Tekstovi

Nedavno sa omladinom razgovarah o važnosti iskrenosti i o opasnosti varanja drugih u bilo kojem segmentu života, jer time najviše varamo sami sebe. Jedan mladić mi na to reče kao pokušaj opravdanja tog čina „da smo svi nekad varali.“ Dugo nakon razgovora su mi njegove riječi bile u mislima. Zbog čega nam je mjerna jedinica morala većina? Kako možemo zbog većine ohalaliti djelo koje je Gospodaru mrsko? I kako nismo odlučni i stameni da baš mi budemo onaj drugačiji, neko ko će unijeti promjenu i postaviti moralni standard.

Gdje smo toliko odlutali od sire Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, kao i od kazivanja o ostalim poslanicima. Jesmo li uistinu njegovi sljedbenici?

Zamislimo Mekku prije islama. Grad u kojem su standard loša djela. Kipovi, ubijanje ženske djece, ropstvo, kocka i ostalo. U takvom gradu i takvom okruženju, neko je trebao istupiti kao drugačiji. Neko ko se ne stapa sa okolinom i neko ko se ne uklapa u okolinu. Kada ovo kažem, ne mislim samo na period nakon poslanstva. Mislim na cjelokupnu ličnost Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, prije i poslije islama.

On, sallallahu alejhi wa sellem, nikada nije obožavao kipove.

Četiri kćerke su mu se rodile. Niti jednu nije zakopao živu.

Robove i sluge nikada nije tretirao sa bijesom i nasiljem. Uvijek je bio blag, milostiv i pravedan.

Nije bio kao većina. Bio je unikat. I prije i poslije poslanstva.

Lut, alejhisselam, nije slijedio većinu. Bio je čedan u moru homoseksualnosti. Šuajb, alejhisselam, je izabrao da bude pošten i da pravedno mjeri na litru i kantaru. Nije bio kao većina. Plemeniti i časni ljudi ne biraju da se zaklanjaju za tuđe grijehe. Oni su svjesni da će na Sudnjem danu nositi samo svoj teret. I da im zaklanjanje za druge neće biti od koristi.

Oni biraju da istupe sami. Da budu promjena i oličenje časti. Da budu dokaz sami za sebe a ne protiv sebe.

Zamislimo kolika je blagodat birati put Njegovog zadovoljstva. Možda će taj put biti teži, ali zasigurno bereketom ispunjeniji. Navest ću samo jedan primjer:

Na ispit će izaći 20 studenata. Ti ćeš biti od onih koji su odlučili da neće varati niti prepisivati. Ne iz straha da te profesor ne vidi, već radi svijesti da te On vidi. Možda će drugi koji su varali položiti. A ti nećeš. Možda će ti biti teško i u jednom momentu ćeš se pokolebati: da li radim pravu stvar? Nisam varao, ali nisam položio. A tek moji roditelji, njihova očekivanja?

A koliko god se kolebao, budi siguran da biti na istini i brinuti o Njemu je najbolja stvar koju možemo uraditi u životu. Diploma će jednog dana doći, ali u njoj neće biti samo naše znanje. Bit će i naš put kroz to znanje. Naš moral. I pitaje: koliko je naša diploma halal?

Ovaj svijet će biti i proći. Mi ne živimo za uspjeh na njemu. Već kupujemo kartu za budući vječni svijet. I on nam treba biti veći cilj od bilo kojeg posla, diplome ili bilo kojeg uspjeha.

Šta god drugi radili mi ćemo u kabur leći sami. I naša djela. Zato, kada vidimo druge u grijesima zahvalimo Mu se što nismo u toj skupini pa makar bili sami. I odlučimo čvrsto da nećemo biti od onih koji samo kritikuju i stapaju se u kritiziranu okolinu. Već budimo od onih koji svojim primjerom pokazuju pravu sliku, ispravnu i čestitu.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže Svome Poslaniku, sallallahu alejhi wa sellem: „Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike…“ (sura An-Nisa, 84)

Neka nam ovaj ajet bude motiv i podstrek. U vremenu laži, nemorala, obmana i prevara, u vremenu različitih poroka, odlučiti biti od onih koji čvrsto stoje na Pravnom putu velika je borba. Ali, i nagrada će, zasigurno, kod Gospodara biti velika. Zato, trudimo se da ustrajemo  na putu istine i vjerujmo da On najljepše nagrađuje.