Brak i islamska porodica

Ja, kao supruga (drugi dio)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

LIJEPO PONAŠANJE

Kada se tek udaje, jedna mlada misli da je najsretnija, jer su to za nju najljepši dani, prvi dani braka. Ona počinje graditi novu sreću, i pravi korak ka novim putevima svoga života.

Druga, žena sa dugogodišnjim bračnim iskustvom smatra da to nisu najsretniji dani, jer će se nakon par mjeseci susresti sa stvarnošću života, i pomisliti da nije onako kako je ona zamišljala, pa će vremenom nailazeći na probleme koje ne može sama riješiti tražiti pomoć možda i od učenih ljudi.

Naši najsretniji dani braka počinju biti onda kada od svog životnog partnera dobijemo najboljeg prijatelja sa kojim možemo riješiti sve dunjalučke situacije.

Njih dvoje, koji su se trudili vremenom da izgrade jedan sretan dom, postali su jedno drugom najbolji prijatelji. 

Vratimo se malo unazad…

Mi vrlo često, osim kome se Allah smiluje, kod našeg bračnog saputnika primjećujemo samo  stvari koje nam smetaju, a zapravo je to strijela koja je ispaljena protiv nas. Nakon određenog vremena naš brak puca, jer se u nama stvorilo neprijateljstvo i nepreteljivost prema toj osobi, jer smo cijelo vrijeme primjećivale mahane svog supruga. Potrebno je postupati upravo suprotno tako što ćemo isticati lijepe osobine, i primjećivati ono što volimo. 

Postoje i oni koji nas ubjeđuju kako nam muž ne može biti prijatelj. Ono što je prirodno jeste da imamo prijateljice sa kojima je naš odnos drugačiji, i svojstven samo nama, ali muž nam može biti prijatelj na drugačiji način. 

Mi ne možemo očekivati magičan savjet koji će riješiti naše bračne probleme, ukoliko se ne budemo trudile da upravo naš suprug bude i naš prijatelj. 

Sjetimo se na koji način je Musa alejhisselam pozivao faraona. Onoga koji se na dunjaluku najviše oholio pripisujući sebi božanske osobine, toliko zao i loš, neprijatelj islama i Gospodara. „Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao.“ (Ta-ha, 43-44)

Ovi ajeti nam trebaju biti osnova u komunikaciji sa našim suprugom, jer, ma koliko mi smatrale da muž griješi prema nama, i čini nam nepravdu, nikada ne može biti na stepenu faraona. Napomenut ćemo da uvijek postoje izuzetci, i slučajevi koji zahtjevaju poseban pristup, ali ovo je naše većinsko stanje.

Svaka od nas cijeni lijepo ponašanje koje je u islamu također i pohvalno. 

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: „Ahlak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio Kur’an.“ (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je opisan i Kur’anom: „Jer ti si zaista, najljepše ćudi.“ (El-Kalem, 4.)

Uzvišeni Allah nam naređuje: „ …a ljudima lijepe riječi govorite..“ (El-Beqara, 83.)

Ibnul Qajjim je rekao: „Nježna i blaga žena, lijepog govora, kuca po srcu muškarca.“ Upravo je ta ženina slatkorječivost njeno najjače oružje u sticanju prijatelja u braku, i postizanju njenih ciljeva.

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista, vjernik ljepotom svoga ponašanja dostiže stepen postača i klanjača.“

Osobe sa kojima živimo su najzaslužniji da se prema njima lijepo ponašamo. 

Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada bih ikome naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu.“ (Tirmizi) 

Hadži hanuma Jahić, rahmetullahi alejha, govorila je: „Kćeri, znaj kada on dođe kući, on neće grliti niti uživati u mirisu čistih podova, nego će uživati u tvom osmijehu, tebe će grliti i uživati u tvom mirisu.“ 

Prije nego muž dođe kući, mi smo vrlo često iscrpljene jer smo svu snagu dale na dunjalučke, a i ahiretske potrebe, pa onu lijepu riječ i osmijeh koji od nas očekuje, na kraju ne dobije. Muž od nas očekuje da mu pokažemo koliko je on važna ličnost u našem životu, da mu pružimo riječi pažnje i ljubavi, i koliko je zapravo kuća pusta bez njega. Sa druge strane, i on umoran dolazi kući, pa umjesto da pronalazimo odmor jedno u drugom, mi ustvari od naših problema izgradimo veću kulu problema koja nas sruši oboje.

On je taj, koji se vani susreće sa mnogim situacijama i raznim vrstama ljudi, koji se umara kako bi nama obezbjedio ono što nam je potrebno, i da mirno sjedimo u našim kućama. Sa druge strane, mi smo te koje se brinu o djeci i kući. 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Koja god žena umre a njen muž zadovoljan njome, ući će u Džennet.“ (Et-Tirmizi) Zapitajmo se onda koliko je zapravo muževo pravo kod nas?

Mi pokušajmo krenuti od sebe, tako što ćemo od danas drugačije postupati kada muž dođe kući, jer mi želimo Džennet.

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: „Jednom, Allahov  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio mi se: ‘Doista, ja znam kad si mnome zadovoljna, a kad si na me ljuta!’ Upitah: ‘Kako to možeš znati?’ On reče: ‘Kad si zadovoljna, onda se ovako zaklinješ: ‘Tako mi Gospodara Muhammedovog!’, a kad si ljuta, govoriš: ‘Tako mi Ibrahimovog Gospodara!“ Na to sam priznala i rekla: ‘Da, tako je, Allahov Poslaniče. Kad sam ljuta, samo se sustežem od toga da izgovorim tvoje ime.’“ (Muttefekun alejhi)

Kada smo ljute na muža, prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, koja je nezadovoljstvo prema svom mužu iskazivala tako što nije izgovarala njegovo ime. Kako mi postupamo?

Požurimo da ga pitamo da li se danas umorio uzimajući kese iz njegovih ruku koje je za nas kupio. Kaži mu da si mahsuz za njega spremila slatko koje voli, i namirisala kuću. Istakni ono što si uradila kako bi on zapamtio da je osnova tvoje sreće, i blagodat vama.

Lijepim ponašanjem prema njemu, osigurat ćeš da se i on lijepo ponaša prema tebi. 

Poslanik, alejhisselam, nas je u jednom hadisu strašno upozorio: „Pogledao sam u džennet i vidjeh da je većina njegovih stanovnika sirotinja, a pogledao sam i u džehennem i vidjeh da su njegovi stanovnici pretežno žene.“ (Muttefekun alejhi)

Zašto većinski dio džehennema nastanjuju žene?

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je kazao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Predočen mi je džehennem i ja nisam vidio zastrašujućeg prizora od toga sve do danas, i vidio sam da je većina njegovih stanovnika žene. Potom prisutni rekoše: ‘A zašto je to tako o Allahov Poslaniče?’ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: „Zbog njihovog kufra (nijekanja i negiranja)!“ Na to mu bi rečeno: ‘Zbog njihova kufra u Allaha, azze ve dželle?’ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „One niječu dobro svojih životnih saputnika (muževa), i općenito dobro koje se prema njima učini, pa tako kada bi jednoj od njih činio dobro čitavu jednu godinu i nakon toga ona vidi nešto pri tebi, odmah bi kazala: ‘Nikada nikakvo dobro nisam od tebe vidjela.“ (Buhari)

Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija: „Jedne prilike izašao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na musallu (otvoreni prostor za klanjanje Bajrama i Džume namaza) kako bi klanjao Ramazanski bajram, pa je naišao pored skupine žena i kazao: „O skupino žena udjeljujte (dajte milostinju), jer sam ja doista vidio vas da ste većinski dio stanovnika Džehennema.“ Na to su one kazale: ‘A zašto je to tako, o Allahov Poslaniče?’ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Zato što mnogo proklinjete, i negirate blagodati i dobrote vaših muževa, i nisam vidio nikoga ko je poput vas da ima nedostatak u razumu i vjeri, a da je opasniji od vas po razum jednog čovjeka.’ Pa su zatim kazale: ‘A šta je naš nedostatak u razumu i vjeri, o Allahov Poslaniče?’ Pa je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „A zar nije svjedočenje jedne žene pola svjedočenja čovjeka (svjedočenje jednog muškarca kao svjedočenje dvije žene)?“ Pa su kazale: ‘Svakako o Allahov Poslaniče’, pa je na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, dodao: „To je njen nedostatak u vjeri.“ (Buhari)

Ne očekujmo da neko za nas izgradi našu sreću, izgradimo je same.

Shvatimo da naš muž ne može shvatiti srž problema, i šta se to tačno dešava tokom cijelog dana, jer on nije tu. Pokušajmo se organizovati i rasporediti prioritete tokom cijelog dana.

U jednoj izreci se kaže: „Nemoj se žaliti da nemaš vremena. Imaš. Ustani sat ranije.“

Pokušajmo nahraniti svoju dušu prije nego svi ustanu, tako što ćemo odvojiti jedno vrijeme za sebe, i stvari koje volimo raditi. 

Naša duša neće biti gladna kao prije, a lakše ćemo podnositi sve poteškoće koje nam dolaze u jednom danu. 

Važno je napomenuti da iako ne možemo sve postići za jedan dan, budimo svjesne da nam je Gospodar toliko dopustio trenutno.

Ovo je moj dom, pa ću se truditi prije svega da meni bude lijepo u njemu, a onda i drugima.

A naš krajnji cilj je Džennet. 

Nastavit će se…

Predavač: prof. Amina Hadžić Jahić
Zapisala: Merima Struga

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta