Prilozi posjetitelja

Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas…

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Nekoliko dana prije polaska na odmor, dva sata poslije ponoći, probudili su me jaki bolovi u predjelu stomaka, toliko jaki da nisam mogao da dišem. Odmah su me odveli u bolnicu i hitno mi je operirana zučna kesa. U tim trenucima osjećao sam ljutnju zato što je moj odmor propao, ne znajući da Gospodar svih svjetova ima drugačije planove sa mnom

Živim u jednoj zapadnoj zemlji i bio sam daleko od Stvoritelja i od vjere, ali sam, Njegovom milošću, izveden na Pravi put. Moj povratak na Pravi put počeo je jednog ljeta kada sam se sa svojom suprugom i tada petogodišnjim sinom spremao za odlazak na odmor. Nekoliko dana prije polaska na odmor, dva sata poslije ponoći, probudili su me jaki bolovi u predjelu stomaka, toliko jaki da nisam mogao da dišem. Odmah su me odveli u bolnicu i hitno mi je operirana zučna kesa. U tim trenucima osjećao sam ljutnju zato što je moj odmor propao, ne znajući da Gospodar svih svjetova ima drugačije planove sa mnom.

Nakon operacije, jednostavno mi je došlo da razmišljam o Stvoritelju, Jedinom. Nisam mogao prestati razmišljati i odmah sam znao da se nešto događa sa mnom, jer je to bilo preko noći: sve moje misli i sva moja razmišljanja bila su o Njemu. Nisam se mogao osloboditi tog razmišljanja i već tada sam znao da sam drugačiji, više nisam razmišljao o svojoj operaciji, zdravlju, o posjetama koje su dolazile, već sam bio željan Stvoritelja nebesa i Zemlje, i da ostanem sam u sobi i da učim o islamu, jer to zadovoljstvo, sreću i mir koji sam osjećao, nije se moglo mjeriti ni sa čim na svijetu i nisam želio da to izgubim, a još je bio mjesec ramazan, u kojem Najmilostiviji upućuje najviše.

Jedva sam čekao da izađem iz bolnice da mogu nastaviti sa učenjem, jer sam dobio na poklon nešto najvrednije, a to je islam. Allahova je milost velika! Iz bolnice sam izašao kao potpuno drugačiji čovjek i nikada ne znamo šta je dobro, a šta loše po nas.

Za mene su bolnica i operacija bili nešto najbolje što mi se moglo dogoditi jer tu me Allah, dželle šanuhu, uputio i Svoju milost spustio i sve što nas u životu zadesi, treba da znamo da je od Njega. I kada sam došao kući, hvala dragom Allahu, brzo sam naučio sve i počeo prakticirati Allahovu vjeru. Petnaest dana poslije izlaska iz bolnice, moja supruga mi je rekla da i ona mora klanjati iako ništa nije znala o vjeri, ali je htjela da Stvoritelju padne na sedždu i da Mu bude pokorna i tako smo oboje za nepunih mjesec dana i u mjesecu ramazanu, uz Allahovu milost, postali pokorni Svevišnjem Allahu.

Od mog vraćanja vjeri prošle su tri godine, i od tada do sada nisam propustio nijedan namaz, a moja je supruga stavila hidžab i postali smo pokorni Allahovi robovi. I ovaj poklon – uputu od Gospodara svih svjetova, koji smo dobili, čuvamo tako snažno jer to je najvrednije što čovjek može dobiti. Nadam se da će ova moja priča mnoge učvrstiti u vjeri i da svi zajedno ustrajemo u onome što je drago Stvoritelju nebesa i Zemlje! Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216)

Tekst poslao brat S. J.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta