Da li je dunjaluk, zbilja, bezvrijedan i beznačajan?

Kada je u pitanju ovaj svijet ili kako ga drugačije zovemo dunjaluk, veliki broj muslimana ima pogrešno shvatanje njegovog mjesta, značaja i uloge u našem životu. Dunjaluk se uglavnom posmatra kao svijet koji je proklet i koji nema nikakve vrijednosti. Takvo mišljenje i stav prema dunjaluku zasnovan je na mnogim ajetima i hadisima koji ga spominju u negativnom kontekstu ili ga spominju kao mjesto iskušenja i nešto što neznatno vrijedi. Drugi opet dunjaluk doživljavaju i tako se prema njemu i odnose kao da je on mjesto njihovog vječnog boravka i da pored njega drugog svijeta i života nema. Istina je negdje između, što znači da dunjaluk nije apsolutno bezvrijedan i beznačajan, ali nije ni vječan i nije jedini svijet koji postoji i kojemu se trebamo u cijelosti posvetiti.

Istine o dunjaluku

Mnogo je činjenica i istina o dunjaluku koje treba da zna svaki čovjek, a pogotovo jedan vjernik musliman. Te istine su sljedeće:

– Dunjaluk je mjesto našega privremenog boravka nakon što su naši preci Adem i Hava zbog svoga grijeha izvedeni iz Dženneta i nastanjeni na Zemlji. Uzvišeni Allah je rekao: „I šejtan ih navede da zbog stabla posrnu i izvede ih iz onga u čemu su bili. Mi im rekosmo: „Siđite iz njega! Jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boravište imati i do određenog roka ćete živjeti.“ (El-Bekara, 36.)

– Život na dunjaluku nije vječan nego je vremenski ograničen, što potvrđuje prethodni ajet, kao i mnogi drugi kur’anski ajeti. Jedan od njih je i ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje ćete proživljeni biti.“ (El-A’raf, 25.)

– Naš život na dunjaluku ima svoj smisao i mi nismo bez svrhe stvoreni. Uzvišeni Allah je rekao: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti.“ (El-Mu’minun, 115.) u drugom ajetu Uzvišeni kaže: „A džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju.“ (Ez-Zarijat, 56.)

– Kur’an i hadis o dunjaluku i njegovim blagodatima i uživanjima, uglavnom, govore u negativnom kontekstu. Tako Uzvišeni Allah u jednom kur’anskom ajetu kaže: „Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece…..život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20.)

– Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Dunjaluk naspram Ahireta je kao kada neko od vas stavi svoj prst u more, pa neka vidi šta mu je vode na prstu ostalo.“ (Muslim, 2957)

Nakon ovih ajeta i hadisa pitamo se: Da li dunjaluk, zaista, ima ikakvu vrijednost i značaj? Ako gledamo sa strane dunjalučkih blagodati i uživanja i uporedimo ih sa ahiretskim balgodatima i uživanjima, onda možemo kazati da su dunjalučke blagodati skoro bezvrijedne i to prije svega zbog činjenice da su prolazne i kratkotrajne, za razliku od ahiretskih koje su vječne i trajne. Ako dunjaluk posmatramo potpuno odvojeno od Ahireta, onda za dunjaluk možemo kazati da je skoro pa bezvrijedan. Da li to znači da dunjaluk ima svoju vrijednost ako ga vežemo za Ahiret? Naravno da ima. Ako kažemo da dunjaluk nema apsolutno nikakve vrijednosti, onda bi to značilo da je stvoren uzalud i bez svrhe, što se direktno kosi sa kur’anskim ajetom u kojem Uzvišeni kaže: „Mi nism stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih da se zabavljamo. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako nama dolikuje, ali Mi to ne činimo.“(El-Enbija, 16-17.)

Dunjaluk je naš put do Dženneta

Prava vrijednost dunjaluka će se shvatiti i dokučiti ako shvatimo njegovu svrhu i ulogu u Allahovom stvaranju i u životu ljudi. Ako pogledamo vrijednost onoga do čega nas dunjaluk može odvesti, a to je onaj vječni i neprilazni svijet, tada i dunjaluk u ovome smislu ima svoju veliku vrijednost. Dunjaluk je, prema tome naš put do Dženneta i vječnog uživanja.

Uzvišeni Allah je rekao: „On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje…“(El-En’am, 165.)

Urediti dunjaluk i uspostaviti na njemu Allahov red i zakon odgovornost je čovjeka kao Allahovog namjesnika na Zemlji. Ta odgovornost proizilazi iz veze dunjaluka sa Ahiretom, jer čovjek će  na drugome svijetu imati nagradu shodno tome koliko je dobra činio na dunjaluku. Uzvišeni Allah je rekao: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i sigurno ćemo ih nagraditi za ono najbolje što su činili.“ (En-Nahl, 97.)

Otuda vjernikova skromnost na dunjaluku ne biva povlačenjem i izbjegavanjem njegovih blagodati, nego davanjem dunjaluku vrijednosti koja mu i pripada, uzimajući ga kao put koji vodi do Ahireta. Prema tome, možemo kazati da islam uči i usmjerava svoje sljedbenike da na ovome svijetu rade za onaj svijet, a ne da se povlače od njega. Islam nas istovremeno uči da ne trčimo i ne hrlimo za dunjalučkim blagodatima a da pri tome zaboravimo Ahiret i zbog čega smo stvoreni. Ako se svojim djelima posvetimo Ahiretu, dunjalučke blagodati će nam same doći i mi nećemo postati robovi dunjaluka, nego ćemo ostati istinski robovi Allahovi.

Uzvišeni Allah, kada opisuje prave vjernike, kaže: „A ima i onih koji govore: „Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas kazne u Vatri.“ Njih čeka nagrada koju su zaslužili. A Allah brzo sviđa račune.“(El-Bekara, 201-202.)

Abdulvaris Ribo, prof. – minber.ba