ili davanja zekata , to treba odmah ispraviti. Ali, ako grijeh uključuje ljudsko pravo, zahtijeva odricanje od tog prava. Ako se radi o imovini, treba je vratiti njenom zakonitom vlasniku, a ako se radi o kleveti ili ogovaranju, treba tražiti oprost od uvrijeđene osobe.

4. Donijeti čvrstu odluku da u budućnosti izbjegava takve grijehe

Ovo je obavezno jer ako netko namjerava vratiti se grijesima koje je činio nakon što je pokazao pokajanje kad god je to moguće, neće se smatrati vjernim ili istinitim u svom pokajanju.

Međutim, ako netko istinski odluči pokajati se, ali ga kasnije svladaju vlastite slabosti – kao šta je ranije objašnjeno, njegovo pokajanje neće biti poništeno.

5. Pokazati pokajanje dok je još uvijek valjano

Pokazivanje kajanja je uvijek valjano osim u dva slučaja:

1. a) U trenutku smrti, nečije pokajanje postaje uzaludno.

Faraonovo vjerovanje u zadnji čas sigurno mu nije moglo ni na koji način koristiti.

1. b) Kada sunce izađe sa Zapada, pokajanje postaje nevažeće. Tog istog dana, sva ljudska bića će izjaviti svoju vjeru u Allaha, Stvoritelja. Međutim, njihovo iznenadno vjerovanje im neće koristiti jer nikada prije nisu vjerovali u Njega.

Konačno, pokajanje je dvostruki pristup: osoba prvo treba biti u stanju prepoznati i napustiti svoje grijehe za koje Allah obećava da će ih oprostiti. Islam očekuje od muslimana da shvate svoje pogreške i nedostatke te da traže Allahov oprost. Oprost grijeha nije nešto što dolazi automatski, to je nešto šta se mora tražiti, s iskrenošću i istinskom odanošću.

Izvor: www.aboutislam.net