Međusobni konflikt roditelja oko odgoja djece i podučavanja namazu
Pitanje: Moj muž i ja učili smo djecu da od sedme godine obavljaju namaz. Sad kad su ušli u pubertet, izbjegavaju klanjati kad god mogu ili slažu da su klanjali, naročito starija kćerka. Moj muž i ja često imamo konflikt u vezi s tim, jer se ne slažemo u metodi odgoja djece i podučavanja namazu. Koji biste nam savjet uputili u pogledu ove situacije?
Odgovor: Djeca su naša radost i naša briga. Koliko samo roditelj želi vidjeti svoje dijete kako kroči Pravim putem! Odgojiti djecu u islamu, u vremenu fitni i iskušenja kakva su danas, velika je blagodat i uspjeh. Blagodat je, jer je uputa Allahov dar, a uspjeh je, jer zahtijeva mukotrpan i dugotrajan rad. S obzirom na dubinu problema i kompleksnost teme odgovarajući na ovo pitanje nužno je ukazati na mnoštvo pravila i savjeta vezanih za odgoj djece i podučavanje namazu.
Imajte na umu:
Podučiti dijete namazu i odgojiti ga u duhu islama nije samo dobro djelo, nego je to dužnost roditelja. Svevišnji Allah kazao je: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada.” (Buhari, br. 893; Muslim, br. 1829) Roditelju je teško zamisliti svoje dijete u Džehennemu, međutim, neodgovornosti i nemarnost u odgoju upravo tome vode.
Iman je temelj
Živjeti u skladu sa islamom i prakticirati vjerske propise, od kojih je i namaz, može samo osoba u čijem se srcu iman dovoljno ustabilio. Ne može se očekivati da će namaz obavljati osoba u čijem srcu nije izgrađen iman i jaka vjera u Allaha. Stoga je prvi i najbitniji korak na putu ka primjeni vjerskih propisa jačanje vjere u Uzvišenog Allaha.
U svemu nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najljepši uzor. Na početku svoje misije najveću pažnju davao je izgradnji imanske osnove, da bi ashabi, nakon što se iman učvrstio u njihovim srcima, s velikim žarom primjenjivali vjerske propise. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Prvo što je objavljeno od Kur’ana bila je sura iz mufessala (zadnjeg dijela mushafa: od sure Kaf do sure En-Nas) u kojoj se spominju Džennet i Vatra. A kada su ljudi prigrlili islam, objavljen je halal i haram. Da je prvo objavljeno: ‘Ne pijte alkohol!’, ljudi bi rekli: ‘Nikada nećemo ostaviti alkohol!’ Da je objavljeno: ‘Nemojte blud činiti!’, rekli bi: ‘Nikada nećemo ostaviti blud!’ Još dok sam bila djevojčica i igrala se u Meki, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno je: ‘Ali, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči!’ (El-Kamer, 46) A sure El-Bekara i En-Nisa (u kojima je mnoštvo praktičnih propisa) objavljene su tek kada sam ja bila kod njega (nakon Hidžre).” (Buhari, br. 4993)
Prvo na čemu se gradi iman jeste znanje o Uzvišenom Allahu. Ko više zna o Allahu, Njegovoj moći i savršenstvu, više se priprema za susret s Njim. Kaže Uzvišeni Allah: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28) Stoga je potrebno djecu upoznati sa njihovim Gospodarom i Njegovim savršenim osobinama na način prikladan njihovom uzrastu: navesti ih da razmišljaju o savršenstvu Allahovog stvaranja, o tome kako su naša tijela učinjena skladnim i funkcionalnim, kako je u prirodi i svemiru sve precizno i savršeno uređeno, jer sve su to tragovi Silnog, Znanog i Moćnog Allaha, govoriti im o budućem svijetu, stvarnosti Sudnjeg dana i ništavnosti dunjaluka naspram ahireta, upoznati ih sa temeljima vjere u Božije objave i poslanike, te da su to najbolji ljudi koje je Allah odabrao da pozivaju pravoj vjeri, a obećao je onima koji ih budu slijedili džennetske užitke u kući vječne sreće, dok je onima koji im se ne odazovu zaprijetio teškom patnjom; naučiti dijete da vjeruje u meleke, da nam se djela pišu i da nas Allah motri u svakom trenutku.
Neophodno je da sebi i svojoj porodici osiguramo imanske “obroke” koji će nam jačati iman kad god oslabi. Ukoliko nije moguće prisustvovati vazovima i predavanjima u džamijama, najmanje što mora postojati jeste sedmični termin na kojem će se porodica sastati. Na tom sastanku otac, majka ili starije dijete, pripremit će izlaganje na neku od islamskih tema. Ako to nije moguće, poslušat će se korisno predavanje, pogledati islamski video ili pročitati odlomak iz knjige. Nakon poslušanog predavanja ili pročitanog odlomka iz knjige porodica može zajednički komentirati temu koju su slušali kako bi korist bila veća i potpunija.
Važnost namaza
Djetetu nije dovoljno reći: “Klanjaj!”, jer dijete se pita: “Zbog čega moram klanjati? Zašto prekidam svoju igru? Zašto ostavljam školske i druge obaveze?” Shodno uzrastu djeteta, nužno je podučiti ga važnosti namaza. Na njemu shvatljiv način objasniti mu da nema vjere bez namaza. Kada vjernik stane na namaz, dižući ruke izgovara “Allahu ekber – Allah je najveći” i tim postupkom potvrđuje da je u njegovom srcu uistinu Allah najveći, jer radi Allaha ostavlja sve ovosvjetske poslove i Njemu se odaziva. Upravo to je put ka Džennetu i spas od Vatre. Kada džehennemlije budu upitani: “Šta vas je u Sekar dovelo?”, kazat će: “Nismo bili od onih koji su molitvu obavljali.” (El-Mudessir, 43) Namaz je stub vjere i njegovim ostavljanjem, ostavlja se i vjera. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Doista, između čovjeka i širka i nevjerstva nalazi se ostavljanje namaza!” (Muslim, br. 82)
Podučite djecu da je namaz obavezan čak i u teškim stanjima, kao što su rat, strah i bolest. Da namaz nije tako bitan, ne bi bio obavezan u tim stanjima. Koliki je tek grijeh ostaviti namaz u sigurnosti i zdravlju? Podsjetite ih da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noću toliko klanjao da bi mu noge otekle, a to je činio iz zahvalnosti Allahu.
Klanjajući namaz vjernik postaje blizak i drag svom Stvoritelju, a ko bude na takvom stepenu, Allah mu se odaziva kada ga molitvom pozove. Kaže Uzvišeni Allah o Junusu, alejhis-selam, kada se iz utrobe kita Allahu za pomoć obratio: “A da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.” (Es-Safat, 143–144) Roditelj treba voditi računa da periodično podsjeti sebe i svoju porodicu na važnost namaza. Kaže Uzvišeni: “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Ez-Zarijat, 55)
Poziv na namaz
“Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome!” (Ta-ha, 132) Ovim ajetom Svevišnji Allah stavlja nam u obavezu ne samo da naređujemo obavljanje namaza, nego i da u tome istrajemo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Naređujte svojoj djeci da obavljaju namaz kada budu imali sedam godina, a zbog namaza ih i udarite kada budu imali deset godina i razdvojite ih u postelji.” (Ebu Davud, br. 495, šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim)
Vrlo je bitan način kako pozivati na namaz, jer cilj je kod djeteta izgradi ljubav prema namazu, kako bi ga kasnije obavljalo i bez roditeljske naredbe. Ništa nije kao blagost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Svevišnji Allah želi stanovnicima jedne kuće dobro, unese među njih blagost.” (Ahmed, br. 24471, sahih po ocjeni Šuajba Arnauta) Također je rekao: “Blagost se neće naći pri nečemu, a da to neće uljepšati, niti će biti udaljena od nečega, a da to neće učiniti ružnim.” (Muslim, br. 2594) Zato, neka poziv na namaz uvijek bude popraćen lijepim govorom, kao naprimjer: “Sinko moj, da li si klanjao? Hajde klanjati, Allah ti srce svijetlim učinio! Obavi namaz, namaz će ti osvijetliti tamni kabur!”
Nastojte probuditi pozitivne osjećaje kod djeteta riječima, poput: “Sigurno se osjećaš sretnim jer si klanjao namaz”. Neka poziv na namaz bude popraćen lijepim gestom, kao što je zagrljaj, tapšanje po ramenu ili drugi vid srdačnosti. Roditelj mora biti blizak srcu djeteta, mora mu dati na znanje da ga voli i da mu puno znači, izrazima koji to otkrivaju i pažnjom i vremenom koje mu posvećuje, jer kada dijete zavoli roditelja, otvorit će mu svoje srce da u njega zacrta imanske vrijednosti. Ma koliko roditelj bio blizak djetetu kada naređuje da se obavlja namaz, mora pokazati ozbiljnost, vjersku ljubomoru i srdžbu u ime Allaha, ako primijeti nemarnost. Udaranje spomenuto u hadisu posljednji je lijek, kada se istroše sve druge metode, ali i tada je dozvoljena samo pedagoška kazna, koja ne ostavlja posljedice na tijelu i koja se ne sprovodi kada je roditelj ljut, jer u ljutnji se kažnjava zbog vlastitog hira a ne s ciljem odgoja.
Pozivaj na namaz svojim djelima
Roditelj je, htio ili ne, uzor svom djetetu. Od roditelja se ne traži samo da redovno obavlja namaz, nego da u srcu djeteta razvije osjećaj za važnost namaza. Zato, kada nastupi namasko vrijeme, ostavi svaki posao i obavi namaz. Praktično pokaži djetetu da je obaviti namaz u njegovom vremenu preče od termina sa prijateljem, telefonskog poziva, TV-emisije i slično, jer kada djeca vide kako njihovi roditelj ostavljaju svaki posao, ma koliko bio bitan, kada nastupi namasko vrijeme, u njihovim čistim srcima razvit će se osjećaj za važnost namaza.
Djeca trebaju podršku i podsticanje na svako pozitivno djelo, a naročito kada se radi o namazu. Zato, kada dijete samo obavi namaz nagradite ga poklonom koji voli ili ga pohvali pred ostalim članovima porodice. Pokažite da vam je draže dijete koje revnije obavlja namaz. Mnogi roditelji to pokazuju kada se radi o školskom uspjehu, a namaz je za to preči. Ne budite od onih koji udaraju svoje djete kada uništi nešto od pokućstva, a kada ostavi namaz, tada su hladnokrvni. Osamiti se sa djetetom u njegovoj sobi i govoriti o namazu, vrlo je učinkovito i daje svoje plodove.
Kada neki očevi, koji su odsutni, nazovu svoje ukućane, posebno razgovaraju sa svakim djetetom i pitaju za namaz, što u djetetu razvija osjećaj za važnost namaza. Korisno je da se termini i planovi vezuju za namaze, kao naprimjer da otac kaže: “Polazak u posjetu je nakon ikindije, ako Bog da”, jer se time u svijest djeteta urezuje važnost namaza. Roditelj koji praktično daje prednost ahiretu nad dunjalukom, djetetu jasno stavlja na znanje da je ahiret cilj, a dunjaluk samo sredstvo.
Dobar drug
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Čovjek je na vjeri svog prisnog prijatelja, zato gledajte ko će vam biti prisan prijatelj.” (Ebu Davud, br. 4833; Tirmizi, br. 2378, hadis je hasen po ocjeni Tirmizija i Albanija) U našem narodu kaže se: “S kim si, takav si.” Suvišno je govoriti koliki je utjecaj društva na čovjeka, a naročito u mladosti.
Nastojte se povezati sa drugim porodicama privrženim vjeri, koje imaju djecu u uzrastu vaše djece. Djecu treba često voditi u džamije kako bi im se srca vezala za Allahove kuće. U džamiji će obavljati namaz u džematu, čuti korisna predavanja i savjete i upoznati se s lijepim društvom. Roditelji se trebaju uključiti u aktivnosti džamije i podržati svaku aktivnost koja će djeci biti privlačna i korisna, kao što su seminari, izleti, takmičenja i slično. Tako će doprinijeti da uloga džamije u odgoju djece bude veća i učinkovitija.
Roditelj ne smije zaboraviti da drug u našem vremenu ima daleko šire dimenzije nego nekad. Društvene mreže i mediji, nekima ili mnogima, najprisniji su drugovi, a veliki dio njihovih sadržaja odvraća od Allahovog puta, što roditelju stavlja u obavezu da budno prati, savjetuje i usmjerava svoje dijete.
Iskrena dova
Nemoguće je govoriti o odgoju djece i njihovom namazu a ne spomenuti dovu, jer Pravim putem krenut će samo onaj koga Allah uputi. Svevišnji Allah Svom najodabranijem Poslaniku kaže: “Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti.” (El-Kasas, 56) Kazujući o Svojim čestitim robovima, Svevišnji Allah prenosi nam dove koje su Mu upućivali da bismo se mi na njih ugledali, a njihova dova bila je: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74) Zato, obrati se Allahu iskrenom dovom, na Njega se oslonite i ustrajte u odgoju i pozivu na namaz, prije ili kasnije, vidjet ćete plodove svog truda. Allah najbolje zna!
Dr Hakija Kanurić / www.el-asr.com