Tekstovi

San je jedan od Allahovih znakova u ovom svemiru, kao što Allah sam kaže:  “I među Njegovim znacima je tvoje spavanje noću i danju, i tvoje traženje Njegove blagodati. Uistinu, to su znaci za ljude koji slušaju.” (Ar-Rum 30:23)

U principu, spavanje treba biti noću, ali je moguće i spavanje danju. Allah je stvorio dan za rad i izlazak u potragu za opskrbom, a noć je stvorio za odmor, stoga se spava noću, a radi danju. Allah Uzvišeni kaže (tumačenje značenja):  „On je Taj koji vam je noć učinio odjećom, a san počinkom, i učinio je dan (vrijeme) ustajanjem (za život i djelovanje)..“ (El-Furkan 25:47)) 

Šejh Muhammed ibn Salih El-Usejmin (neka mu se Allah smiluje) je rekao: “I san vam činimo sredstvom za počinak” znači: okončati umor, jer san okončava ono što mu prethodi, a to je umor, i čovjek time obnavlja svoju energiju za ono šta ga čeka. Dakle, vidite da ako se čovjek umori i zaspi, on se osvježi i njegova energija se obnovi. To je blagoslov i jedan je od Allahovih znakova.“

U šerijatu nema ničega šta bi sugeriralo da musliman mora spavati u određeno vrijeme i buditi se u određeno vrijeme, a islam ne govori muslimanu da spava određeni broj sati. To ovisi o dobi i prirodi ljudi, koliko odmora njihovom tijelu treba, a također ovisi i o prirodi njihovog posla. Onaj ko radi noću spavat će više danju, a onaj ko radi danju spavat će više noću. Spavanje zimi razlikuje se od spavanja ljeti i tako dalje. 

Prirodna prosječna duljina sna je između 5 i 8 sati svaki dan. Ako neko spava manje od toga jer to može podnijeti, ili netko spava više od toga jer njegovom tijelu to treba, u tome nema ništa loše. Važno je da islam obvezuje muslimana da poštuje vrijeme molitve, u koje vrijeme treba biti budan kako bi mogao obaviti čin ibadeta na pravilan način i s energijom. Ako njegovom tijelu treba odmor i san, ne bi se trebao tome opirati. 

Treba napomenuti da će spavanje više nego što je tijelu potrebno učiniti osobu lijenom u ibadetu i sporom u razmišljanju. Stoga postoje neke izreke selefa koje kritiziraju previše spavanja. 

El-Fudajl ibn`Ijad (Allah mu se smilovao) je rekao: Postoje dvije osobine koje otvrdnjuju srce: previše spavanja i previše jedenja. 

Najkorisniji san je onaj koji dođe kada je potreba za njim najveća. Spavanje na početku noći je bolje nego na kraju, a spavanje usred dana je bolje od spavanja na početku ili kraju dana. Što je san bliže početku ili kraju dana, to je manje koristan, a štetniji, posebno spavanje za vrijeme asr-namaza i spavanje na početku dana, osim u slučaju nekoga tko je ostao budan do kasno. Među omiljenim vrstama sna, je spavanje između sabah-namaza i izlaska sunca, jer je to dragocjeno vrijeme. Ovo vrijeme je od velike koristi za one koji su odani Allahu; čak i da su cijelu noć klanjali, ne bi si dopustili da stanu u to vrijeme dok sunce ne izađe, jer je to početak dana, kada se opskrba spušta i dijeli, i kada se daju blagoslovi. To je početak dana i cijeli dan ovisi o tome što se događa tijekom tog vremena, nitko ne bi trebao spavati u to vrijeme osim ako nije prisiljen. 

Ukratko, najbolji i najkorisniji san je spavanje tijekom prve polovice noći i ekvivalentno osam sati. To je najbolji san prema liječnicima. Sve više ili manje od toga imat će proporcionalno štetan učinak na tijelo, po njihovom mišljenju. 

Kao šta previše spavanja dovodi do problema, tako i izbjegavanje sna dovest će do drugih problema poput lošeg raspoloženja, zbunjenosti, neracionalnog razmišljanja i iscrpljenosti koji sprječavaju osobu da pravilno razumije i radi, a može dovesti i do mnogih smrtonosnih bolesti, zbog kojih osoba neće moći pravilno razmišljati i osjećat će se fizički slabo. Stvaranje se temelji na ravnoteži i ko se pridržava umjerenosti postigao je svako dobro. A Allah je Onaj Čiju pomoć tražimo.

Izvor: prevedeno sa https://islamqa.info/