Rekaik

Želio je njenu propast

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kako je lijepa, a u isto vrijeme i gruba proslost. Dva svojstva sjedinjena u sjecanju jednog covjeka, dvije oprecne osobine. Nastojim se sjetiti proslosti da bih u njoj vidio cisto djetinjstvo. Nastojim pobjeci od sjecanja kako ne bih vidio nesrecu koju sam prezivljavao u cvijetu mladosti. U petnaestoj godini zivota sam bio u najvecoj dilemi pred izborom dva puta, puta dibra i puta zla.

Ali, nesreca je da sam odabrao put zla. Sejtan mi je dao sva odlicja koja je imao. Postao sam njegov sljedbenik. Nije prosao dan da se nisam pobunio protiv njega, pa je n postao moj sljedbenik. Na putu zla sam osjetio gorcinu jacu od bilo cega.

Nisam mogao zamisliti jedan dan, a da ne ucestvujem u lomljenju i unistavanju veza plemenitosti i cisokih svojstava. Tako je moje ime postalo simbol oholosti i zablude. Jednog dana, paznju mi je privukla djevojka iz kvarta. Gledala me je pogledom cije znacenje nisam shvatio. Ali, to nisu bili pogledi ljubavi i strasti iako nisam poznavao ni ljubav ni strast, jer mi srce za njih nije imalo vremena. Ti pogledi, koji su me puno privlacili, ugnjezdili su se u moje misli.

Tako sam pozelio ovu djevojku. Nakon nekog vremena napisao sam pjesmu, za koju kazu da je ljubavna. Poslao joj pismo ostavivsi ga pred vratima njenog stana. Ali, nisam dobio nikakav odgovor. Tada me je obuzeo ponos u grijehu. Donio sam odluku zavesti tu djevojku htjela ona to ili ne. O njoj sam napisao pjesmu ne spominjuci joj ime kako bi vijest dosla do nje. Ali ona se nije obazirala i nije mi nikakav haber stizao.

Jedne veceri, u cetir ujutru vracao sam se kuci. Bio sam od onih koji su se danju krili a nocu setali. Te veceri sam pred vratima nasao knjigu sa Poslanikovim s.a.v.s. zikrovima. Lice mi je pocrvjenilo. Svi porivi u zlu su se javili i kada sam saznao da je djevojka poslala knjigu. Time mi je objavila rat. U jednom trenutku sam razmisljao napisati pjesmu o mojoj i njenoj ljubavi i i rasturiti je po kvartu ne bih li joj ukaljao cast.

Sjeo sam smisljajuci tu sejtansku objavu i sastavio pjesmu. Poslao sam je na njenu adresu a prijetnjom da cu je poslati svim njenim poznanicima. Dosao mi je jedan izaslanik i donio pjesmu s hurmama. Obrati mi se ozbiljnim tonom: Ova djevojka posti danas i iscekuje iftar. Poslala ti je ove hurme, kao poklon za pjesmu, i porucila da ce u vrijeme iftara moliti Allaha da te uputi. Razbacao sam hurme po zemlji. Oci su mi pocrvjenele od zla, zaprijetio sam joj osvetom prije ili kasnije. Dok god sam ziv necu je ostaviti na putu dibra. Odlaske u dzamiju sam koristio da joj upucujem rijeci cinizma i ismijavanja. Njene drugarice su se smijale ali ta ismijavanja nisu pokrenula nikakvu rekaciju.

Dani su prolazili uvidjao sam da su svi moji pokusaji zavodjenja neuspjesni. I dalje mi je slala vjerska pisma i svakog ponedeljka i cetvrtka kada je postila hurme. Kao da mi je porucivala da me je savladala. Takvu predodzbu sam imao na osnovu njenih postupaka. Nakon nekoliko mjeseci, otputovao sam u inostranstvo tragajuci za dunjaluckom srecom koju nisam nasao u domovini.

Ostao sam oko cetiri mjeseca, ali su mi misli bile obuzete tom djevojkom. Kako se spasila svih planova koje sam spakovao? Razmisljao sam da se brzo vratim i pocnem sa jos prljavijim i losijim postupcima ne bih le je odvratio od poboznosti i okrenuo k mom putu.

Dosao je termin povratka u moju zemlju. Bio je to cetvrtak, dan njenog posta. Kada su nam u avionu donijeli kahvu i hurme, kahvu sam popio a hurme bacio, jer su simbol postaca i podsjecale su me na njih. Avion se spustio na aerodrom. Bio je jedan sat popodne. Krenuo sam taksijem u pravcu stana. Prijatelji su me odmah posjetili.

Svaki je dobio poklon. Svi pokloni su bili losi, a najskuplji i ujedno i najruzniji bio je pripremnljen za djevojku. Poslat cu joj ga i vidjet cu kako ce postupiti.
Pred aksam namaz sam izisao susresti je u blizin dzamije, znao sam da se trudi obavljati namaz u dzamiji a ti je postojala i grupa zena koja je ucila i Kur an napamet.

Proucen je ezan, a zati ikamet, ali djevojku nisam vidio. Zacudio sam se i pomislio da se mozda tokom mog odsustva promijenila napustila dzamiju i poboznost, pa sam se vartio kuci. Nadao sam se da su predpostavke na mjestu. Dok sam preturao po knjigama nasao sam Mushaf na kome je bilo napisano: Poklon je za tebe ne bi li te Allah upputio na pravi Put. U potpisu je stajalo njeno ime. Sklonio sam ga i upitao sluzavku ko je donio Mushaf. Nisam dobio odgovor.

Drugi dan sam ponovo izasao cekajuci je pred dzamijskim vratima. Ponio sam i Mushaf kako bih ga vratio i rekao joj: Ne treba mi nista, a i tebe cu uskoro udaljiti od njega. Cekao sam je pred dzamijom nije je bilo. To sam ponavljao nekoliko dana ali bez koristi. Priblizio sam se njenom stanu. Pitao sam jednog djecaka koji je veselo trckarao okolo:

– gdje je ta djevojka?

– Zbog cega pitas?Kao da nisi iz ovoga kvarta?

– Da, jesam, ali imam pismo njene drugarice i zelio bih da joj ga ponesete.

– Njoj je Allah uzeo dusu dok je bila na sedzdi u dzamiji prije dva mjeseca.

U tom trenutku nisam znao sta me je pogodilo. Cio svijet mi je izisao na oci, umalo se nisam onesvjestio. Srce mi je postalo mehko, iz ociju su potekle suze. Moje oci nisu znale za suze a sada su plakale. Zbog cega tuga?Da li je zbog njene smrti i lijepog zavrsetka ili necega drugog? Nisam mogao razmisljati ili spoznati uzrok i tumacenje velike tuge.

Otisao sam kuci pjesice ne znajuci gdje je, na koju stranu. Nisam znao kuda ici. Kada sam stigao do kuce, pokucao sam na vrata, i ako mi je kljuc bio u dzepu. Sve sam zaboravio, zaboravio sam ko sam. Poceo sam se sjecati njenih pogleda. Pratili su me na svakom koraku. Kasnije sam shavtio da nisu to pogledi mrznje, ili zla vec samilosti. Zeljela je da se odaljim od puta zla.

Nakon njene smrti odlucio sam izbjegavti porodicu. I stvarno vise od godinu dana sam izbjegavao porodicu i sve ljude. Stanovao sam daleko od staroga kvarta, zivot mi se promijenio. Njena slika mi je uvijek bila pred ocima. Nikada me nije napustala, cak ni kada sam bio potupuno sam. Poceo sam je vidjati kako ide i vraca se iz dzamije. Mnogi ljudi su pokusavali saznati razlog moje udaljenosti i zelje za samocom, ali nikome nisam govorio o tome. Mushaf koji mi je poklonila je uvijek bio pored mene. Plakao sam ljubio ga.Ustao sam uzeo abdesti krenuo klanjati. Ali sam pao.

Svaki put kada bih to pokusao, padao bih. Citavog zivota nisam klanjao. Trudio sam se i pokusavao. Allah mi je pomogao da izgovorim NJegovo ime. Plakao sam i molio Allaha da mi oprosti. Molio sam Ga da djevojci podari veliku milost. Ona se trudila popboljsati moje stanje, a ja sam je nastojao pokvariti i unistiti. Pozelio sam da je ziva i da me vidi u pokornosti i ustrajnosti. Medjutim Allahova odredba se ne mijenja. Uvijek se molim za nju. Molim Allaha da je obaspe miloscu, da nas sastavu u Svojoj milosti i pozivi me snjom i dobrim robovima.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: