Akida

Uslovi šehadeta “la ilahe illallah”

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Islamski učenjaci su spomenuli sedam uslova koji se trebaju ispuniti da bi riječi ihlasa (tevhida) bile prihvaćene i te riječi neće biti ispravne ukoliko se svi ti uslovi ne ispune i ne upotpune, te se ne uradi ništa što bi te riječi poništilo. To ne podrazumijeva puko izgovaranje i pamćenje tih riječi. Koliko je onih koji dobro znaju te riječi i tečno ih izgovaraju, ali ih vidiš kako često svojim djelima negiraju te riječi i poriču ih.
 
Ovi uslovi su:
1. Znanje (el-ilm).
Pod ovim uslovom se podrazumijeva spoznaja značenja tih riječi, potvrđivanjem i negacijom, te poznavanje šta te riječi iziskuju od djela. Ukoliko rob spozna da je Allah jedini Koji se obožava i da je ibadet nekome drugom ništavan, te radi po onome što proizilazi iz te spoznaje, onda je on spoznao značenje tih riječi. Suprotno znanju je neznanje, u smislu da rob ne zna za obaveznost obožavanja samo Allaha, nego smatra da je dozvoljeno činiti ibadet i nekome drugom pored Allaha Uzvišenog. Rekao je Uzvišeni: “Znaj da nema drugog (istinskog) boga osim Allaha.” (Sura Muhammed, 19.) I rekao je Allah: “…osim onih koji istinu priznaju, oni koji znaju.” (Ez-Zuhruf, 86.) To jeste, ko prizna riječi la ilahe illallah i spozna svojim srcem ono što izgovori jezikom.
 
2. Potpuno ubjeđenje (el-jekin).
Ovaj uslov podrazumijeva da se izgovori kelime i šehadet sa potpunim ubjeđenjem kojim se smiruje srce, bez bilo kakvih sumnji koje ubacuju šejtani ljudskog i džinskog roda. Te riječi treba da se izgovore sa potpunom vjerom i ubjeđenjem u ono što one znače. Zato, onaj ko izgovori te riječi mora da bude srcem ubijeđen i da čvrsto vjeruje da je potpuna istina to da je Allah jedini istinski Bog, te da su sva druga božanstva lažna i da nije dozvoljeno da bilo koga osim Allaha smatra Bogom i da ga obožava. Ukoliko posumnja u svoj šehadet ili se dvoumi kada je u pitanju negacija obožavanje nekog drugog osim Allaha, kao npr. da kaže: “Čvrsto sam ubijeđen da je Allah Bog, ali nisam siguran da su druga božanstva lažna”, onda je u takvom slučaju kelime i šehadet neispravan i neće mu biti od koristi. Rekao je Uzvišeni Allah: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju.” (El-Hudžurat, 15.)
 
3. Prihvatanje (el-kabul).
Ovaj uslov podrazumijeva da se srcem i jezikom prihvati sve ono što proizilazi iz riječi la ilahe illallah, tako što će se čvrsto vjerovati u sve ono što je preneseno od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Osoba će sve to prihvatiti, ništa od toga neće odbaciti i neće šerijatske tekstove pogrešno tumačiti i značenja mijenjati, kao što je to Allah zabranio. Rekao je Uzvišeni: “Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama.” (El-Bekara, 136.) Suprotno od prihvatanja je odbijanje i odbacivanje. Postoje ljudi koji su spoznali značenje šehadeta i ubijeđeni su u ono što iz tih riječi proizilazi, ali ih odbijaju iz oholosti i zavisti. Uzvišeni je rekao: “Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.” (El-En’am, 33.) U skupinu onih koji odbijaju ove riječi ulaze i oni koji se suprotstavljaju nekim šerijatskim propisima i kaznenim sankcijama ili ih preziru. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, uđite u islam potpuno.” (El-Bekara, 208.)
 
4. Predanost i podčinjenost koja je suprotna širku.
Ovaj uslov podrazumijeva potčinjenost svemu onom na što šehadet upućuje, a to je potpuna predanost i pokornost, te odbacivanje bilo kakve sumnje u neki od Allahovih propisa. Uzvišeni je rekao: “I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se…” (Ez-Zumer, 54.) A ovaj uslov, također, predstavlja i potpunu predanost i pokornost onome što nam je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zadovoljstvo time i postupanje po tome, bez bilo kakve sumnje, dodavanja ili oduzimanja od toga. Ukoliko neko spozna značenje la ilahe illallah, bude ubijeđen u njihovu ispravnost i prihvati ih, ali i pored toga se ne pokori i potpuno ne preda, te ne radi po onome što proizilazi iz te spoznaje, onda mu to neće biti od koristi. Jedan od primjera kada čovjek nije pokoran i potpuno predan jeste i kada ostavi suđenje po Allahovom zakonu i zamijeni ga ovosvjetskim izmišljenim zakonima.
 
5. Isitnoljubivost (es-sidk).
Ovaj uslov podrazumijeva iskrenost sa Allahom, tako što će čovjek biti iskren u svom vjerovanju i ubjeđenju. Ukoliko tako postupi onda će vjerovati u ono što je objavljeno u knjizi Gospodara i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, istinoljubivost je temelj govora, a u nju spada i da bude iskren u svom pozivanju i ulaganju truda u obožavanju Allaha i čuvanju Njegovih granica. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni.” (Et-Tevba, 119.) Suprotno od istinoljubivosti je laž, pa ukoliko rob bude ispoljavao svoje vjerovanje lažno, onda se ne smatra vjernikom, nego licemjerom. Ukoliko ovakva osoba i izgovori šehadet jezikom, neće biti spašen. Od stvari koje se suprostavljaju istinskom svjedočenju jeste i poricanje nečega sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer nam je Allah naredio da se njemu pokorimo i da u njega vjerujemo, te je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio sa pokornošću Njemu.
 
6. Iskrenost (el-Ihlas).
Ovaj uslov znači da čovjek isrenim nijjetom očisti svoje postupke od svih primjesa širka. To će ostvariti tako što će sve ono što izgovara i radi biti iskreno samo radi Allahovog Lica i zadovoljstva, bez pretjerivanja i želje za reputacijom, te bez želje da od toga dobije neku korist i ostvari lični interes ili da bude ponukan ka nekom poslu iz ljubavi prema određenoj osobi, mezhebu ili stranci, te da se tome preda i pokori bez Allahove upute. Rekao je Uzvišeni: “Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu.” (Ez-Zumer, 3.) I kaže: “…a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravi vjernici, vjeru ispovijedaju.” (El-Bejjine, 5.) Suprotno od iskrenosti je širk, pretvaranje i želja za nečim drugim, a ne za gledanjem u Allahovo Lice. Ukoliko rob ne posjeduje temelj iskrenosti, njegov šehadet mu neće biti od koristi. Allah kaže: “I Mi ćemo pristupiti njihovim djelima koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan, 23.) Dakle, u ovoj situaciji kada izgubi temelj, nijedno djelo mu neće koristiti. Kaže Allah Uzvišeni: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.” (En-Nisa, 48.)
 
7. Ljubav (el-mehhabbet).
To jeste, ljubav prema ovim riječima, onome što one upućuju i što podrazumijevaju. Dakle, čovjek treba da voli Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da daje prednost ljubavi prema njima nad ljubavlju prema nekome drugom. Treba da ispunjava uslove ljubavi i ono što ta ljubav zahtijeva, tako što će voljeti Allaha kroz veličanje i poštivanje, te strah i nadu. Jedan od primjera jeste da daje prednost stvarima koje Allah voli nad onim stvarima koje on lično voli, nad svojim strastima i željama, te da mrzi ono što Allah mrzi, tako što će mrziti nevjernike i biti njihov neprijatelj, te mrziti nevjerstvo, griješenje i neposlušnost. Znak ove ljubavi jeste da se potčini Allahovim propisima i da u svim stvarima slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni je rekao: “Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.” (Ali-Imran, 31.) Suprotno od ljubavi jeste mržnja prema ovim riječima, prema onome na što one upućuju i što podrazumijevaju ili ljubav prema nekom drugom pored Allaha. Uzvšeni je rekao: “…zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti.” (Muhammed, 9.) A ono što se suprotstavlja ovoj ljubavi jeste i mržnja prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te uzimanje Allahovih neprijatelja za prijatelje i mržnja prema Allahovim prijateljima i prijateljima vjernika.
(Tevhid: značenje – vrste – vrijednost)
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: