Problemi i devijacije u društvu

Zaprepašćujuća vjerovanja šija dvanaestoimamaca

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

 Njihovo vjerovanje u Allaha

– Oni kažu: „Gospodar njihov (sunija) je onaj čiji je vjerovjesnik bio Muhammed, a halifa/nasljednik iza njega Ebu Bekr. Mi ne vjeujemo u tog Gospodara, niti u tog vjerovjesnika kojeg je poslao, nego kažemo: ‘Gospodar vjerovjesnika čiji je halifa Ebu Bekr nije naš Gospodar, niti je taj vjerovjesnik naš vjerovjesnik.’“[1]

– Kažu da će na Sudnjem danu Allah Svoju ruku staviti oko struka roba, a to će učiniti i vjernik sa svojim Gospodarom.[2]

– Tvrde da se Allah spušta na dan Arefata i to na kamili razdvojenih papaka, koja svojim bedrima udara ljude na Arefatu.[3]

– Njihov stav je i to da je okretanje prema kaburu obavezno djelo, pa čak i kada taj kabur nije u pravcu kible, te da okretanje prema kaburu onoga ko ga posjećuje ima status okretanja prema kibli i da je to Allahova strana prema kojoj se, u toj situaciji, obavezno oketati.[4]

– Kažu da je “Ah” jedno od Allahovih lijepih imena i da onaj ko ga izgovori, zatražio je pomoć od Allaha.[5]

– Kažu da Allah posjećuje Husejna, sina Alije, radijallahu anhuma, rukuje se s njim i s njim na krevetu sjedi.[6]

Njihove izjave o iskrivljenju Kur’ana

 – Oni tvrde da je Kur’an iskrivljen i manjkav, te da je ispravna i originalna verzija u rukama njihovog nestalog Mehdija.

– Kompletan Kur’an nije sakupio niko osim njihovim imama, i samo oni znaju sve o Kur’anu.[7]

– Kur’an nije priznat kao dokaz osim uz potvrdu imama.[8]

– Oni kažu: ne poučavajte žene suru Jusuf, jer ta sura u sebi nosi smutnju.[9]

 

Imamet je kod njih temelj vjere i ko u njega ne vjeruje nevjernik je

 – Onaj ko zanegira i ne vjeruje u samo jednog imama, od njih dvanaest, kao da je negirao vjerovjesništvo svih poslanika.[10]

– Onaj ko ne vjeruje da je Allah obavezao ljude pokornošću njemu i onome što on poziva, postaje zabludjeli nevjernik koji zasluţuje da vječno ostane u Vatri.[11]

Njihovo zlo prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim kćerima i porodici

– Oni kažu: kada se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošlo je nekoliko dana a nije imao mlijeka da doji. Tada ga je Ebu Talib prislonio na svoje grudi, pa je Allah dao da mlijeko poteče.[12]

– Alija, radijallahu ‘anhu, je bio hrabriji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u stvari, kako tvrde, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uopšte imao hrabrost.[13]

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zaspao dok ne bi poljubio Fatimu u obraze ili među grudi.[14]

 Pretjerivanje po pitanju Alije radijallahu ‘anhu

 – Allah je u noći Miradža razgovarao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, putem Alijinog glasa.[15]

– Alija, radijallahu ‘anhu, uvodi u Džennet i Vatru.[16]

– Allah će u Džennet uvesti onoga ko se pokori Aliji, pa makar bio nepokoran Allahu, a u Vatru će uvesti onog ko odbije pokornost Aliji, pa makar bio pokoran Allahu.[17]

– Alija radijallahu ‘anhu će u Džennet ući prije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[18]

– Alija, radijallahu ‘anhu, oživljava mrtve i ublažava nevolje.[19]

– Niko neće ući u Džennet osim uz Alijinu dozvolu.[20]

– Nevjernik je onaj ko se suprotstavi Aliji, a otpadnik od vjere je svako onaj ko nekom drugom nad njim dadne prednost.[21]

– Alija je svojom rukom pokazao prema nebesima (vazduhu), te su stigli oblaci i poselamili se sa njime. On je potom kazao Ammaru: „Ukrcaj se sa mnom i kaži: U ime Allaha, neka plovi i neka pristane!” Ammar se ukrcao, pa su nestali iz vida ljudi.[22]

– Allah, Njegovi meleci, vjerovjesnici i ostali vjernici posjećuju kabur Alije, radijallahu ‘anhu.[23]

 

Pretjerivanje po pitanju Fatime, radijallahu ‘anha

 – Da nije Alije, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi bio stvoren, i da nije Fatime, nijedan od njih ne bi bio stvoren.[24]

– Fatima je božansko biće koje se pojavilo u liku žene.[25]

– Fatima je pričala sa svojom majkom dok je još bila u njenoj utrobi.[26]

– Meleci su stvoreni da budu sluge ehli bejtu.[27]

 

Davanje prednosti njihovim imamima nad vjerovjersnicima i pretjerivanje po tom pitanju

– Dvanaest šitskih imama bolji su od poslanika i vjerovjesnika.[28]

– Šijski imami znaju šta je bilo i šta će biti i njima ništa nije skriveno. Oni biraju kada će umrijeti.[29]

– Imami imaju upravljačku moć svime što postoji osim Stvoritelja, njima se pokoravaju sve čestice u svemiru. Ta moć je slična Allahovoj moć nad stvorenjima.[30]

– Nema smetnje da dvanaest imama upravljaju svojom dozvolom i da odrede kada će biti noć Kadra i slično.[31]

 

Proglašavanje ashaba nevjernicima, osim trojice

 – Po njihovoj tvrdnji, ashabi su, osim njih trojice, nevjernici i otpadnici od vjere, na čelu sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Halidom b. Velidom, Muavijom, Mugirom b. Šu’betom.[32]

 

Mržnja prema Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, Allah njima zadovoljan bio

 – Oni kažu: Odričemo se četvorice kumira: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Muavije, te četiri žene: Aiše, Hafse, Hinde, i Ummu-l-Hakem. Također, isti odnos imamo i prema onima koji njih slijede, jer su oni najgora Allahova stvorenja na Zemlji. Vjerovanje u Allaha, Njegovog Poslanika i imame nije potpuno ako se ne odrekne njihovih neprijatelja.[33]

– Ebu Bekr i Omer su, po njima, nevjernici, i nevjernik je svako onaj ko ih voli.[34]

– Poslanik je poveo sa sobom u pećinu Ebu Bekra samo iz straha da Ebu Bekr, radijallahu anhu, ne bi mušricima ukazao gdje je Poslanik.[35]

– Ebu Bekr je klanjao iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kip je bio obješen na njegovom vratu, pa je njemu činio sedždu.[36]

– Omer, radijallahu ‘anhu, je imao bolest koju nije moglo izliječiti ništa osim sperme muškarca.[37]

– Njihov izmišljeni Mehdi će oživjeti Ebu Bekra i Omera, razapeti ih i zapaliti, a zatim će oživjeti Aišu, pa će nad njom izvršiti kaznu.[38]

 

Njihov Mehdi i stav o povratku

– Oni tvrde da su Džibril, Mikail, Kursijj, Levhi mahfuz i kalem kojim je pisana sudbina potčinjeni njihovom Mehdiju, iz razloga što je on koljač (sefah).[39]

– Mehdi će doći sa novim odredbama, novom knjigom, biće strog prema Arapima, neće suditi osim sabljom, ni od koga neće traţiti da se pokaje, i ničijeg prijekora se neće bojati.[40]

– Tijelo njihovog Mehdija je tijelo izraelćana (Israili).[41]

: Kada se pojavi Mehdi, između njega i Arapa i Kurejšija biće samo sablja.[42]

– Mehdi će uništiti Harem u Meki i Medini, sudiće po pravilima i zakonu porodice Davudove, dozivaće Allaha Njegovim hebrejskim imenom i poubijaće dvije trećine stanovnika Zemlje.[43]

– Kažu: “Između nas i Arapa ostalo je samo klanje”, pa je Ebu Abdullah pokazao rukom prema grkljanu.[44]

 

Pretjerivanje po pitanju obožavanja kaburova i mauzoleja

– Posjeta Husejnovog kabura je vrijednija od obavljana hadža i ne samo to, nego oni koji posjećuju njegov kabur su čisti, dok među onima koji su na hadžu ima i onih koji su plod bluda.[45]

– Posjeta Husejnovog kabura vrijedna je poput dva miliona hadževa, dva miliona umri i dva miliona bitaka.[46]

– Kerbela je najsvetije i najčistije mjesto u islamu, i ona je veličanstvenija od Meke, Medine i Kudsa.[47]

– Jedene zemlje sa Husejnovog kabura je lijek za svaku bolest.[48]

– Namaz u svetištima je bolji nego namaz u džamijama. Čak je rečeno da je namaz u Alijinoj džamiji vrijedniji dva puta od namaza u mekanskom haremu.[49]

 

Mržnja prema Meki i Medini

 – Oni tvrde: „Stanovnici Meke čine nevjerstvo javno, dok su stanovnici Medine od njih gori sedamdeset puta.“[50]

 

Udaranje lica i puštanje krvi su neki od njihovih najvećih ibadeta

– Po njihovim tvrdnjama, udaranje i puštanje krvi, te oblačenje crne odjeće i naricanje na dan Ašure, su neki od njihovih najvećih ibadeta i načina pribliţavanja Husejnu, radijallahu ‘anhu.[51]

 

Podsticanje na muta brak i uživanje sa bludnicama

 – Muškarac može da se putem muta braka oženi hiljadu puta, jer žena koja se dovede tim putem ne nasljeđuje i za nju ne važe propisi vezani za razvod, nego ona ima status iznajmljene žene.[52]

– Dijete rođeno iz muta braka je bolje i vrijednije od djeteta koje se rodi putem uobičajenog stalnog braka.[53]

– Dozvoljeno je uživanje sa bludnicima i ženama poznatim po prostituciji, i na takav čin se čak, putem njihovih predaja, podstiče.[54]

– Dozvoljeno je naslađivanje i uživanje sa lijepim ženama, čak i ako su udate ili bludnice.[55]

 

Prikrivanje (tukja) i laž su temelji njihovog pravca

– Tukja je da čovjek ispolji suprotno onome što misli, a postupanje po njoj je legitimno

– Devet desetina vjere je sadržano u tukji i nema vjere onaj ko nema tukje.[56]

– Oni tvrde: „Vi ste vjere koja vas uzdiţe ako je skrijete, a bićete poniženi ako je javno ispoljite.”[57]

 

Proglašavanje muslimana nevjernicima i mržnja prema njima

 – U vjeri islamu nije niko drugi osim nas i njih (dvanaest imama i njihovih sljedbenika).[58]

– Mehdi će se vratiti kako bi se, u ime šija, osvetio njihovim neprijateljima koji pripadaju islamu, dok će jevrejima i kršćanima pružiti ruku pomirenja.[59]

– Svi su ljudi kopilad osim šija.[60]

– Kad god se neko dijete rodi, Iblis je u njegovom prisustvu. Pa ako je dijete šija, od šejtana je zaštićen, a ako nije šija, šejtan stavi prst u njegov analni otvor i oni postaje bestidno, dok djevojčici stavi prst u polni rogan i ona biva bludnica.[61]

– Nevjernik je svako onaj ko nije duodecimalni šija ili ne vjeruje u jednog od dvanaest imama, ili porekne jednog od njih, a kao takav završiće u Vatri.[62]

 

Njihova mržnja prema Ehli Sunnetu je neopisiva

 – Krv svakon nasiba (muslimana koji nije šija) je dozvoljena i nije sveta. Ako možeš da na takvog oboriš zid ili da ga ugušiš u vodi, a da te niko ne vidi, učini to. Što se tiče imetka takve osobe, uništi ga ako si u mogućnosti.[63]

– Krvarina sunije je vrijedna kao i krvarina jarca, čak je jarac bolji od njega. Ta krvarina je bezvrednija od krvarine lovačkog psa, kao i od krvarine jevreja.[64]

– Dobra djela sunija će se na Sudnjem danu prebaciti šijama, a loša djela šija sunijama, pa će biti bačeni u Vatru.[65]

– Po njihovim tvrdnjama, sunije su nečisti, njihovi životi i imeci nisu sveti i vječno će biti stanovnici Vatre iz koje nikad neće izaći.[66]

 

Šitska izmišljena kazivanja i događaji

– Magarac po imenu Ufejr je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku, zaista mi je otac pričao a njemu njegov otac da je njegovog djeda otac rekao da je bio sa Nuhom, alejhi selam, na lađi, pa ga je Nuh pomilovao po sapima i kazao: ‘Iz kičme ovog magarca izaći će magarac kojeg će jahati najodabraniji i posljednji Vjerovjesnik.’, pa hvala Allahu koji me učinio tim magarcem.“[67]

– Husejn, radijallahu ‘anhu, je dojio iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem palca, i to bi mu bilo dovoljno dva ili tri dana.[68]

– Imam Bakir je načinio slona od zemlje, popeo se na njega i odletio do Mekke.[69]

– Mokraća i izmet imama nisu prljavi niti smrde, nego mirišu poput miska. Onaj ko popije njihovu mokraću i krv ili pojede izmet, biće sačuvan Vatre i Džennet mu je zagarantovan.[70]

– Vjetar i izmet imama su poput mirisa miska.[71]

– Obuvanje crnih papuča donosi slabost vida, opuštenost polnog organa i brigu.[72]

– Obuvanje žutih papuča donosi krutost polnog organa i uklanja brige.[73]

– Što se tiče ostalih vrsta uživanja, kao što je strastveno dodirivanje, grljenje i naslađivanje stegnima, nema ništa loše u tome makar se radilo o DOJENČETU.[74]

– Po njima je dozvoljeno imati odnos sa ženom koja je u hajzu, prije nego se okupa.[75]

– Dozvoljen je analno općiti sa ženom.[76]

Iz knjige: Ko su šije dvanaestoimamci?
Autor: Abdullah b. Muhammed es-Selefi

[1] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 2/278.

[2] Dijau-d-din El-Mahmudi (valorizator), El-Usul-s-sittetu ašere, str. 203.

[3] Dijau-d-din El-Mahmudi, El-Usul-s-sittetu ašere, str. 204.

[4] El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 101/369.

[5] Nuri Tabresi, Mustedreku-l-Vesail, 2/148.

[6] Mirza Muhammed Tekijj, Sahifetu-l-ebrar, 2/140.

[7] El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/228.

[8] El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/169

[9] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-Kafi, 5/516.

[10] El-Fejd El-Kašani, Minhadžu-n-nedžat, str. 48.

[11] Abdullah Šibr, Hakku-l-jekin fi ma’rifeti usuli-d-din, 2/189.

[12] El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/448.

[13] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 1/17.

[14] i: El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 42/43.

[15] Hasan b. Jusuf b. El-Mutahhir El-Hilli, Kešfu-l-jekin fi fadaili emiri-l-mu’minin, str. 229.

[16] Es-Saffar, Besairu-d-deredžat, 8/235.

[17] : Hasan b. Jusuf b. El-Mutahhir El-Hilli, Kešfu-l-jekin fi fadaili emiri-l-mu’minin, str. 8.

[18] Ibn Babevejh El-Kummi, Ilelu-š-šera’i, str. 205.

[19] Husejn Abdu-l-Vehhab, Ujun-l-mu’džizat, str. 150.; Risale: Hallalu-l-mešakil; Kissatu Abdillah El-Hattab el-hurafijje.

[20] Ali b. Megazili, Menakibu emiri-l-mu’minin, str. 93.

[21] Bišaret-l-Mustafa li ši’ati-l-murteda, 2/79.

[22] El-Medţlisi, Biharu-l-envar

[23] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-kafi, 4/580

[24] Muhammed Mes’udi, El-Esraru-l-fatimijje, str. 98.

[25] Muhammed Mes’udi, El-Esraru-l-fatimijje, str. 355

[26] Muhammed Kazvini, Fatimetu Ez-Zehra, mine-l-mehdi ila-l-lahdi, str. 38.

[27] El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 26/335.

[28] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 3/308.

[29] El-Kulejni, Usul-l-Kafi, 1/258, 260

[30] Ebu-l-Kasim El-Hu’ijj, Misbahu-l-fekahe, 5/33.

[31] Muhammed Tekij El-Behdţet, El-Burhanu-l-Kati’u, str. 14.

[32] El-Kulejni, Er-Ravdatu mine-l-Kafi, 8/245.

[33] El-Medţlisi, Hakku-l-Jekin, str. 519.

[34] El-Medžlisi, Biharu-l-envar, 69/137, 138.

[35] Hašim Bahrani, Tefsiru-l-Burhan, 2/127.

[36] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 1/53.

[37] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 1/63; Zejnuddin Nebati Bejadi, Es-siratu-l-mustekim, 3/28.

[38] Ahmed El-Ahsai, Er-radža’ah, str. 116, 161.

[39] Muhammed Rida Muzaffer, Akaidu-l-imamijjeh, str. 102

[40] Muhammed en-Nu’man, El-Gajbeh, str. 154

[41] Muhammed Kazvini, El-Imam El-Mehdi mine-l-viladeti ila-z-zuhur, str. 53.

[42] Muhammed en-Nu’man, El-Gajbeh, str. 154.

[43] El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 52/338., Usulu-l-Kafi, 1/397., En-Nu’mani, El-Gajbeh, 326., Ahmed Ahsai, Er-radž’ah, 51.

[44] Muhammed en-Nu’man, El-Gajbeh, str. 155

[45] El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 98/85.

[46] El-Istahbanati, Nuru-l-ajn fi-l-mešji ila zijareti kabri-lHusejn, 265.

[47] Abbas El-Kašani, Mesabihu-l-džinan, 360

[48] El-Mufid, El-Mezar, 125

[49] Ali Sistani, Menhedžu-s-salihin, 1/187

[50] Tusi, Tehzibu-l-ahkam, 6/98.

[51] Po ovom pitanju pogledati fetve njihovih autoriteta: Muhammed Kašif-l-Gita, Revhani, Tebrizi, i dr.

[52] Ebu Dţa’fer Tusi, El-Istibsar, 3/155.

[53] Mula Fethullah El-Kašani, Menhedžu-s-sadikin, str. 356.

[54] El-Medţlisi, Biharu-l-Envar, 100/319, 320.

[55] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-kafi, 5/462.

[56] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/217.

[57] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 2/222

[58] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/223, 224

[59] El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 52/376.

[60] El-Kulejni, Er-Ravdatu mine-l-Kafi, 8/285

[61] Muhammed El-Ajjaši, Tefsiru-l-Ajjaši, 2/218.

[62] El-Burudţirdi, Džami’u ehadisi-š-ši’ah, 1/429

[63] El-Hurr El-Amili, Vesailu-š-ši’ah, 18/463

[64] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 3/308.

[65] El-Medţlisi, Biharu-l-envar, 5/247,248.

[66] Ni’metullah El-Dţezairi, El-Envaru-n-Nu’manijjeh, 2/306., Abdullah Šibr, Hakku-l-jekin fi ma’rifeti usuli-d-din, 2/188

[67] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/237.

[68] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/465.

[69] Hašim El-Bahrani, Medinetu-l-me’adžiz, 5/10.

[70] Ajatollah Mula Zejnulabidin El-Kelbajekani, Envarulvilaje, str. 440

[71] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 1/319

[72] El-Kulejni, Usulu-l-Kafi, 6/465

[73] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-Kafi, 6/465.

[74] Homeini, Tahriru-l-vesile, 2/221.

[75] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-Kafi, 5/395.

[76] El-Kulejni, El-Furu’u mine-l-Kafi, 5/540

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: