Novotarije i sujevjerje

Propis proslave mevluda

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana – vjere, a mržnja prema njemu je kufr, i nifak. Vjerovanje roba se ne?e upotpuniti sve dok on ne bude volio Poslanika s.a.w.s. više od svoga imetka, djeteta, i samoga sebe – kao što je to Poslanik s.a.w.s. akcentirao i rekao Omeru r.a.. Allah dž.š. je objasnio kakvo?u ove ljubavi, i uputio nas na njene znake slijede?im ajetom: “Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ?e Allah zavoljeti, i grijehe vam oprostiti – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran: 31)

Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna, i neka druga novotarija koja je loša i poku?ena? Razlog objave (sebebnl-nuzul) ovog ajeta navodi imam Ibnul-Džerir el-Taberijj, u Tefsiru, gdje kaže: “Ovaj ajet je objavljen, kad je jedno pleme, za vrijeme Poslanika s.a.w.s., reklo: “Mi volimo našeg Gospodara” – pa je Allah naredio Svome Poslaniku s.a.w.s. da im kaže: Ako ste iskreni u onome što govorite, mene slijedite, jer je to znak iskrenosti vašeg govora.” (Tefsirul-Taberi, 6/322) Kaže šejh Abdurrahman el-Sa’di rhm. u Tefsiru, na str. 105: “Ovaj ajet je vaga pomo?u koje se istinski odvaja izme?u onoga ko iskreno voli Allaha, i onoga koji tu ljubav drži samo na jeziku!’’

Slije?enje Poslanika s.a.w.s. je znak vjerni?ke ljubavi prema Allahu dž.š.!!! Allah dž.š. je, slije?enje Poslanika s.a.w.s. i sve ono u šta on poziva, u?inio putem k Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, te se ne može ste?i naklonjenost Njegove ljubavi, zadovoljstva i nagrade osim vjeruju?i, prihvataju?i i primjenjuju?i sve ono s ?ime je došao Poslanik s.a.w.s., od Kur’ana ili Sunneta; izvršavanjem njihovih naredbi, i ostavljaju?i i klone?i se onoga što su oni zabranili.

Suština ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. leži u tome!!! Ono što ?udi, je iskazivanje ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s, putem organizovanja slavlja ili veselja, raznoraznim ilahijama, zikrovima, muzikom i sl., u kojima u najmanju ruku ako nema širka i harama, onda ima pretjeranosti koja nikako nije u skladu s islamskim propisima!

Neki su ?ak pretjerali, dotle, da su izjavili za one koji ih ne podržavaju u tome, da takvi ne vole Poslanika s.a.w.s. – što je jasna potvora, sramotna nepravda i ?ista obmana. Preokrenuli su se standardi, poigravamo se sa Sunnetom Poslanika s.a.w.s., ?ine?i nepravdu prema svojoj bra?i u vjeri, jer su u?inili jednu novotariju sunnetom, loše su u?inili dobrim, a laž se želi prikazati istinom!!!

Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna, i neka druga novotarija koja je loša i poku?ena? Znajte da se novotarija, u terminološkom zna?enju, dijeli na tri vrste:

1. Novotarija u jezi?kom smislu (bid’a-lugavijja): To je svaka stvar koja je nova, koja je izna?ena ili prona?ena, a prije nije postojala i nije bila prisutna, poput sahata, auta, kompjutera i sl.; ovakve stvari su pohvalne, a nekada možda i obavezne.

2. Novotarija u pravom smislu rije?i (bid’a-hakikijje): To je svaka novo uvedena stvar, pripisana vjeri, a nema svoje osnove u njoj, kojom se ina?e ?ovjek želi približiti Allahu dž.š., i Njemu umiliti. Ova vrsta novotarija se ti?e striktno oblasti ibadeta.

3. Dodatna novotarija (bid’a-idafijja): To je stvar ili pojava koja je u osnovi utemeljena, ali se radi i obavlja na na?in koji nije utemeljen, koji je pogrešan ili koji nije u skladu sa šeriatom, poput zikra u?estalim ponavljanjem rije?i “Allah, Allah, Allah”, ili “Hu, Hu, Hu” i sl. Nas interesuje druga vrsta, i to da li ta vrsta novotarija može biti lijepa ili ružna?

Ono na što ukazuju kur’ansko-sunnetski dokazi je to da je ova vrsta novotarija poku?ena, a nekada i zabranjena, i da Allah ne?e primiti ni jedno djelo ibadeta (dove, zikra ili namaza …), koje nema svoga utemeljenja u Njegovom šeriatu, te svoga precizno nazna?ena obavljanja, na?ina izvo?enja, mjesta ili broja, a jedni od dokaza ovome što smo rekli su slijede?i:

1. Rije?i Allaha Uzvišenog: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.” (el-Maida:3)

2. Hadis Aiše r.a. koja kaže: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), nešto što nije od nje, i ne pripada joj – to mu se odbija.” (mutefekun alejhi)

3. Hadis el-Irbada b. Sarije r.a.: “Držite se moga sunneta, i sunneta mojih ?estitih halifa, i ?vrsto ih se pridržavajte, i klonite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.” (Tirmizi, hasen-sahih) Rije? – svaka novotarija je zabluda – je opšteg karaktera, i ti?e se svake novotarije, bila ona mala ili velika, ili se ticala jezika, udova ili ubje?enja!!!

4. Hadis Džabira r.a.: “I zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda a.s., a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.” (Muslim) Islamska vjera je usavršena i potpuna, pa da li nakon potpunosti i savršenosti ima išta osim manjkavosti i propasti? Imam Malik rhm. je rekao: “Što nije bilo u ono vrijeme (za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.) vjerom – ni danas to ne može biti vjera.” I rekao je: “Ko kaže da vjera nije upotpunjena iznio je potvoru na Muhammeda s.a.w.s. da je iznevjerio svoju poslanicu.” (I’itisam,1/61, imam Šatibi)

KO JE PRVI IZMISLIO, I U PRAKSU UVEO, U?ENJE I OBILJEŽAVANJE DANA MEVLUDA???

Ono što navode knjige povijesti Islama je to da su prvi izmislili, i u opticaj pustili novotariju u?enja mevluda, i obilježavanja Poslanikova s.w.s. ro?endana – šije Fatimije-Batinije, koji su džamije i mesdžide ‚nafilovali’ raznoraznim vrstama novotarija i bid’ata. (el-Hutat el-Makrizijje, str.432) Mufti dijaril-misrijjeh, šejh Muhammed Behit el-Meti’i rhm., u svome djelu ‘Ahsenul-kelami fima jete’alleku bil-sunneti vel-bid’ati minel-ahkami’, na str.57., odgovaraju?i na postavljeno pitanje o stavu Islama prema obilježavanju dana ro?enja Poslanika s.a.w.s. – Mevlida, kaže: ‘Prvi koji su izmislili, i uveli u praksu obilježavanje ro?endana Poslanikovog s.a.w.s., i u?enje mevluda su Fatimijske (šiitske) halife, a prvi od njih el-Muizz Lidinillahi.

Zaputio se iz Magriba (Maroko, Alžir, Tunis) u Misr (Egipat), u mjesecu Ševalu 361.g.h., a u Kairo je ušao u mjesecu Ramazanu. Tada su izmislili praksu u?enja šest mevluda:
• Mevlud za Poslanika s.a.w.s.,
• Mevlud za Aliju r.a.,
• Mevlud za Fatimu el-Zehra’ r.a.,
• Mevlud za Hasan b. Ail r.a.,
• Mevlud za Husejn b. Ail r.a., i
• Mevlud za trenutno-vladaju?eg halifu

Ovi mevludi su se praktikovali sve do dolaska el-Efdala ibnu Emiril-Džujuši … da bi se opet za vrijeme el-Amira Biahkamillah oživjela prethodno ustaljena praksa u?enja šest mevluda, koju je svijet ve? po?eo zaboravljati …!?

IMA LI U?ENJE MEVLUDA POTPORE U KUR’ANU ILI SUNNETU?

Kaže imam Tadžuddin ‘Amr b. Ali el-Lahmi el-Fakihani (654-734.h.) rhm., pravnik malikijskog mezheba, i pisac poznatog djela ‘Šerhul-fakihani aler-risale’, u svojoj knjizi ‘el-Mevrid fil-kelam an ‘amelil-mevlid’, izjavljuje slijede?e: U?enje Mewluda nema nikakve osnove u Kur’anu ili Sunnetu Allahova Poslanika s.a.w.s., niti se išta o njemu bilježi od vode?e uleme ovoga ummeta (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda) da su to praktikovali ili slavili; uleme koja nam je uzor i primjer u vjeri, koji su se ina?e i sami povodili za prijašnjim ispravnim generacijama (Ashabima i Tabi’inima). To je novotarija koju su uveli besposli?ari, i oni koji su u tome našli sebi koru hljeba!!!

Ako bismo zastali na trenutak, i u?enje Mevluda sagledali kroz Ahkam-Teklifijje (Vadžib, Mendub, Mubah, Mekruh ili Haram) zaklju?ili
bismo:

1. Vadžib (obaveznost). Na osnovu konsenzusa (idžma’a), sve islamske uleme, u?enje mevluda i proslavljanje Poslanikovog s.a.w.s. ro?endana nije obavezno (dakle, nije ni farz ni vadžib).

2. Mendub (preporu?eno). Na osnovu konsenzusa islamske uleme u?enje mevluda, te proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. ro?endana nije mendub, jer je mendub ono što Šeri’at traži od obveznika, ali za ?ije neizvršenje ne slijedi kazna niti ukor, a što se u?enja Mevluda ti?e nigdje ne nalazimo da to Šeriat od obveznika u osnovi traži ili preporu?uje, ajetom ili hadisom, niti je to iko od Ashaba radio, a dobro znamo da su oni najviše voljeli Poslanika s.a.w.s., niti je to iko od Tabi’ina radio, niti iko od, priznate i poznate, uleme Ehli -Sunneta!!!

3. Mubah (dozvoljeno). U?enje Mevluda i obilježavanje Poslanikova s.a.w.s. ro?endana se ne može smatrati ni mubahom (dozvoljenim), jer uvo?enje novotarija u vjeri nije dozvoljeno na osnovu koncenzusa svih muslimana svih stolje?a, s toga nam ne preostaje ništa drugo do Mekruh ili Haram!

4. Mekruh (poku?eno djelo). Ako ?ovjek bude organizovao u?enje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. ro?endan, od svog imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, gdje ?e se slavlje zadržati na ugodnom ru?ku i primjernom goš?enju zvanica, bez ikakvih drugih prijestupa i harama, onda je u takvom slu?aju u?enje mevluda i proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. ro?endana – mekruh i poku?eno djelo, zato što to nije radio nijedan od imama za kojima se u vjeri povodimo, koji su bili fakihi ili muhaddisi, svjetiljke svih vremena i prostora, i zato što se radi djelo koje se pripisuje vjeri, a za koje nema dokaza u vjeri!!!

5. Haram (strogo zabranjeno djelo). Ako ?ovjek bude organizovao u?enje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. ro?endan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, ali se slavlje ne zadrži na prigodnom ru?ku, ve? se svemu tome pridodaju raznorazni šeriatski prijestupi poput: stihova u mevludima koji nose izvjesnu dozu širka u sebi, mješanja žena i muškaraca na tim sve?anostima, hranjenje ve? zasi?enih stomaka koji imaju zalihe hrane kod svojih ku?a, eventualna muzika, a ponegdje se u?enje mevluda proprati uz izazovne glasove mladih i njedrih djevojaka, golobradih dje?aka (dok se ?esto u džamijama, me?u zvanicama, mogu na?i žene pod hajzom, džunub osobe, kao i izvjestan broj ljudi pod dejstvom alkohola)!!!

Dvojica se ne?e razi?i oko zabrane ovakve vrste mevluda, niti ?e to smatrati dobrim djelom iko od uglednika. To ?e biti lijepo samo onima ?ija su srca bolesna, i onima koji nisu u mogu?nosti od grijeha se odvojiti. Da stvar bude još gora sve to oni smatraju ibadetom, i ne vide te postupke zabranjenim, i stvarima koje treba sprije?iti! (el-Havi, Sujuti)

Na drugom mjestu, u knjizi ‘el-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid’ se navodi slijede?e: Mjesec u kojem se rodio Poslanik s.a.w.s. je mjesec u kojem je i umro, s toga slavlje povodom njegova ro?enja nije pre?e od žalosti za njegovom smr?u!!! Omer r.a. je uzeo Hidžru Poslanika s.a.w.s. kao dan od kojeg ?e se ra?unati islamska godina, a nije uzeo dan Poslanikova s.a.w.s. ro?enja, kako su to uradili hriš?ani sa ro?enjem Isa a.s., zbog navodne ljubavi prema Isau a.s., ali Omer r.a. se nije htio povesti za hriš?anima na na?in kako su se u tome za hriš?anima povele šije – Fatimijje!!! (Mevsu’at Ehli-Sunneh, 1/355)

U svome djelu “Iktidaus-siratil-mustekim”, Ibnu Tejmijje rhm. navodi i kaže: Slavljenje Poslanikova s.a.w.s. ro?enja niko od selefa (prijašnjih generacija) nije praktikovao, a ina?e su bili pre?i od nas da to praktikuju i rade, a niti bi bilo razloga da im se to zabrani ako bi ga praktikovali …!, zatim dodaje: … i da je to u osnovi korisno i dobro djelo, ili da je ve?a korist od u?enja mevluda nego li šteta, pa prijašnje generacije su bile bliže Poslaniku od nas, više su ga voljeli i poštovali nego mi, i vodili su ra?una o dobru i hajirli potezima više od nas!!!

Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.: Okupljanje radi proslave ro?enja Poslanika s.a.w.s., posebno ako je na tom slavlju prisutna muzika, ples i sl., te smatranje svega toga ‘ibadetom i Bogu ugodnim djelom – niko od islamske uleme ne sumnja da je to zabranjeno djelo na koje treba svijet upozoravati i sprje?avati od toga, i to ne vidi dobrim djelom niko do neznalica ili slab vjernik!

Imam el-Zurkani rhm. navodi u svome šerhu na djelo ‘el-Mevahib el-Ledunnijje’ (1/140) slijede?e: Osnova obilježavanja i proslavljanja dana Mevlida je bid’at (novotarija); u vezi toga se ništa ne prenosi od Selefus-saliha (tri prve generacije Islama)!!!

Prenosi Muhammed el-Salihi el-Šami rhm., u?enik imama Sujutija rhm., fetvu od imama Sehavija rhm., u kojoj se kaže slijede?e: Obilježavanje dana Mevlida, ro?endana Poslanika s.a.w.s., se nije zabilježilo kod selefus-saliha, prve tri odabrane generacije Islama, ve? je to izmišljeno kasnije!!! (Subulul-huda vel-rešad fi sireti hajril-’ibad, 1/439)

Treba ista?i i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naro?ito isti?e Ali el-Kari u svome djelu ‘el-Mevridur-revijj fi mevlidin-nebevijj’. Pošto je historijski ustanovljeno da mevluda nije, za vrijeme Alejhisselama, niti cijela tri stolje?a poslije njega, ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave – odnosno obilježavanja i u?enja Mevluda.

Dr. Bašagi? koji nije bio stru?no obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, rije?i ?etverice prvih halifa, imama Šafi’ije, Šejh Serijj (pogrešno je re?eno, treba Sirri) el-Sekatije o koristi Mevluda. ?ovjek, iole upu?en u hadis i tradiciju uop?e, ne može ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka.

Safvet-beg Bašagic je to prenio iz Nevevijina komentara na Berzendžin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski u?enjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se la?ao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. (Pogledaj: Izabrana djela Mehmeda Handži?a, knjiga I, Teme iz književne historije, str. 529-537, Izdava?ka ku?a Ogledalo, Sarajevo)

Na kraju, pored svih ovih jasnih dokaza i govora uleme, vidimo da je mevlud novotarija i stvar koja je kasnije uvedena u vjeru, i nikako nije utemeljena u Islamu, bez obzira na kakav se to na?in radilo ili izvodilo. Oni koji to rade smatramo da to rade iz ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s.,ali neminovno je to da ljubav prema njemu mora biti u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s., i dobrih generacija poslije njega!

Kada se muslimani razi?u po nekom pitanju moraju se vratiti Kur’anu, Sunnetu, i onome na ?emu su bile prijašnje generacije, a nikako govoru ovoga ili onoga šejha ili alima, u slu?aju da se taj njihov stav kosi sa Šerijatom, i njegovim razumijevanjem od strane Ashaba, Tabi’ina i Tebe’i Tabi’ina!

Vjera se temelji na vahju i objavi, a da se temelji na logici onda bi bilo pre?e potirati donji dio mestvi, nego li gornji dio, kao što je to rekao Alija r.a.. Smatraju?i da je nešto lijepo ili ružno racionalisti?kom metodom, sa vjerom nema nikakve veze, jer što ti vidiš lijepim možda neko drugi smatra ružnim! A Allah najbolje zna!

Pripremio i prilagodio prof. Jasmin Djanan

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: