men's white top

Da li te je islam popravio ili ne ?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Čovjek (treba da) se unapređuje dok je živ. I duhovno i intelektualno i fizički. Mnogi počnu da klanjaju ali povuku negativne osobine iz džahilijeta za sobom, jer se je mnogo teško odvići osobina i navika. Za to treba mnogo borbe. Ko se prihvatio vjere ima mnogo izazova, on mora da se bori da ustraje na namazu, zatim da uči vjeru i primjenjuje ono što mu je obavezno, itd., i plus da se bori protiv svojih negativnih osobina iz džahilijeta, i to je teško, ali je nužno. Kad to uzmemo u obzir, razumljivo je što postoje ljudi u vjeri sa nekim negativnim osobinama, a narod očekuje da čim je počeo da klanja on mora da bude savršen, ko da je posto nekakav supermen. Čovjek ostaje čovjek. Ali to što je ta pojava razumljiva ne znači da je ujedno i opravdanje, već čovjek treba da bude samokritičan i da se bori da eliminiše negativne osobine, koje Allah ne voli i afirmiše pozitivne, koje Allah voli.
 
Kako? Imam nekoliko prijedloga:
– Što manje druženja sa ljudima, osim u nuždi. Družiti se samo sa nekim ko pozitivno utiče na naš iman.
– Negubljenje vremena na beskorisnu priču i ćaskanja, već fokusiranje na koristan rad.
– Objava rata svojim džahilijetskim osobinama. To sadrži njihovo izučavanje, a zatim traženje kod sebe, a zatim borba protiv nefsa.
– Trudimo se da budemo korisni gdje god se nađemo. Da na sijelima vodimo razgovore koji povećavaju iman. Spominjanje Allaha i onoga što vodi Njegovoj ljubavi je lijek za srca.
 
Jedan od velikih propusta u dawi na našim prostorima jeste što se ljudi od samog početka prihvatanja vjere prvo ne pozivaju u iskorjenjivanje svojih osobina iz džahilijeta, i onda ljudi kada se prihvate vjere – tim osobinama stave presvlaku islama, i kad tad dođe do ispoljavanja negativnih posljedica svega toga.
 
Moramo da iskorijenimo:
  • Džahilijetske osobine;
  • Džahilijetske navike;
  • Džahilijetska djela.
Džahilijetske osobine su najopširnijeg značenja, jer iz jedne osobine proističe širok spektar džahilijetskih navika i djela.
 
Primjer džahilijetske osobine jeste oholost i samoljublje što je posljedica vezanosti srca za nefs, zatim licemjerje koje je uglavnom posljedica vezanosti srca za tuđa mišljenja, zatim sebičnost, škrtost i druge osobine koje su posljedica vezanosti srca za dunjalučke slasti, a što je opet ogranak vezanosti srca za samog sebe. Ogranak džahilijetske osobine samoljublja i oholosti jeste navika traženja mahana drugima i tumačenje tuđih postupaka na negativan način, uz traženje opravdanja sebi i opravdavanje svojih postupaka. Ogranak ovog ogranka jeste da smo možda nekad u džahilijetu sjedili po putevima i ‘cirkuzili s ljudima’, hrana nam je bila priča o tome ko je šta uradio, a onda kada smo se prihvatili vjere samo smo to presvukli presvlakom islama, i počeli da sjedimo na “kahvama” ili jedni kod drugih, i cirkuzamo s drugim ljude pod izgovorom upozoravanja na sljedbenike prohtjeva.
 
Spominjanje ljudi je uglavnom bolest za srca, i ono ima posebne uslove i situacije da bi bilo dozvoljeno, ali na mnogim našim sijelima je to osnova, a priča mimo toga dođu ko začini. Upozoravanje na sljedbenike zablude je u određenim situacijama nužno i ima svoje uslove i pravila koje su postavili učenjaci, i ne smije to biti temelj u govoru ljudi, niti je to prepušteno idžtihadu svakog. Od posljedica neispunjavanja uslova za spominjanje ljudi u negativnom kontekstu jeste to da mnogo ljudi, da ne kažem većina, spominje druge po negativnom sa ciljem ismijavanja, ponižavanja i ispunjavanja negativnih nefsanskih pobuda, ili kada čovjek ne zna šta da priča na sijelu, pa počne da priča o mahanama ljudi, kolko’ eto da ne bude tišina na sijelu, a to mu je bio hobi u džahilijetu. To je postala osnova mnogih razgovora, umjesto da bude izuzetak u nužnim situacijama, uz šerijatske uslove.
 
Znaj da nećeš ljude spomenuti po negativnom ne ispunjavajući šerijatske uslove za to, a da te Allah neće iskušati onim čime se ismijavaš. Znam ljude koji su se ismijavali drugima i nepravedno ih spominjali po zlu, pa ih je Allah iskušao i sami su postali otpadnici od vjere, ostavili i namaz i post i sva obilježja islama, a možda su ranije u džahilijetu makar postili.
 
Autor: Ersan Grahovac
 
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: