Sihr - džini

Posjeta kod sihirbaza / Zaljubljeni džin

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

POSJETA KOD SIHIRBAZA

Otišao sam, priča mi jedan brat, da mi se uči rukja, jer sam se loše osjećao. Moj dobar prijatelj mi je preporučio tog efendiju. Ušao sam u njegovu prostoriju i nakon selama sjeo na ponuđenu stolicu. Odmjerio me je od glave do pete prije nego me ponudio da sjednem. Otpočeo sam govoriti o mome problemu ali me on britko prekinu:

– Kako ti se zove majka?
– Fadila.
– Kako se preziva djevojački?
– Halalite, ne radi se o mojoj majci već o meni.
– Da, da, ali mi treba prezime.
– Fejsbuković.***
– Hm. Kad si ti rođen, kojeg datuma?
– Čekajte, ja trebam rukju. Zasto vam treba datum moga rođenja?
– Pa, nije stalno potrebno da se uči rukja. Moram prvo da vidim šta je s tobom, šta ti se desilo?
– Kako to? Gdje da vidite? Imate neku kartoteku? Dosje o meni? Kakva je to knjiga?
– Nagazio si na mrve kad si bio mali, ne treba ti se učiti, ali ti treba “zapis” da nosiš sa sobom 21 dan a onda ga zakopaj uz kakvo drvo.
– Stop. Ja hoću samo rukju. To sto vi radite, odlikuje sihirbaze! Neću to – to je haram!
– Kako hoćeš mladiću! Pitaj reisa kome bi on poslao svoje dijete da se izliječi…
– Ne znam! Ja nisam reisovo dijete.

Nakon ovog sam se obratio nekom ko uci samo rukju i ozdravio sam, hvala Bogu.

*** Događaj je istinit, uz male korekture.
Sihirbazi traže ime oca ili majke, prezime i datum rođenja kako bi džinni, izvršioci sihra, imali sigurne informacije za napad i izvršenje sihra. Oni govore o događajima iz prošlosti oboljeloga, iako nisu bili prisutni pri događaju niti im je to neko od ljudi prenio. Garantuju ozdravljenje, nafaku i poboljšanje te proriču budućnost. Između ostalog, preporučuju i sami prave “zapise” u kojima se, mimo Kur’ana, nalaze čudne formule i simboli ili brojevi, imena pa i datumi rođenja.
Najbolje je, ako se nađe ili dobije zapis ili hamajliju i sve što liči na to sihr, končiće, dlake, smotuljke, pod abdestom i bismilletom zapaliti učeći “kul euzeta”.

_____________________________

ZALJUBLJENI DŽIN

Danas sam učio rukju mladoj ženi, 24 godine, u braku dvije godine, bez djece. Nije Bosanka. Za sedam sedmica je jako smršala, na svega 42 kg. Obišli su s njom sve veće medicinske centre južne Njemačke. Bez dijagnoze.  Unijeli su je kada su dolazili.  Subhanallah, tek što je stala na noge, pala je na pod. Očni kapci su igrali a na učenje se podigla desna ruka. Javio se džin na njemačkom, nakon prve Fatihe i pitanja.

– Što je patiš?
– Volim je!
– Ona je udata.
– Znam.
– Pa, zašto to činiš? Jesi li došao sa sihrom?
– Nisam. Provocirala me? Kupala se dugo (svaki dan preko pola saHta i više).
– Stvaraš li joj bolest?
– Da. Napadam joj glavu i srce. Stomak.
– Jesi li Musliman?
– Jesam.
– I opet joj to činiš? Skoro si je ubio!
– Ljubomoran sam jer voli muža!
– To je teški grijeh. Moraš izaći, inače ćes se loše provesti. Boj se Allaha! Možes li pokupiti bolest?
– Mogu. Izaći cu na desnu nogu.

Podigla je nogu i udarila njome u pod. Progledala je i nije se ničeg sjećala. Održao sam im ders. Nije nikad klanjala ni ona ni muz. Izašla je nasmijana sa mužem i sa majkom. Elhamdulillah.

P.S. Ko više vremena, negoli treba, provodi u wc i u kupatilu, u ćenifi, više nego u dnevnom ibadetu, taj dan mu tukne na ćenifu – neka se preispita i pričuva! WC i kupatilo su kao fitnes studio za džine, tamo su najjači.

Hfz. Fuad Abdullah Seferagić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: