Tekstovi

Pomoć za anksioznost i depresiju u islamu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Mudri ljudi priznaju da su duhovna praznina i razni pritisci društvene svakodnevice, odnosno toksično okruženje, ključ za psihičke poremećaje koji prevladavaju danas, a posebice anksioznost i depresiju. Ove psihološke probleme je rješavao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promicanjem snažnog vjernog vjerovanja u Uzvišenog Allaha.

Allah kaže u Kur’anu: one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!‘…“ (Er-Ra’d, 28.)

Vjernik koji gradi mostove komunikacije sa svojim Stvoriteljem sigurno će imati smireno srce i miran um i savjest.

Anksioznost i depresija mogu biti posljedica straha, siromaštva, bolesti ili potencijalnih nesreća. Ipak, vjernik, koji zna da je sve predodređeno od Uzvišenog Allaha, trebao bi, koliko je god moguće ostati strpljiv i tražiti Allahovu nagradu za svaki problem koji ga zadesi. Dakle, takvi problemi i nesreće se pretvaraju u nagrade od Uzvišenog Allaha kao što Kur’an kaže:

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!‘“ (El-Bekare, 155.)

Pomoć je u ibadetu i osloncu na Allaha

Kada bi stvari krenule naopako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem bi požurio na namaz. Govorio je: O Bilale, pruči ezan. Odmori nas time. Stoga je molitva jedan od ključnih načina za postizanje unutarnjeg mira i oslobađanje od tjeskobe, zabrinutosti i tuge.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je također savjetovao da učimo dovu:

Allāhumma innī `abduk, ibnu `abdik, ibnu amatik, nāsiyatī biyadik, māḍin fiyya ḥukmuk, `adlun fiyya qaḍā’uk, as’aluka bikullis’min huwa lak, sammayta bihi nafsak, ​​aw anzaltahu fī kitābik, aw `al ​​lamtahu aḥadan min khalqik , aw’ista’tharta bihi fī `ilmil-ghaybi `indak, an taj`ala ‘l-Qur’āna rabī`a qalbī, wa nūra ṣadrī, wa jalā’a ḥuznī, wa dhahāba hammī.

Allahu moj, ja sam rob Tvoj, i sin roba Tvoga, i sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan Tebi i nada mnom se sprovode propisi Tvoji, pravedna je za mene svaka odluka Tvoja, zato Te molim svim Tvojim imenima, kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe, kao znanje nedokučivog, molim Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca moga, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i da otkloniš moje brige.“

Čak se i Poslanik, koji je bio najbolji od svih nas, utjecao Allahu od anksioznosti i tuge. U momentima kada je zbog ljudi osjećao uznemirenost, Uzvišeni Allah je rekao:

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj! (El-Hidžr, 97.-99.)

Izvor: https://backtojannah.com/

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta