Prilozi posjetitelja

Ramazan 2016. g. je promjenio moj život

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Neposredno prije ovog ramazana, doživjela sam jedan od najvećih padova u životu. Svi koji su me voljeli, napustili su me. Osjećala sam se tako samom. I ne znam čime to zaslužih, ali dragi Allah posla mi Svoju milost i ja počeh istraživati o islamu. Poželjeh i klanjati. Prvo je bilo: kako ću naučiti sve što trebam? Ali kako je to bilo nevjerovatno lako. I koji mir osjetih pri tome. I nastavih samo. I padoh prvi put dragom Allahu na sedždu i zaplakah od sreće…

Počinjem svoju priču. Dvoumila sam se, priznajem. Najteže je pričati o onom što te se najviše tiče. Ali, moj glavni razlog jeste da moja priča pomogne nekome drugom u Allahovo ime. I stoga je pišem. Cijeli život trudila sam se biti dobra osoba. Ponekad više, ponekad manje. Vjerovala sam u Boga, ali nisam Ga nikad osjećala u potpunosti. Kao dijete, doživjela sam nekoliko događaja s kojima sam dozvolila da mi vjeru uzmu na duže vrijeme. Nisam klanjala, nisam postila, upala sam u loše društvo i radila loše stvari. Ali sam se opravdavala, uvijek. Ipak sam uvijek htjela pomoći drugima i to me donekle ispunjavalo.

Samo nisam shvatala da nikad u tome nisam osjećala sreću i mir. Ti ljudi kojima sam pomagala počeli su me napuštati. I osjetih se samom. Tad sam vjerovatno počela i raditi još gore stvari i još više prestala imati vjeru u srcu. Ali, nisam se nikad osjećala dobro kad sam išta od toga radila. Uvijek je tu bila prisutna grižnja savjesti. Postala sam anksiozna, depresivna i samo sam se žalila. Ništa mi nije bilo dovoljno dobro.

Neposredno prije ovog ramazana, doživjela sam jedan od najvećih padova u životu. Svi koji su me voljeli, napustili su me. Osjećala sam se tako samom. I ne znam čime to zaslužih, ali dragi Allah posla mi Svoju milost i ja počeh istraživati o islamu. Poželjeh i klanjati. Prvo je bilo: kako ću naučiti sve što trebam? Ali kako je to bilo nevjerovatno lako. I koji mir osjetih pri tome. I nastavih samo. I padoh prvi put dragom Allahu na sedždu i zaplakah od sreće. Postoji Neko ko me nikad nije napustio. Šta sam sve radila, a On me opet Sebi doveo na Pravi put. Koja je to milost!

Dovila sam dragom Allahu svaku noć i postajala zahvalnija na svemu što imam. I postajala sam sretnija. I On mi vrati sve dobre ljude u život i sreću. Elhamdulillah! Ali, moja iskušenja nisu tu prestala. Mjesec ramazan samo što nije nastupio, a ja sam trebala da prvi put postim i to nakon toliko godina. Još evo po ovim vrućinama i toliko dugo. “Kako ću?”, pitala sam se. “Hoću li moći?” I dovila sam Allahu da mi pomogne. I pomogao je, kao i bezbroj puta prije. Ja, koja nisam postila toliko dugo, evo ispostih sve do ove noći što ovo pišem. Bilo je iskušenja, bojala sam se nekad kad sam se osjećala slabom kako ću. Ali oslonih se u potpunosti na Njega i ne ostadoh praznih ruku. Znate, sa ljudima ostanete praznih ruku, sa Njim nikada.

I da ovo što mi On dade mogu mijenjati sve na ovom dunjaluku, nikada ne bih. Nikada ni za što ne bih zamijenila radost koju osjetim kad pođem klanjati namaz i kad zapostim, ni osmijeh i mir kad legnem u krevet, a znam da me On pazi i čuva. Neprocjenjiv je osjećaj kad znam da sam tu noć klanjala jaciju i noćni namaz, kad znam da sam taj dan uradila najbolje što sam mogla u Njegovo ime. Sve u Njegovo ime. I kad znam da moje dove On sluša. Da moj jecaj On čuje. I šta mi više od toga treba?

Ne bih da mislite da sam počela primjenjivati sve farzove koje bih trebala prakticirati. Nisam, nažalost, još uvijek. Ali idem polako i dovim svaku noć da mi Allah dadne što veći iman u srcu i da mi dunjaluk ne bude briga. I ovo pišem zbog toga da one koji se dvoume kako početi ponukam da počnu. Malenim korakom. A osjetit će želju za sve većim. Dragi Allah pazi na onoga ko pazi na Njega. I Njemu se trebamo žaliti i Njemu doviti, jer Njega zanima svaki drhtaj našeg srca.

I grijehe naše jedino On prašta. Pusti druge ljude šta ti govore, brini se hoće li ti On oprostiti. A On, zaista prašta kome hoće. I On zaista ukazuje na put samo onima kojima On hoće. I ako čitaš ovo, znaj da je to sa razlogom. I zapitaj se dobro, sa kojim razlogom. I polako počni i vidjet ćeš o čemu pričam.

Ja sad ustajem ujutru sretna, sretna jer znam ko me pazi i čuva, jer znam smisao svog života i šta trebam da radim. Kad mi se desi loše, ja znam da je to sa razlogom i saburim. A od sabura nema većeg poklona. Kad mi se desi dobro, ja znam da je i to sa razlogom i zahvalna sam. Itekako sam zahvalna. Zahvalna sam na svemu dobrom što imam, a najviše od svega zahvalna sam što me dragi Allah vratio Sebi. Ništa mi bolje nije mogao dati, jer ja sad u vjeri vidim sve. Ja sad imam sve.

Sestra A.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: