Kako radiš, tako će ti se vratiti !

Eh, kako bi samo lijepo bilo kada bi smo bili svjesni da će nam se svaka potvora i lažna optužba obiti o vlastitu glavu, te da nećemo preseliti dok ne dođemo u istu poziciju te postanemo žrtve poganih jezika i lažnih optužbi, upravo na isti način kao što smo to mi nekad drugog povrijedili.Sama sam izabrala težak put, put dawe i dzihada i na tom putu nisam očekivala ničije razumijevanje, podršku niti bilo kakav vid pomoći, ali nisam očekivala ni da ću zbog svog izbora postati najveća žrtva fitne, potvora i ogovaranja.

Međutim, očigledno sam bila naivna i vjerovala da je muslimansko bratstvo i sestrinstvo tako sveto i nepovredivo. Razočarenja su se nizala jedno za drugim. Znalo mi se desiti da se nađem u društvu gdje se priča o „nekoj sestri“ opisom najveće dzahilke, a da nisam ni sanjala da se aludiniralo na mene. Nisam ni mogla očekivati tako nešto jer sam daleko od svega rečenog.

Godinama sam plakala, patila i pitala se zašto mi to rade kada nikome nisam ništa nažao učinila, kada ni od koga ništa nikad nisam očekivala? Pitanje: “Zašto me ne puste na miru?” stalno mi se motalo po glavi. Dane i noći sam provodila u suzama i dovama da im Allah oprosti i zaštiti ih od kazne da im baš ja budem sebeb ulaska u dzehennem. Vremenom sam ojačala i naučila kako da isto prihvatam i pohvalu i kritiku, jer uzlad sve pohvale ako nisu zaslužene, a isto tako uzaludne su sve kritike, ako smo pred Allahom čisti. Počela sam da vagam da li želim da zadovoljim ljude ili svog Gospodara. Na kraju sam shvatila da mi je Allah zaista dovoljan kao Zaštitnik, svjedok i sudija protiv svega onoga što protiv mene iznose. Obrisala sam suze i prepustila sud Onome ko pravedno račune sviđa.

Uskoro sam se uvjerila da doista mi ne možemo da smislimo kaznu sve i da imamo veliku moć kao što to Sveznajući Gospodar uredi. To mi je dalo novu snagu pa mi je postalo drago kada me ogovaraju i potvaraju, a ja znam da sam čista od tih optužbi i nadam se velikoj nagradi kod mog Najboljeg Zaštitnika.

Jednoga dana sam čula priču na koju nisam bila baš ravnodušna, a to više zbog činjenice da je potvora u najmanju ruku krajnje glupa i bez ikakvih argumenata, ali sam se u Allaha pouzdala i Njemu sud prepustila. Jedan brat je u velikoj grupi ljudi na javnom mjestu rekao da sam ja osoba koja radi za strane obavještajne službe, da me oni jako dobro plaćaju i da me treba izbjegavati, i čuvat se kontakta sa mnom.

Nije bilo nikakvog osnova za takve potvore pogotovo zato što sam u više navrata bila i fizički napadana i na različite načine trpila zlostavljenje od tih istih službi, a pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se upravo protv njih borim i jedva kraj s krajem sastavljam. Grupa braće koji su se našli u tom društvu došli su da traže izun od mene da ga pretuku, da takve podle potvore nikad više ne izusti, ali ja im izun nisam dala, već sam ih zamolila da sačekamo da vidimo presudu Gospodara našeg.

Vallahi, nije prošlo ni dva mjeseca od tog događaja, a taj isti brat je na isti način ponižen i osramoćen do te mjere da je sramota došla i u njegovu kuću, pa mu čak ni vlastita porodica nije vjerovala. U javnost je došla informacija da je on na svom radnom mjestu instalirao prisluškivače u kompjutere te da iste postavlja u kuće braće sa kojima se družio. Čak su počeli da kruže i video snimci, CD i kasete njegovih sastanaka sa određenim službama.

Svi vjeruju da je on pokvarenjak i špijun, ali ja o tome ne mogu sudit samo bih prije rekla da se radi o lažnoj optužbi kao kazni na isti način za ono što je on meni uradio. Čak mi je poslao sms da traži halala, jer je prepoznao očiglednu kaznu Onoga koji neće dozvoliti da zulum pobijedi.

Ja sam mu halalila i molim Allaha da mu oprosti te da popravi svoj odnos prema Allahu, da bi On Milostivi, Koji grijehe prašta, popravio njegov odnos sa drugim ljudima. Sigurna sam da je ovaj naš brat naučio lekciju, ali neka nam on i mnogi drugi primjeri (sama ih imam jako puno) posluže kao upozorenje da ce nam se vratiti onako kako budemo sami radili.

Priča iz Bosne