Tekstovi

Dunjaluk nije naša prava kuća

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Bila sam na aerodromu, čekala sam svoj red. Dok sam stajala, primijetila sam jednu djevojčicu koja je bila sa majkom. Plakala je, očigledno je bila bolesna. Majka je dohvatila torbu da djevojčici da neki lijek. Razmišljala sam kako djevojčica baš loše izgleda, i tada mi je nešto prošlo kroz glavu – kao da sam gledala nekog ko je zarobljen. Ova nevina, čista duša je bila zarobljena u svom dunjalučkom tijelu koje mora i da se razboli, i da osjeti bol, i da pati.

U tom momentu sam se sjetila hadisa, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Ovaj život je zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika.” (Muslim) I po prvi put, razumjela sam ga drugačije nego inače. Mnogi tumače ovaj hadis na ovakav način: nevjernik uživa na ovom svijetu bez ikakvih ograničenja, dok se vjernik mora suzdržavati od nekih stvari, mora se strpiti dok ne uđe u Džennet gdje će potpuno uživati. Ali, ja sam ga sada drugačije doživjela. Kao da sam odjednom uvidjela jednu drugu realnost ovog hadisa. Vidjela sam kako to izgleda kada je duša zarobljena jer ona pripada drugom svijetu, jednom boljem svijetlu, gdje ne mora da se razboli i da pati.

Ali, šta se dešava kada je suprotno? Šta se dešava kada duša misli da je već u Džennetu? Da li bi ta duša htjela da bude negdje drugo, negdje gdje je ljepše? Ne. Takvoj duši ne postoji nešto bolje. Kada misliš da si već u Džennetu, ne možeš zamisliti da budeš negdje gdje je ljepše. Ne žudiš ni za čim. Zadovoljan si tu gdje jesi. Takvo je stanje nevjernika. Allah kaže: Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni” (10:7)

Za nevjerniču dušu, dunjalučka neizbježna patnja, razočarenja i prolazni život je njihov Džennet. To je sve za šta znaju. Zamisli da ti je ovaj svijet u kome padaš, krvariš, i umireš, jedini Džennet za koji si znao. Zamisli tu agoniju. Onaj koji ne vjeruje da postoji neko bolje mjesto, onaj koji vjeruje da je ovaj život najbolje što može dobiti – postaće veoma nestrpljiv kada mu život nije savršen. Vrlo lako se ljuti i razočara jer očekuje da mu u ovom životu sve bude potaman. Ne shvata da postoji nešto bolje i zato od dunjaluka želi sve da dobije. Dunjaluk je taj za kojim trči. Svaki poklon i priliku koju mu da njegov Gospodar, koristi da bi dobio dunjaluk, a ništa mu od njega neće doći osim ono što mu je zapisano. Njegova duša je vezana za ovaj život jer misli da je to jedini raj koji postoji i koji će imati, pa zato ne želi da ga pusti. Uzimanje duše u trenutku smrti je njihova najveća patnja. Allah opisuje smrt nevjernika poput čupanja duše iz tijela:“Tako Mi onih koji čupaju grubo” (79:1) Duša ne želi da ide. Vjerovala je da je već u svom raju. Nije vjerovala da postoji nešto mnogo ljepše i bolje. 

Dok, za dušu vjernika je drugačije. Vjernik je u zatvoru, a ne u Džennetu. Zašto? Jer je zarobljen, zatvor ga sprečava da ode svojoj pravoj kući. Zaglavljen je dok čezne da bude negdje gdje je ljepše. Dunjalučko tijelo je njegov zatvor, ne zato što je ovaj život težak za vjerničku dušu, već zato što duša čezne za tim da bude negdje drugo. Čezne da bude u svojoj pravoj kući, kod svog Gospodara. Bez obzira koliko vjerniku može biti lijepo na ovom svijetu, ono je zatvor u poređenju sa savršenim životom koji ga čeka. Ovakva duša je vezana za svog Gospodara i čezne za Njegovim društvom. Želi da bude tamo. 

Ovaj život takvu dušu sprečava jedno određeno vrijeme da se vrati kući. Ovakva duša se ne veže za svoje prolazno tijelo. Kada zatvorenik odsluži kaznu i bude pušten na slobodu, da li bi se ikad vraćao po okove? Allah trenutak smrti vjerničke duše opisuje dosta drugačije. On kaže: “I onih koji vade blago” (79:2) Vjernička duša lako sklizne iz tijela. Zatvorska kazna je istekla i sada može da ide kući. Ne zadržava se kao nevjernička, koja ne želi da napusti svoje tijelo, vjerujući da je ovo najbolje što može imati. 

Nema boljeg poređenja od onog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi v sellem, iskoristio. Zaista, ovaj život je zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika. Svi mi ćemo biti pozvani od našeg Gospodara. Pitanje je, da li ćemo živjeti ovaj život tako da kada taj poziv dođe – poželimo da se držimo svojih okova? Ili ćemo živjeti tako da taj poziv bude poziv olakšanja, poziv od kuće.

Yasmin Mogahed

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: