Jevrej koji je stalno podizao kiriju za korištenje mesdžida

Šejh Salih el-Megamisi, posjetivši svog prijatelja koji se vratio sa liječenja iz Amerike, čuo je od njega zanimljiv slučaj o kojem ga je obavijestio imam jednog mesdžida u Americi. Ovaj čovjek, šejhu Salihu ispričao je sljedeče: “Svratio sam u jedan mesdžid da klanjam namaz i tu sam se upoznao sa imamom tog mesdžida. Nakon što sam ga upitao o zgradi u kojoj je mesdžid, imam mi reče da je sad u njihovom vlasništvu a onda mi je ispričao kako su je kupili…

„Ova zgrada je bila u vlasništvu jednog jevreja, od njega smo je iznajmili i mjesečno mu plačali kiriju. Međutim, kad bi god jevrej primijeti da se džamija puni, da je puna tokom obavljanja namaza, on bi namjerno podigni cijenu kirije. I tako je radio neko vrijeme. Pošto su neki ljudi počeli da prigovaraju na visoku cijenu kirije, odlučio sam da sazovem sastanak i da vidimo kako dalje.

Stao sam poslije džume pred džematlije i iznio problem u vezi kirije, koju jevrej namjerno i stalno povečava. Tada se ustade mladić, porijekom iz Egipta a imao je malu radnju ispred zgrade mesdžida, u kojoj je prodavao tradicionalnu egiptasku hranu, ustade se i reče: “Mi moramo da kupimo ovu zgradu, to je jedino riješenje. Evo, ja ću prvi da dam svoju ušteđevinu za kupovinu ove zgrade. Uvaženi imam, želim da sa ovim mojim novcima, započneš prikupljanje dobrovoljnih priloga za kupovinu ove zgrade (mesdžida)!“

Neki se ljudi pobuniše i rekoše: “Kako bolan da kupimo ovoliku zgradu, jedva kiriju plačamo a ti bi da kupujemo zgradu.“ Mladić im samo reče: “Ne znam, kako želite, ali osjećam u srcu da bi trebali da kupimo ovu zgradu, Allah će da olakša.“ Zatim je prišao imamu i prvi dao svoju ušteđevinu. Nakon njega, počele su da pristižu donacije sa svih strana. I stvarno, nakon samo nekoliko mjeseci, muslimani tog džemata, skupili su dovoljno novca koliko je tražio jevrej, te kupili zgradu u kojoj je mesdžid.

Poslije kupovine zgrade i samim tim mesdžida, neki ljud počeše govoriti, kako je onaj mladić iz Egipta svoju ušteđevinu dao pred svima, kako bi se samo pohvalio i istakao. A Allah zna kakvo je njegovo stanje bilo. Međutim, on se nije obazirao na te priče. Iste godine, Allah ga je počastio da ode na hadž. I dok je boravio na Arefatu, dok je stojeći dovio, pao je i preselio na bolji svijet. SubhanAllah!“ Ovako lijep završetak, ukazuje da je ovaj mladić bio iskren prema svom Gospodaru. A njegov Gospodar mu je samo uzvratio Svoju iskrenost.

Saudin Cokoja