Za sestre

Vrlo često se pokreću teme o obrazovanju žene. Da li žena treba da se obrazuje ili ne? Da li žena treba da radi ili ne? Jesu li obrazovne žene vrijednije od neobrazovanih, ili su one koje se ne školuju i posvete porodici vrijednije od onih koje se obrazuju?

Obrazovanje nije kontradiktorno vjeri. Naprotiv, obrazovanje bi trebalo da bude u službi vjere i etičkih normi. „A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.“ (sura Fatir, 28)

Obrazovanje nije ograničeno samo na muškarce. „Uči“ je imperativ svakom vjerniku i vjernici, bez izuzetaka. Nije isto kada, bilo muškarac, bilo žena, svoj život mogu prožeti vjerom. Kada svaku životnu situaciju dovode u vezu sa Kur’anom i hadisom. Kada žive sa ubjeđenjem za koje imaju čvrste temelje. Nije isto kada roditelj, majka ili otac, odgoj djeteta potkrijepi vjerskom i pedagoškom naobrazbom. To je blagodat. I olakšica, naročito u ovim burnim vremenima.

Nama kao vjernicima posebnu pažnju plijeni slučaj Aiše, radijallahu anha, majke pravovjernih. Ona je najbolji primjer obrazovane žene iz prve generacije muslimana. Ona je biser Ummeta, i dokaz da žena može biti uzorna muslimanka, čestita supruga, a u isto vrijeme i obrazovana. Ummetu je prenijela preko dvije hiljade hadisa Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem. Međutim, nikada nije u braku sa Poslanikom, sallallahu alejhi wa sellem, preuzela ulogu muškarca.

Ali, jako je važno da znamo zbog čega se obrazujemo. Da li time želimo pokazati superiornost muškarcima? Da li nam je obrazovanje potrebno da bismo se osjećale nadmoćno u odnosu na žene koje se ne obrazuju? Da li smatramo obrazovanje važnijim u odnosu na majčinstvo? Ili se pak obrazujemo da steknemo Allahovo zadovoljstvo, da budemo korisne Ummetu, da radimo na sebi, da budemo bolje ličnosti, supruge i majke?

Znanje i obrazovanje nisu uzrok pojava koje nisu korisne društvu. Znanje i obrazovanje nisu uzrok feminizmu. Za to su krive pogrešne interpretacije znanja, pogrešna razumijevanja, loše lično iskustvo ili pak slijeđenje nefsa. Oholost i nadmenost također nikada nisu bili produkt znanja, jer što je insan puniji znanjem, to je svjesniji svoga neznanja i ponizniji. I svjestan je da je znanje Allahov dar, blagodat i dokaz koji može biti i za nas, i protiv nas.

Isto tako, važno je napomenuti da odstupanje od znanja i obrazovanja nisu dokaz pokornosti Uzvišenom Allahu, niti oličenje čestitosti žene i njene podobnosti za brak. Žena koja se obrazuje ne može i ne smije biti smatrana ženom slabijeg morala, jer ko želi grijeh on će ga naći i u kući, između četiri zida. Ko je čestit i bogobojazan, on je čestit ma gdje bio.

Svakako, žene koje jedino svoj smisao vide u braku i porodici nisu manje vrijedne. To je njihov lični izbor i vrijedna investicija koju ne trebamo potcjenjivati. Jer, potcjenjivanjem uloge majke i supruge mi zapravo, svjesno ili nesvjesno, rušimo poredak porodice i kazujemo da „ono što nije plaćeno nije ni vrijedno“. A gdje je nagrada kod Allaha?

Neko će zaslužiti Džennet saburom.

Neko odgojem djece.

Neko lijepim životom s mužem.

Neko traženjem znanja.

Neko koristeći Ummetu.

Neko…

Neko će obuhvatiti sve. I ostati ponizan i blizak Gospodaru. Ako je znanje u službi vjere, ono je ukras. I blagodat. I muškarcu i ženi.