PITANjE:

Kakav je propis ove pojave koja se širi po nekim forumima, pod nazivom „zajednička ramazanska hatma“, gdje se članovi dogovore da zajedno „završe Kur’an“ tako što svaki član pročita jedan ili dva džuza, upiše svoje ime, preuzme dio, a nakon čitanja napiše da je završio svoj dio „iskreno radi Allaha“, s tim da se organizuju tri takve „hatme“ u Ramazanu i da se dova hatme veže za ime foruma i njegove članove?

ODGOVOR:

Hvala Allahu, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, a zatim:

Prvo:

Učenje Kur’ana je jedan od najvećih ibadeta. Kur’an je Allahov govor, najuzvišeniji govor i najbolji zikr. Učenje Kur’ana je vrednije od drugih vidova zikra poput tesbiha i tehlila. Njegova vrijednost je još veća u mjesecu Ramazanu, jer je to mjesec u kojem je Kur’an objavljen, i zbog toga su se selefi posebno posvećivali Kur’anu u Ramazanu.

Drugo:

Učenje Kur’ana je ibadet i u njemu se mora slijediti ono što je došlo od Allahovog Poslanika ﷺ i prakse ashaba i prvih generacija. Poslanik ﷺ je rekao:

„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu s našom uputom – ono se odbacuje.“

Ovaj hadis je temeljno pravilo u odbacivanju novotarija.

Treće:

Način učenja Kur’ana opisan u pitanju (tzv. zajednička hatma na daljinu, gdje svako čita svoj dio odvojeno, bez zajedničkog prisustva, slušanja ili međusobnog učešća) jeste novotarija. Takva praksa nije zabilježena ni od Poslanika ﷺ, ni od ashaba, niti od selefa. Ovakav način je bio moguć i u njihovo vrijeme (dogovorom ili dopisivanjem), pa da je u njemu bilo dobra – oni bi nas u tome pretekli.

Propisan oblik zajedničkog učenja Kur’ana jeste da se ljudi okupe na jednom mjestu (najbolje u džamiji):

– ili da svako uči za sebe,

– ili da jedan uči, a ostali slušaju,

– ili da čitaju naizmjenično (tzv. „idāra“), gdje svaki uči redom, a ostali učestvuju slušanjem.

I učenje i slušanje su ibadeti potvrđeni šerijatskim tekstovima.

A u opisanoj „zajedničkoj hatmi“, članovi ne prisustvuju jedni drugima, ne slušaju jedni druge, niti dijele čin učenja. Kakva je onda veza ostalih s onim što neko čita u svojoj odsutnosti?

Po toj logici, moglo bi se reći: neka svako klanja po dva rekata, pa da smo svi klanjali teraviju, ili neka svako posti po jedan dan, pa da smo svi ispostili mjesec – što je očito pogrešno.

Allah Uzvišeni kaže:

„Nijedna duša neće nositi teret druge, i čovjeku pripada samo ono što sam učini.“ (En-Nedžm, 36–39)

Ovakva novotarska praksa ima i negativne posljedice: ona slabi ličnu motivaciju za učenje Kur’ana i njegovo samostalno hatmanje, jer čovjek može pomisliti da ga ova „zajednička hatma“ zamjenjuje.

A zatim, ko može sa sigurnošću tvrditi i svjedočiti da je to učinio „iskreno radi Allaha“, kako se navodi?

Zaključak:

Ovakav oblik tzv. „zajedničke ramazanske hatme“ je novotarija i nije propisan. On odvraća od propisanog načina učenja Kur’ana i slabi odlučnost vjernika da Kur’an uči i hatma lično.

Allah najbolje zna.

Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid