Ne idi…

Njegova žena je iznenada vrisnula. Brzo se uputio u pravcu odakle se čuo vrisak i zatekao je na podu kako se prevrće od žestokih bolova. Odmah je pozvao hitnu pomoć i pokušao joj olakšati bol koju je osjećala u stomaku. Desetine misli sukobljavale su se u njemu. Sjećao se da su se juče raspravljali oko nebitnih stvari; sjećao se da joj je prije nekoliko mjeseci govorio da mu je muka od njene priče i njenog načina života; sjećao se muž koliķo je ljutio svoju ženu, koliko ju je povređivao. Sjećao se koliko joj je upućivao riječi za koje je znao da će je povrijediti… Potekla je suza i pala na tijelo njegove supruge koje je nemoćno ležalo pred njim. Nosila je sa sobom hiljade misli koje su nastanjivale njegovu savjest. Dozivao je da ne ide. Zvao je da se vrati jer on ne može živjeti bez nje. Zvao je, u ime njihove međusobne ljubavi, da mu odgovori. Tijelo ostade zauvijek nepomično…

*     *   *

Pitanje koje se nazire iz ove tužne priče jeste: Zašto uvijek čekamo da nas nesreće nauče vrijednosti onoga što imamo? Zašto nismo svjesni vrijednosti zdravlja sve dok ne budemo bolesni? Zašto nismo svjesni vrijednosti prijatelja, porodice, ljudi, sve dok ne odu? I posljednje pitanje, ali ne i manje važno, jeste: Zašto nam se svakodnevni problemi sa kojima se suočavamo čine jezivim i strašnim, a tek onda kad nas zadesi nesreća shvatimo njihovu neznatnost?

Dragi supružnici, pogledajte blagodati koje su sada pred vama! Pogledajte mnoštvo darova kojima vas je počastio Allah, pogledajte sve ono što vas okružuje. Gospodaru, učini da Ti zahvalan budem na blagodatima! Našim problemima doći će kraj onda kada budemo svjesni tih blagodati. Voljet ćemo svakog u našoj okolini onda kada shvatimo da nam je život kratak. Kratak da bismo ga trošili na žaljenje, svađe i razmirice. Bit ćemo sretni kada shvatimo da nam je život previše dragocjen da bismo ga proveli u glupostima i besposlicama.

Uzvišeni Allah kaže: “A ako Mi zahvaljujete, dat ću vam još više”. Koliko je potrebno da Allahu zahvaljujemo na blagodati doma u kojem nas je sklonio, pa makar i mali bio. Koliko je potrebno da Allahu zahvaljujemo na frižiderima punim raznovrsne hrane, na djetetu koje mirno spava, na prijateljima koji nas vole.

Biti svjestan Allahovih blagodati i spoznati suštinu života i Njegova svojstva – prvi je uslov sreće. Zadovoljstvo i sreća su bogatstvo i siromaštvo: može biti da je siromašni od tebe bogatiji, a da je bogataš siromašniji od tebe. (Mustafa es-Sibai, Ovako me život naučio.)