Prilozi posjetitelja

Kako se jedna bošnjačka porodica vratila vjeri

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Imam 45 godina udata sam, imam dvoje djece, sina i kćerku. Živim u jednom gradu u RS-u gdje je rijetkost, čak i ne možeš vidjeti ni jednu ženu, djevojku pokrivenu. Nismo klanjali, nismo znali ništa o islamu osim edeba koji su nam prenijeli naše starije nene. Sin mi je bio muzičar, muzika mu je bila centar svijeta, kćerka studira. Muž i ja snalazili smo se, radili da bi imali za osnovne potrebe i nešto za kćerkin fakultet. Nismo nikad bili materijalno bogati uvijek sredina, elhamdulillah. U kući smo uvijek držali Kur’an i ostale knjige, ali ih nikad nismo otvorili. Za vrijeme rata bili smo protjerani u Federaciju. Nakon nekog vremena dobijamo naš Kur’an preko nekog u izbjeglištvu, ali i dalje ga čuvamo, ali ne otvaramo. Kroz svakakve nedaće smo prolazili, ali Allahovom dobrotom i milošću sačuvao nas je.Do januara ove godine, kada nam se život promjenio elhamdulillah na bolje.

Sve počinje preko mog sina, kada mi je saopštio da s njim nešto nije uredu i da mu nešto govori da se ubije, subhanallah. Počeo je u momentima da nas poziva na namaz govoreći: “Mi moramo početi klanjati da se spasimo.” Svi smo bili u šoku zbog njegovih izjava, subhannallah. Krenula sam da mu tražim pomoć. Ni sama nisam znala kud da idem, plakala sam i molila dragog Boga da me uputi na pravo mjesto da mu pomognem. Allahovom odredbom stižemo na adresu Arifa Oruča učač rukije, Allah s.w.t. mu dao svako dobro i njemu i njegovoj porodici. Elhamdulillah sve se završilo dobro. Sin je bio kao preporođen, Allah mi je preko Arifa spasio djete.

Sutradan smo svi počeli da klanjamo bez pripreme i učenja napisali smo svako sebi na veliki papir šta i kako i čitali. Sin je odmah polupao instrumente očistili smo kuću od slika i figura, otvorili smo napokon naš Kur’an i počeli čitati svako po malo pošto imamo jedan. Kćerka mi se pokrila prva i svima nam je bilo drago, ali ja sam se dvoumila, jer znam ako se pokrijem ostat ću bez posla, a muž sam ne može isfinansirati sve.

Ali dolazi ramazan i odlučujem se na pokrivanje. Dugo sam razmišljala, onda sam shvatila da jedno Allah s.w.t. je uvijek bio uz nas i sačuvao nas je od mnogih nesreća pa i ovim hidžabom želi nas sačuvati od vatre. Dao nam je namaz da se čuvamo i da mu se približimo i zahvalimo. Stavila sam maramu i rekla šta god da bude Allah je sa mnom i od Allaha je. Bilo je od strane familije ono standardno pa otkud to, pa zašto, pa šta će vam to, što je po meni to normalna reakcija, jer smo jedine pokrivene, ali navikavaju se polako. Od nemuslimana smo dobijali čestitke što me je malo i začudio.

Problem je jedino bio gardaroba, ali opet hvala dragom Allahu i Njegovoj milosti dobijamo i gardarobu, od naših sestara iz “Oaze” Tuzla. Dobile smo ove dvije prelijepe haljine i marame, dvije knjige za mene i moju kćerku. Allah vas nagradio sve, od prve sestre Medihe pa do posljednje koje ste učestvovale na bilo koji način u ovoj našoj sreći, amin. Da nas dragi Allah s.w.t. učvrsti da ustrajemo u vjeri do kraja, jer ovo je nešto najljepše što imam, a to je vjera, namaz. Mnogo se kajem i žao mi je što nismo i prije, ali opet Allah s.w.t. zna najbolje.

Sestra S. H.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: