Kur'an

Kur’an Časni je najljepša uputa i najbolji poklon dat nam od Uzvišenog Allaha. Njegovo slijeđenje nas vodi sreći i zadovoljstvu na ovom i budućem svijetu. Iako ljudi uče Kur’an, nerijetko izostaje ono najvažnije: vladanje i život u skladu sa Kur’anom. Imamo primjer ljudi koji uče Kur’an, ali ne odustaju od gibeta. Ili čine zulum svojoj porodici. Ili rade grijehe…

Često se pitamo kako je moguće da neko uči Kur’an a da ne uspijeva ukrotiti svoj nefs. Gledajući sliku muslimana širom svijeta možemo se, također, pitati zbog čega je njihov status u izuzetno nezavidnoj poziciji, unatoč tome što su sljedbenici Knjige.

Odgovor je kratak ali jasan: Učiti je jedno, razumjeti je drugo.

Kada učimo Kur’an na arapskom jeziku, on zaista ima nadnaravan utjecaj na naša srca i naše duše. Međutim, mi u Bosni i Hercegovini ne razumijemo arapski jezik, i često značenje Kur’ana ne dolazi do nas. Učenje je mehaničko a Kur’an je upućen našim srcima: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (sura Muhammed, 24)

Da li možemo razmišljati o onome što ne razumijemo ili o onome čemu dovoljno vremena ne posvećujemo? Kako da opustimo svoje srce uz Kur’an kada mu ne prilazimo sa namjerom da otkrijemo njegove nepresušne izbore? Kako da osjetimo slast u učenju, kada uvijek nečemu drugom žurimo? Koliko možemo čuti govor našeg prijatelja, ako su naše misli usmjerene na nešto drugo?

“Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici.“ (sura El-Hadid, 16)

Kako da nam se srca smekšaju pred govorom Uzvišenog? Kako da se približimo Kur’anu i da on dotakne naša srca?

Nije dovoljno samo mehanički učiti.

Ibn Tejmijje, Allah bio zadovoljan njime, u djelu “Vrijednosti učenja Kur’ana“ navodi da je Tefsir (nauka o tumačenju Kur’ana) ključ za otkrivanje dragocjenih poruka i značenja Kur’ana. Spominje, prema Ibn Abbasu, r.a., četiri vrste tefsira:

1. Tefsir koji Arapi znaju na osnovu svoga jezika. Ovo je najpreča vrsta tefsira i za nju je neophodno učenje arapskog jezika.
2. Tefsir koji svi moraju znati. Za ovu vrstu tefsira nema niko opravdanja da je ne poznaje a odnosi se na pitanja obaveza i zabrana.
3. Tefsir koji znaju samo učeni. Ova vrsta znanja se odnosi na učenjake koji se bave tefsirom.
4. Tefsir koji zna samo Allah.

Prve generacije muslimana su, pored znanja arapskog jezika, aktivno učile i druge dvije vrste tefsira. Važnost razumijevanja Kur’ana ključni je temelj za život po njemu, i za promjenu stanja muslimana uopće. Ibn Abbas, r.a., je rekao: “Svaka osoba koja uči Kur’an, a ne zna njegovo tumačenje, na stepenu je beduina koji čita, a ne zna šta čita.”

A Hasan El-Basri, r.a., je rekao: “Allah voli da se za svaki ajet koji je objavio zna zašto je objavljen i šta je njime htio.” Također je rekao: “Kur’an znaju samo pravi muškarci.”

Danas volimo čitati više sva djela i nauke osim Kur’ana i arapskog jezika. Vidimo interes u ovozemaljskom poslu ali ne vidimo da smo zapostavili temelje našeg boljitka i uspjeha. Ako uzmemo da se bavimo orijentalizmom, vidjet ćemo da je toliko mnogo orijentalista na Zapadau izučavalo arapski jezik i islamske nauke, zbog različitih ciljeva, a naročito ciljeva da naude islamu i muslimanima. Ako su oni zbog takvih ciljeva imali dovoljan motiv za učenje arapskog i izučavanje islamskih nauka šta je onda sa nama? Jesmo li dovoljno hrabri da stameno na branik islama i vrijedno čuvamo svoje blago?

Tekst će se, inšallah, nastaviti kroz prikaz ciljeva orijentalizma ali i učenje Kur’ana sa razumijevanjem.