Tekstovi

Gaflet (nemar) i njegove posljedice

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Toliko se priča o gafletu, a među nama je. Problem je što ga rijetko ko prepozna. Cilj na ovom svijetu je baš to – kako se spasiti od šejtanskog uticaja i odakle ti prilazi, da se možeš na vrijeme odbraniti. Problem je što mi ne razumijemo strategiju Iblisa. Ona je visoko sofisticirana. On je uvijek tu, naš stalni pratilac i ima svoj zadatak. Shodno svom stanju srca, naginješ ili šejtanu ili meleku. 

Šejtan prvo navodi na besposlicu, od toga počinje. Ti kad počneš na jutjubu neku temu, do sabaha možeš listati i uvijek je zanimljivije i zanimljivije. Ovo je najsofisticiraniji način zavođenja ljudi. Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu: “Šta vas je u Sekar dovelo? (…) u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali” (Al-Muddattir: 45) 

Nakon besposličarenja dolazi slijeđenje vlastitih pohota i strasti. To je druga stepenica kroz koju dolazi naš stalni pratilac. Stalnim besposlicama i slijeđenjem strasti čovjek dolazi u situaciju da zaboravlja na Allaha. Samo pratite slijed stvari. Gaflet je jedna od najopasnijih bolesti koja muti razum čovjeku, donosi tamu na našu dušu. Čovjek u potpunosti oslijepi, bude slijep, gluh, nijem.“Ono što su radili prekrilo je njihova srca.” (El-Mutaffifin, 14) Ako ti danas 5 sati budeš uz igrice ili neki youtube zanimljivosti, ta stvar postaje dio tebe, počinje ti ulaziti u srce, a to je šejtanov glavni zadatak – da ti uđe u srce sa bilo kojom svojom vesvesom. Nakon što ti uđe u srce, on vlada tobom. Zato čovjek kada zaboravi na Allaha, dešava se da zaboravi zikriti. Postane mu nebitno. Ibn Tejmije, rahimehullah, je rekao da je zikr za čovjeka isto što i voda za ribu. 

Prvo prestane spominjati Allaha. Drugo, bude okupiran dunjalukom. Onaj ko bude okupiran dunjalukom, bude kao onaj što je zaboravio kome je dao svoju vreću. Znate tu priču? Pa kad je stao na namaz, sjetio se kome je dao. Pa kada su ga upitali kada se sjetio, rekao je na namazu. “Ti nisi Allahu klanjao, klanjao si vreći.” Čovjek koji je okupiran dunjalučkom stvari, o tome najviše u namazu razmišlja. 

Nakon ovoga, ljudi dolaze u situaciju da osjećaju da nešto nije u redu u životu. Niti ima slasti niti rahatluka niti zadovoljstva. Zaboravio si na Allaha, okupiran si dunjalukom – očaj i kajanje su neminovni. Drugo je kad se čovjek kaje za svoje grijehe. To je najbolje. Ulema kaže da je istigfar bolji od činjenja dove. U istigfaru imaš i dovu i traženja oprosta. Ulema kaže da je stanje onoga koji se kaje bolje posle kajanja nego prije činjenja grijeha. Toliko Allah voli kajanje. Ali mi ovdje ne pričamo o tom kajanju, već o kajanju zbog stanja u kojem se nalazi. Na kraju čovjek dođe do toga da krivi Allaha, a Allah nam kaže: “Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog djela vaših ruku” (Eš-Šura, 30) Kad dunjaluk uđe u čovjekovo srce, kada gaflet obmota njegovu dušu, onda se desi ova stvar. 

Sve ovo što sam nabrojao, nekakav početni slijed događaja, uzrokuje slabljenje imana. Kad čovjeku slabi iman, onda mu loše stvari postanu bliže. Stvari koje nije mogao ni zamisliti da uradi, počinju biti normalne. Nije htio da sjedi ni blizu pušača, a sad je on taj koji zapali cigaretu. Kada slabi iman, čovjeku prestanu da rade neki senzori. Posle slabljenja imana, neminovno dolazi jedan problem, a to je činjenje grijeha. Postaje manje imun na grijehe. Poslanik, sallallahu alejhi selam, je rekao da kada čovjek učini grijeh, treba to da sapere ili istigfarom, ili dobrim djelima, sadakom. Svako loše djelo treba propratiti nekim dobrim djelom, zašto? Zato što dobra brišu loša djela. 

Griješenjem čovjek dolazi u situaciju da mu šejtan ulazi u srce. Nekom je ušao sa cigarom, nekom sa alkoholom, nekom sa ogovaranjem, samoljubljem. Ako ne znaš sa čime ti prilazi, onda moraš istresti sve svoje pred učenim čovjekom. On će shvatiti gdje si bolestan, ako ne znaš sam sebi rendgen da uradiš. 

Griješenjem dolazi do nestanka istikameta (ustrajnosti u dobru). Čovjek se zadovolji minimumom. Nestanak istikameta je znak da je gaflet dobro zavladao tvojom dušom. U srce ti se počeo nastanjivati određeni grijeh ili više njih. Grijehe moramo čistiti kroz suze, post, zikr. Ko ima problem s nekim grijehom, grijeh koji ne može ostaviti, ako ne bude našao recept da ga ostavi, umrijeće sa tim grijehom. 

Allah se kune dušom koja sebe kori. Čovjek koji nije nezadovoljan sobom ispravno postupa. Nikad ne treba biti zadovoljan sobom, treba stalno raditi na sebi. Ako nema žalošćenja zbog onog što si uradio, grijeha koje si počinio, ako ti je sve postalo ravno, to je problem. Pali se alarm za tvoje srce. 

Šta se dešava kada čovjek ogrezne u grijesima? Dolazi do zapečaćenja srca. “Oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (7:179) Posledica nemara je mrtvilo srca. 

Kad se zapečati srce, onda tvoja preokupacija na ovom svijetu bude dunjaluk. Ko bude preokupiran dunjalukom, on je što bi mi rekli “živ pokopan”. Samo ga Allah može izvući iz tog stanja, i to najčešće velikim iskušenjima. Kad veliku tegobu osjetiš, onda se iskreno obratiš svome Gospodaru. Stotinu ljudi mi je to priznalo. Allah kome želi dobro, dovede ga u takvu situaciju. 

Lijek za gaflet je samo jedan – puno spominjanje Allaha i puno činjenje istigfara. Zamislite čovjeka koji hoda, a ne razumije dunjaluk. Takvog čovjeka može spasiti jedino Allahova milost, ili da sam bude svjestan svog stanja, ali čovjek koji je u gafletu nije svjestan svog stanja. U početku bude. Uhvatiš sebe da ne ideš na sabah u džemat, da odgađaš namaz, da si zapostavio sunete… To je početak gafleta. Međutim, kad dođeš u situaciju da ti više uopšte ne ideš u džemat, da Ramazan ne doživljaš kao prije nego ti je opterećenje, to je već opasno pitanje srca. Srce ko sačuva, uspjeće. Allah Uzvišeni prijeti onima koji kad se spomene Allahovo ime ne osjećaju ništa. Ti sam znaš kakav si. Znaš kad se prouči neka sura, kad se spomene dobar čovjek, dobro djelo, džamija, da li se kod tebe desi neka promjena. 

“Koliko si nemaran, toliko si neznalica u spoznavanju svoje vjere.” Nemaran čovjek ništa ne razumije. Ti postiš ponedeljak, četvrtak, ideš na svih 5 namaza u džamiju, a za njega je to previše, za njega je to pretjerivanje. “Koliko voliš dunjaluk, toliko ulaziš u gaflet.” Sve ima svoju granicu, a kada pređeš tu granicu, taj dunjaluk počinje da ti ulazi u srce. “Kad se poveća gaflet, smanji se nadahnuće.” Svaki čovjek ima pored sebe meleka koji ga navodi na dobro, i ima šejtana koji ga navodi na zlo. Kad se poveća gaflet i sljepilo, onda se ovo nadahnuće za dobro gubi. Sve je do tebe, zavisi šta hraniš. 

Lijek za gaflet je zikr, spominjanje Allaha. Svi znamo vrijednosti zikra, a tako lako prelazimo preko toga, nemamo ih u praksi. Ako ne možemo puno drugih dobrih djela uraditi, bar možemo puno spominjati Allaha. Onaj ko bude često činio istigfar biće riješen brige, dat će mu se izlaz iz svage situacije, bit će opskrbljen odakle se i ne nada. Mi vjernici naravno prije svega zikrimo da bismo se približili Allahu. 

Jedan od učenih je rekao da je gaflet najdublji san u koji čovjek može zapasti. Izvor gafleta je oslabljeno srce. 

Nisad ef. Drndić
Sa predavanja “Gaflet”

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: