Palestina – pouka svima nama

Danima, od početka bombardovanja Gaze i dugogodišnjeg zulum koji se čini Palestini i njenom narodom, razmišljam i ne mogu da shvatim kako je narod koji je najviše propratio na Zemlji postao najsuroviji zločinac.

– Preživjeli su faraonovo ropstvo, ubijanje muške a na životu ostavljanje ženske djece upravo Jevreji.

– Preživjeli su Špansku inkviziciju isti Jevreji.

– Preživjeli su logore smrti u II svjetskom ratu i najteža mučenja.

Nakon svega, dobili su širom otvorena vrata Palestinaca i dobrodošlicu kakvu samo muslimani znaju pružiti ugroženom i ugnjetavanom, jer uvijek polaze od islamskog rahmet i pružanja pomoći unesrećenom. Jevreji, narod koji je godinama patio, zloupotrijebili su gostoprimstvo. Otuđili tuđe, i započeli svoj gotovo stoljetni zulum. Sada pokušavaju uraditi ono što se njima htjelo uraditi kroz povijest, ali nikada od strane muslimana- pokušavaju istrijebiti jedan narod ne birajući žrtve svoje mržnje.
__________________________

Iz ovog historijskog događaja, pored naših dova i svakog vida podrške i pomoći koju možemo dati, trebamo izvući veliku pouku.

– Da nikada na dobrotu zlom ne uzvratimo.

– Da dobročinstvo nikada ne zaboravimo.

– Da se ne pretvaramo u ono što ne želimo da drugi prema nama budu.

– Da ne budemo naivni, donoseći vlastite teze prijateljstva, nakon što je Uzvišeni Allah u Kur’anu jasno definisao ko su nam prijatelji.

– Da zbijemo safove i da se ostavimo rasprava oko bizarnih stvari u odnosu na stvarne probleme Ummeta.

– Da ne budemo dušmani jedni drugima, kada svakako imamo dušmane. Zašto nam treba još?

– Da je Ummet jedna cjelina, i da svaka kap krvi nekoga iz te cjeline je i moj i tvoj problem. Tiče nas se.

– Da se suzdržimo od slavlja i provoda, barem na društvenim mrežama, jer prosto – nije insanski prostirati užitak i pozirati. Život neće stati, ali, neka nas zvona smrti osvijeste da je ovdje sve kratko i da će svakako sve jednog dana biti iza nas.

– Odakle nam pravo da u ovom teškim vremenima za sve nas ulazimo u srca drugih: da li su iskreni ili ne u pružanju podrške Palestini. Je li nam stvarno do toga?

– Ne možemo pomoći narodu Palestine osim dovom ili nekom novčanom pomoći. Uredu. Ali možemo pomoći svojim bližnjima, svom komšiji, svom prijatelju. Možemo pomoći nemoćnim i siročadima u svome društvu.

– Jedna osoba snimi video da se ibreti onome ko je napisao da se čudi onima koji mogu jesti dok se ovo događa u Palestini. Uredu je, jedi. Ali, prisjeti se svaki put kada jedeš koliko blagodati Njegovih imaš. Prisjeti se da je upravo sada sve to što imaš luksuz o kojem sanja oko 2 miliona ljudi samo u Palestini. A da ne spominjemo ostale gladne u Africi ili drugim krajevima svijeta.

– Uredu je uživati u Allahovim blagodatima sve dok se one ne počnu podrazumijevati i sve dok ne izgubimo osjećaj za one kojima su te blagodati uskraćene.

– Volimo više, grlimo snažnije i razgovarajmo duže. Večeras, roditelji Palestine iščekuju rastanak. Međutim, i bez rata, rastanak se može desiti. Melek smrti nije u vlasti Židova, već Gospodara svih svjetova.

– Ne zaboravimo da Gospodar na nas uvijek motri. Radimo dobro kao da nam je danas zadnji dan života. Jer, ko nam garantuje da nije?

– Tiče nas se sve. Onaj ko je imun na bol drugih, neka ne očekuje život u rahatluku i blagostanju.

– Sve na ovom svijetu nam je opomena i pouka. Okrenimo se osnaženju sebe, zatim svoje porodice, zatim Ummeta.

– Čovječanstvo je podbacio na ispitu čovječnosti. Ne vjerujmo da će drugi učiniti nešto za nas ili da će nas drugi zaštititi. Radimo ono što je do nas , i čvrsto se pouzdajmo samo u Allaha.

– Ne zaboravimo u dovama Palestinu. Neka nam ne bude mrsko. Dova je nešto najmanje što možemo uraditi za njih.