Koja su prava djece u islamu?

Islamski opći pristup djeci može se sažeti u nekoliko principa: „Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta…“ (El-Bekara, 233.)

Roditelji djetetu ne smiju nanijeti nikakvu štetu. Kur’an vrlo jasno prepoznaje da roditelji nisu uvijek imuni na pretjerani zaštitnički odnos ili s druge strane nemar u odnosu prema djeci. Na temelju tog priznanja, postavljene su određene smjernice i ukazuje se na određene činjenice u odnosu na djecu. Ističe se da su djeca životne radosti, ali i izvor ponosa i radost, a sa druge strane i iskušenja. Ističe se važnost dobrog odgoja i lijepog odnosa prema djeci. Odgajanje djece u Islamu je zapravo dužnost svakog roditelja. Djeca su amanet, za koji će svaki roditelj biti pitan kada za to dođe vrijeme.

Svatko se izravno povezuje s Allahom

Religiozno moralno načelo ovog stava je da se svaki pojedinac, bilo da se radi o roditelju ili djetetu, izravno odnosi prema Uzvišenom Allahu i samostalno je odgovoran za svoja djela. Nijedan se roditelj ne može na Sudnjem danu zauzimati za svoje dijete i obratno.

Zatim, islam je snažno osjetljiv na ključnu ovisnost djeteta o roditeljima. Njihova odlučujuća uloga u formiranju ličnosti djeteta jasno je prepoznata u islamu. U vrlo sugestivnoj izjavi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam je objavio da je svako dijete rođeno u pravoj prirodi vjere (tj. u čistom prirodnom stanju islama), a roditelji ga kasnije pretvore u židova, kršćanina itd…

Prema ovim smjernicama, konkretno, jedno od najneotuđivijih prava djeteta u islamu je pravo na život, brigu oko njega i jednake životne šanse. Jednako neotuđivo pravo je pravo na legitimitet, prema kojem svako dijete mora imati oca. Nadalje, skupina prava dolazi pod socijalizaciju, odgoj djeteta i opću skrb za njega. Dobro se brinuti o djeci jedno je od najpohvalnijih djela u islamu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je djecu i izrazio je svoje uvjerenje da će njegov ummet biti istaknut među ostalim zajednicama po svojoj ljubaznosti prema djeci.

Briga o njihovoj duhovnoj dobrobiti, obrazovnim potrebama i općoj dobrobiti je milosrđe višeg reda. Interes i odgovornost za djetetovu dobrobit pitanja su koja su na prvom mjestu. Isto tako, odgovornost i suosjećanje prema djeci stvari su koje su od vjerske važnosti.

Izvor: www.islamweb.net