Prilozi posjetitelja

Boško kolje kurban…

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zovem se B. S. Rođen sam u Njemačkoj, imam dvadeset četiri godine i  trenutno živim u Tuzli. Dolazim iz porodice u kojoj je otac pravoslavac, a majka muslimanka. Tokom rata moji su izbjegli u inostranstvo. Nakon rata, vratili smo se u kuću moje majke u kojoj je živjela moja rahmetli nena. Živimo u majčinoj kući u blizini Tuzle, mama otac i doskora nena. Nena je bila veliki i pravi istinski vjernik, prava muslimanka. Kao dijete, uvijek me zanimalo šta to ona radi (klanja). Svaki dan je poslije jacija-namaza sjedila i učila Kur’an, ponekad sam kradom ulazio u njenu sobu i slušao njen umiljat i tih glas dok je učila. Prvo što me naučila jeste Rabbi jessir i rekla mi je: “Sine, pred spavanje ti ovo prouči i ljepše ćeš spavati.” Očeva strana nije bila toliko pobožna, crkve su posjećivali samo na sahranama, a iskren da budem, nikad me hrišćanstvo nije privlačilo toliko koliko islam, nisam se tu pronalazio.

Prošle su godine, a ja stojim u mjestu po pitanju vjerovanja. Vjerovao sam da postoji Bog i da je samo jedan i to je to, ništa konkretno. Postao sam punoljetan i tada je krenuo mladalački život pun grijeha. Svakog dana koristio se alkohol, kladionice, posjećivala se mjesta u koja životinja kročila ne bi, ali šta ću, šejtan odrađuje svoje. Svoje plate davao sam na haram, kocka i to ne obična kladionica, već i mnogo ozbiljnije stvari. Moralo se sve osim droge probati (hvala Bogu, to nisam), jer sam se nalazio u takvom okruženju. I tako dan za danom, mjesec za mjesecom, ja se ne mijenjam. Nakon jedne izlazne večeri, moj život se u potpunosti okreće, hvala Allahu.

Došlo je do konflikta i svađe sa jednim od “drugova”, sve se ružno odvilo i završilo, ali alkohol je takav da ne bira. Nakon te večeri, ja se zaklinjem dragim Bogom da ću društvo promijeniti i da ću se okrenuti vjeri, islamu. Tako se i desilo, obratio sam se jednom drugu iz djetinjstva s kojim se nisam baš družio jer je on bio vjernik, a ja ne, a i zbog društva, nismo se mogli uganjati nikako. On je bio sličan mojoj prošlosti, slične stvari radio ali se odrekao svega prije mene i postao pravi musliman. Adis se zove.

Njemu sam se obratio riječima: “Brate moj dobri, nauči me klanjati, ja želim prihvatiti islam.” Toliko se obradovao mojom izjavom da se to opisati ne može. Sve me u detalj naučio, napisao, gledali smo zajedno mnogo, mnogo predavanja online, što predavanja šejha Pezića, Kuduzovića, što i ostalih. Na mojim prvim namazima više je bilo ispisanih papira ispred mene nego kada sastaviš dvije sedžade. Mučio sam se sa surama, dovama, vadžibima, učio sam svaki dan sve više i više, i nisam odustao. Ubrzo nakon toga dolazi moj prvi ramazan od kojeg sam, hvala Allahu, ispostio 26/27 dana i moj prvi kurban. E ljudi, Boško kolje kurban, za ne povjerovati…

Sve se desilo iznenada, svi su se pitali: “Otkud ti da klanjaš, ti koji si bio najgori, radio si sve i svašta!” Ljudi bi bili iznenađeni kad bi me vidjeli u džamiji i na džumama. Ali, hvala Uzvišenom Gospodaru svjetova, dragom Allahu, Koji me Svojom voljom uputio na pravi put i spasio me velikih grijeha i loših stvari. I od tada klanjam svaki namaz, svaki dan, držim se sunneta i poštujem koliko mogu, ne odustajem u svojoj namjeri i spoznajama o ljepotama islama. Hvala dragom Allahu što mi je pokazao pravi put i spasio me propasti!

Brat B. S.
___________________
Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura) – više o tome na ovom linku:

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: