Allah ne gleda u moj niti tvoj izgled

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ne gleda na vaš izgled ili vaše materijalno stanje, već On gleda na vaša srca i vaša djela.” (Buhari)

U svakoj zajednici mora postojati neki način da se ljudi i stvari međusobno mjere i procjenjuju. Nedostatak evaluacije i povratnih informacija o tome kako nam ide i gdje se nalazimo stvara okruženje nemara i nedostatka odgovornosti.

Postavlja se pitanje: Na temelju čega trebamo ocjenjivati ​​jedni druge i same sebe?

Možemo procijeniti jedni druge mjereći koliko novca zarađujemo, koji auto vozimo, veličinu naše kuće, našu ušteđevinu i imovinu itd. Druga mjera može biti naš fizički izgled i etničke karakteristike: naša visina, težina, dob, podrijetlo, jezik, boja kože ili kultura. Ali imamo malo kontrole, barem bi trebali imati, kad je u pitanju procjena ljudi na temelju boje kože, mjesta rođenja…Nije pošteno, lijepo ni mudro ocjenjivati ​​ljude na temelju karakteristika nad kojima nemaju izbora niti moći.

Međutim, imamo  kontrolu nad odlukama koje donosimo. Izbor i odluke puno su bolji standard po kojem se vrednuje napredak i postignuće u životu. Mi kontroliramo ono u šta vjerujemo, šta prihvaćamo, a šta odbacujemo. Odabiremo svrhu svog života i etički kodeks koji ćemo slijediti.

Naši postupci rezultat su odluka koje donosimo. Mi odlučujemo što ćemo uraditi sa svojim vremenom koje nam je dato na raspolaganje, gdje ćemo potrošiti svoje bogatstvo, hoćemo li učiti ili ne i hoćemo li naporno raditi ili ne. Mi odlučujemo hoćemo li biti pošteni i iskreni ljudi ili ne.

Kad vidimo nekoga u nevolji, odlučujemo hoćemo li mu pomoći ili ne. Kad ulazimo na svoje radno mjesto, odlučujemo hoćemo li varati ili ćemo ostati pošteni. Kad smo u školi, odlučujemo uložiti trud u učenje ili uzalud potrošiti svoj talent. Kada smo isprovocirani, odlučujemo hoćemo li odgovoriti ljutnjom ili obuzdati svoj temperament. Svi naši postupci rezultat su naših odluka.

Kao takvi, trebali bismo se suzdržati od prosuđivanja i osuđivanja drugih ljudi, pojedinačno ili kolektivno, na temelju njihovih okolnosti, izgleda, društvenog ili materijalnog statusa itd..ili na temelju onoga šta jedna osoba kaže o drugoj. Umjesto toga, trebamo zadržati sud dok se dovoljno ne educiramo o njima, njihovim vrijednostima, njihovim uvjerenjima i postupcima koje poduzimaju. Također se ne bismo trebali osjećati privilegiranima zbog vlastitih povoljnih okolnosti, već shvatiti da su naše pravo mjerilo odluke koje donosimo i postupci koje činimo.

Pred Allahom, ono što leži u našim srcima i postupci koji su rezultat naših odluka su ono što nas razlikuje.

Izvor: www.aboutislam.net