Onaj koji se nevoljniku odaziva

Prica se da je neki covjek pratio drugog covjeka na putu, pa ga je prevario i naumio ga ubiti. Ovaj je pokusao prvo da ga se rijesi skromnoscu i poniznoscu, zatim zastrasivanjem kaznom Allaha, dz.s. Medjutim, sve sto je ovaj vise pokusavao da ga odvrati, ovaj je bio sve uporniji da ga ubije, a on mu rece: “Dobro, dopusti mi da klanjam dva rekata”, a ovaj mu rekao je da sto brze klanja, pa je on poceo klanjati, ali se sav tresao od zestine straha, te mu nikako nije padalo na um nista iz Kur’ana pa cak ni jedno slovo pa je ostao tako stojeci zapanjen, a ovaj rece: “Hajde zavrsi!”, pa je Allah, dz.s., ucinio da mu na jezik dodju rijeci Uzvisenog Allaha: “Onaj Koji se nevoljniku, kad se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja…”

“U takvom stanju ugledao je konjanika koji se priblizavao iz doline noseci u ruci koplje; njim je pogodio covjeka pravo u srce i ovaj je pao mrtav. On se prihvatio za konjanika i upitao ga: ‘Tako ti Allaha, ko si ti?’ A on odgovori: ‘Ja sam izaslanik Onoga Koji se odaziva onome koji je u nevolji i Koji od njega otklanja zlo.’ Nakon toga uzeo je magarca i devu i vratio se siguran i spasen.”