Ideja materijalističkog načina poimanja života i njegova štetnost

Pod ovim se podrazumjeva da čovjekova energija i misao budu usmjereni na pribavljanje ovodunjalučkih užitaka i da sva njegova djela budu ka tome usmjerena te da uopšte ne razmišlja o svom završetku niti da se priprema za onaj svijet. Ta ideja čovjeka udaljava od pomisli da je Uzvišeni Allah ovaj dunjaluk učinio njivom na kojoj će saditi ono što će mu biti potrebno na ahiretu, te da je Allah dunjaluk učinio kućom djela a ahiret kućom nagrade. Zato onaj ko iskoristi ovaj svijet za činjenje dobrih djela profitirat će na oba svijeta, a ko ne iskoristi dunjaluk izgubit će ahiret.

U tom kontekstu Uzvišeni kaže: “Ima ljudi koji Allahu robuju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet.” (Hadž, 11)

Uzvišeni Allah, nije ovaj dunjaluk stvorio iz zabave već ga je stvorio s velikom mudrošću. Uzvišeni kaže:

“Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (Mulk, 2)

-I kaže:

“Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati” (Kehf, 7)

Allah, Azze ve Dželle, je na ovom svijetu stvorio trenutna uživanja, i vanjske ukrase od imetka, djece, ugleda, vlasti i drugih užitaka koje ne zna niko osim Allaha.

Neki ljudi, a takvih je većina, se ograniče samo na ta vanjska uživanja koja im pruža ovaj svijet. S druge strane ne koriste ovaj dunjaluk da na njemu zarade za ono što slijedi poslije toga. Čak šta više neki možda niječu život koji dolazi poslije ovog dunjaluka. O takvima Uzvišeni kaže:

“i rekli bi: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”” (En’am, 29)

Uzvišeni Allah prijeti onima kojima je ovo svrha života pa kaže:

“Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće džehennem, zbog onoga što su radili.” (Junus, 7-8)

-I kaže:

“Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 15-16)

Ova prijetnja se odnosi na sljedbenike ove ideje i ovakvog načina poimanja života bez obzira da li se radi o onima koji rade djela ahireta a time žele dunjaluk kao što su munafici koji se pretvaraju pri činjenju djela ili da se radi o kafirima koji ne vjeruju u proživljenje i polaganje računa kao što je stanje džahila i pokreta i poredaka kao što su ateizam, kapitalizam, komunizam i drugi. Njihov pogled na ovaj svijet se svodi na životinjsko poimanje, čak su na nižem stepenu od životinja. Jer su oni svoju pamet, svoju snagu, energiju i svoje vrijeme podčinili onome što neće ostati njima a ne rade za svoj završetak koji ih čeka a koji je neizbježan. Životinje nemaju završetka za koji bi radile niti pameti s kojom bi razmišljale. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

“Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s pravog puta skrenuli.” (Furkan, 44)

Sljedbenike ove ideje Allah je okarakterisao kao neznalice pa kaže:

“oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.” (Rum, 7).

Iako su stručnjaci u stvarima industrije i proizvodnje raznih tehničkih stvari ipak su džahili-neznalice i ne zaslužuju da se oslove kao učeni jer je njihovo znanje ograničeno samo na vanjštinu ovog svijeta. Ovo znanje se smatra manjkavim i njegov vlasnik ne zaslužuje da se oslovi ovim plemenitim epitetom tj., da je učenjak ili znalac.

Kad se kaže ulema-učenjaci ili znalci to se odnosi na one koji su prije svega spoznali Allaha Uzvišenog i koji Ga se boje. Kao što Uzvišeni kaže:

“A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28)

Pripadnik ove ideje je bio i Karun o kojem Allah govori u Kur’anu te kako mu je bio dat veliki imetak. O tome Allah, Subhanehu ve Te’ala, kaže:

“I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” govorili su oni koji su čeznuli za životm na ovom svijetu, – “on je, uistinu, presrećan” – “Teško vama!’ – govorili su učeni -, “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena!'” (Kasas, 79)

Shodno materijalističkom poimanju života njegov narod je želio da ima ono što i on ima govoreći pri tome kako mu je dato veliko dobro i kako je on zaista srećan. Upravo je ovo danas stanje nevjerničkih država od onoga što su uznapredovali u tehnici i industriji. Muslimani slabog imana sa divljenjem gledaju prema njima a ne gledaju u ono na čemu su od kufra i razvrata, i na loš završetak koji ih čeka ako umru na tome. U toj slabosti počnu ih veličati i poštivati i oponašati njihov ahlak i loše običaje. A ne oponašaju ih u čestitosti, pripremanju snage i vojske te napretka i izuma na polju nauke i tehnike. A Uzvišeni kaže:

“I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje,” (Enfal, 60)

Ispravno poimanje ovog svijeta.

Pod tim se podrazumjeva da čovjek ovaj svijet, imetak, snagu i vlast uzme kao sredstvo kojim bi se pomogao u radu za ahiret. U osnovi ne preziru se ukrasi i naslade dunjaluka već se ukor i pokuda po tom pitanju odnose na robovo djelovanje na njemu. Dunjaluk predstavlja most preko kojeg se prelazi na ahiret. Sa dunjaluka se uzima ahiretska opskrba. Najljepši živor koji će postići stanovnici Dženneta je plod onoga što su posijali na dunjaluku. Dunjaluk je kuća džihada, namaza, posta, udjeljivanja na Allahovom putu i mjesto takmičenja i natjecanja u dobrim djelima. Allah, Subhanehu ve Te’ala, za stanovnike Dženneta kaže:

“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” (Hakka, 24)