Francuski doktor medicine pripovijeda o svojoj privrženosti islamu

Kao doktoru medicine i potomku francuske katoličke obitelji, sam izbor moje profesije dao mi je solidnu znanstvenu kulturu koja me vrlo malo pripremala za mistični život. Ne da sam vjerovao u Allaha, već da mi dogme i obredi kršćanstva općenito, a posebno katoličanstva, nikada nisu dopuštali da osjetim Njegovu prisutnost. Dakle, moj jedinstveni osjećaj za Boga zabranio mi je prihvaćanje dogme o Trojstvu, a time i o Božanstvu Isusa Krista.

Bez poznavanja islama, već sam vjerovao u prvi dio šehadeta – La ilahe illallah (Nema drugog boga osim Allaha).  Na to su me potaknuli mnogi razlozi. Na primjer, moje odbijanje da prihvatim katoličke svećenike, koji tvrde da u ime Boga posjeduju ‘moć’ opraštanja, odriješenja grijeha ljudima. Nadalje, nikada nisam mogao priznati katolički obred pričesti, putem hostije, koji predstavlja ‘tijelo Isusa Krista’, obredom koji mi se čini da pripada pagankim običajima primitivnih naroda, gdje je tijelo simbol predaka, moralo biti konzumirano nakon njegove smrti, kako bi bolje asimiliralo njegovu osobnost.

Još jedna stvar koja me udaljila od kršćanstva bila je apsolutna šutnja koju ono drži u vezi s tjelesnom čistoćom, posebno prije molitve, što mi se oduvijek činilo zlobom protiv Allaha, jer ako nam je dao dušu, dao nam je i tijelo, koje nemamo pravo zanemariti. Mogla se promatrati ista šutnja, a ovoga puta pomiješana s neprijateljstvom u odnosu na fiziološki život ljudskog bića, dok mi se u ovom trenutku islam činio kao jedina vjera u potpunom skladu s ljudskom prirodom.

Suštinski i definitivni element mog prelaska na islam bio je Kur’an. Počeo sam ga proučavati, prije mog obraćenja, s kritičkim duhom zapadnjačkog intelektualca, a mnogo dugujem veličanstvenom djelu g. Maleka Bennabija pod naslovom ‘Le Phenomene Coranique’, koje me uvjerilo da je Kur’an zbija Božja riječ. Postoje određeni ajeti ove knjige, Kur’ana, objavljeni prije više od četrnaest stoljeća, koji podučavaju potpuno iste pojmove kao i najmodernija znanstvena istraživanja, nedavno otkrivena. Ovo me definitivno uputilo na drugi dio šehadeta: ‘Muhammad-ur-Rasulullah’ (Muhammed je Allahov Poslanik). To je bio razlog što sam u džamiji u Parizu šehadetio…

Vrlo sam sretan u svojoj vjeri i još jednom izjavljujem: “Svjedočim da nema pravog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Poslanik.”

Izvor:www.islamweb.net