Fikh
silhouette of man illustration

Mudrost propisa i univerzalni odgovor

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Nerijetko možemo naići na ljude koji pitaju: “Zašto je Allah propisao abdest na takav način”, ili “Zašto podne-namaz ima četiri rekata”, ili “Zašto je Allah propisao ovo, zašto je Allah propisao ono, šta je mudrost toga i toga” i tome slično.

Propisi islama mogu se podijeliti na:

– One propise čiju ljepotu nužno iziskuju i razum i ljudska priroda, poput apsolutne pravde koja je od temeljnih vrijednosti islama.

– One propise čiju ljepotu nužno ne iziskuju razum i ljudska priroda, ali je mogu dokučiti, na nju ukazuju i u potpunom je skladu i sa razumom i sa ljudskom prirodom, poput manifestacije Božije milosti i ljubavi u propisima. Ova vrsta propisa ima puno stepeni, pa ljepotu nekih propisa razum i ljudska priroda dokučuju brže, poput univerzalnih intencija  vjere, od kojih smo neke naveli, a ljepotu nekih propisa dokučuju sporije.

– One propise čiju ljepotu i detaljnu mudrost razum i ljudska priroda ne mogu dokučiti bez Objave poput toga zašto je forma neke molitve takva i takva, a ne drugačija. U ove propise spadaju i oni čiji detaljni razlog ne možemo spoznati, ali možemo spoznati njihovu mudrost, i oni čiji razlog ni mudrost ne možemo spoznati, ali potpadaju pod univerzalnu mudrost.

Allah je stvorio duše i učinio da one imaju potrebe, kao što je propisao i stvari koje zadovoljavaju te potrebe. Te potrebe se dijele na tri vrste:

– Osnovne (nužne) potrebe – su one bez kojih duša nema života niti spasa uopšte, osim uz osnovnu hranu koja će te potrebe zadovoljiti, i u to ulaze osnove vjere.

– Obavezne potrebe – su one bez kojih duša ne može biti zdrava, već je bolesna, i njih će zadovoljiti obavezna hrana, u šta ulaze vjerske obaveze.

– Upotpunjavajuće potrebe – su one bez čijeg zadovoljavanja duša ne može postići svoje savršenstvo, i one se mogu zadovoljiti usavršavajućom hranom, u šta spadaju stvari koje vjera preporučuje.

Pošto je Allah Taj koji je stvorio duše i odredio da imaju potrebe, On je Taj koji zna koja to hrana odgovara i zadovoljava te potrebe. Tako je, shodno Svom savršenom znanju, i propisao tu hranu oličenu u osnovama, obavezama i preporučenim stvarima vjere, koja zadovoljava osnovne, obavezne i usavršavajuće potrebe duše. Tako je iznad svih tih potreba – potreba duše za obožavanjem Savršenog Svevišnjeg Stvoritelja. Svi propisi predstavljaju različite nivoe ostvarivanja te najuzvišenije potrebe ljudske duše koja predstavlja svrhu njenog postojanja i njenu najveću čast i blagodat.

Stoga Allah zna da se, primjera radi, obavezna potreba duše čovjeka u podnevsko vrijeme zadovoljava obavljanjem namaza (molitve) od četiri rekata u to vrijeme i na način na koji je propisan i u vrijeme u koje je propisan, i zbog toga je propisao taj namaz u takvom vidu i u tom vremenu, učinivši da on bude odgovarajuća hrana za tu konkretnu čovjekovu duhovnu potrebu, i niko od stvorenja ne može zamijeniti ovu hranu drugom, zato što je Allah Taj koji je stvorio duše i njihove potrebe i shodno tome propisao hranu koja će te potrebe zadovoljiti, a sve to spada u stvari gajba – ljudskom umu nedokučivog.

Dakle, nije čovjek taj koji može spoznati sve potrebe svoje duše i odrediti konkretnu hranu koja će ih zadovoljiti, jer s obzirom na to da je Allah jedini Koji je stvorio ljudsku dušu, i načinio joj potrebe, jedino On zna koja hrana toj duši odgovara.

Ovo je univerzalni odgovor onome ko pita o mudrosti i razlogu propisivanja Allahovih zakona, s tim da svaki detalj svakog ibadeta iza sebe krije bezbroj mudrosti i koristi, od kojih su neke ljudi dokučili, a neke nisu, i ovo je otvoreno polje za svakog učenjaka.

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)

PREUZMI KNJIGU BESPLATNO

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta