Pokajnici

Prelazak na islam i borba sa džinnima

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Brat Dejan, posjetitelj nase stranice, nam je poslao svoju pricu

Ja sam iz mijesanog braka. Tata katolik mama muslimanka, upucen sam bio u obadvije vijere. U srednjoj skoli sam se okrenuo ka Islamu i poceo klanjati, ali na zalost kroz dalji zivot sam se od vijere udaljio i na kraju nije da nisam mogao smisliti dzamiju, ali nije mi nesto dalo da idem u nju da pocnem ponovo klanjati i sedzdu Allahu ciniti. Ozenim se i…

odselim u Austriju. Na zalost iz godine u godinu sa svojim brakom nisam bio zadovoljan i poceo sam ici putevima kojima ne treba da jedan normalan covjek da ide. Jednim dijelom sam mislio da imam savsren zivot, savsrsen brak. Zena je htjela da se promjenim, ja sam se od 100% za 70% izmjenio, ali na kraju sam vidio da to njeno mijenje ne vodi nicemu, cak sto vise da mi stojimo u jednom mijestu i da ne napredujemo. To me je nerviralo i bacalo na zalost u radnje koje samo Allah zna. Nisam nikoga ubio, nikome nista ukrao, ali…

Kroz posao upoznam jednu osobu koja je imala slicne zivotne probleme kao i ja. Nije bila zadovoljna zivotom koji je imala. U zivotu se trudila da sve bude kako treba i da ugodi svakome i opet na kraju ispadala crna ovca, bas kao i ja. Ja se toj osobi otovorim i jednostavno nas nesto zblizi. Iz mjeseca u mjesec ja na sebi pocnem primjecivati promjene. Pocne me u grudima tusiti, umor hvatati, sa nesanicom sam imao od malena problema, to jeste kako znam za sebe, uvijek sam ustao po noci, pricao u snu, pa imao cudne snove, pa jenom sam imao san da vise nisam smio zaspati, mislio sam da je to poziv na drugi svijet, dalje sam imao probleme sa memorijom, a inace mi je memorija bila dobra.

Odem u fitnes, jer se inace i danas dan sportom bavim, pa trcim pola sata izmedu 12 i 14 km po stau, sat i pol se ubijam na spravama, a bolivi u grudima ne prestaju a mene samo vuce u fitnes bukvalno receno da mi srce od optercenja stane. Odem kod doktora sa srcem sve ok, mogu konju rep iscupati, a ja nisam dobro.

Inace sam o dzinima upoznat jos od prije, pa nekako dodjem na ideju da mi se nije napravilo. Inace sa tom radnom kolegicom sam bio u vezi i njoj onako kazem da me to sve muci, a ona je katolkinja, pa nisam znao kako ce reagovati. Ona je sutila nije mi nista govorila. Nazove me sutradan i kaze mi da kod nje u komsiluku ima jedan covjek musliman koji vec dugo godina se bori sa sihirima i da on klanja i da slusa neku kasetu, pa ako hocu da ja dodem kod njega. Jedva sam ja otisao kod tog brata, ali otisao sam zahvaljujuci toj katolkinji i zahvaljujuci njenoj upornosti,a dva dana prije odlaska ja sam se skorz cudno ponasao, nervoza, nesanica, nikakav sam bio.

Otisao sam kod tog brata i tamo kod njega je poceo novi pocetak moga zivota. Kod njega sam ustanovio da bolujem od sihira i to slusajuci suru El Bekare, on me je mazao maslinovim uljem i naucenom vodom dok sam slusao suru, a kada bi me namazao uljem tada bi me to ulje popeklo po licu. Drugi dan me je odveo u dzamiju gdje se uci rukija (ljecenje Kur’anom). Tamo sam bacao ljude oko sebe. Petorica me nisu mogla drzati. To je bilo tacno prije godinu dana i to vecer kada sam slusao rukiju i poslije toga sam presao na ISLAM, ali zvanicno.

Isao sam u Bosnu kod jednog covjeka koji uci rukiju, jer sam inace iz Bosne, koji mi je dosta pomogao, on mi je rekao da su kod mene ljubavni sihiri i da je to uslo u mene putem jela. Od svoje zene sam se razveo jer sam vidio da nasi putevi nisu zajednicki. Danas sam sa tom katolkinjom ozenjen, koja ce mi insallah roditi dijete, i zivot nam, hvala bogu ide, ne svadamo se. Ona postuje moju vijeru ja njenu. Postujemo jedno drugog. Ne vodimo tudju brigu, zivimo nas zivot.

Ja klanjam i borim se i dalje sa sihrima, nije lako ali sta je u zivotu lako. SLusam suru EL Bekare. Sejtani dolaze u san dolaze na javu, ali ja se i dalje borim jer koliko se ja borim toliko se bore i oni za svoj opstanak, jer kada izadu iz mog tijela onda im je gotovo.

Tako da porucujem braci i sestrama, nije lako se boriti, ali se covjek mora boriti, jer dzini i sejtani ne prezaju, njima je cilj samo da covjeka skrene sa pravog puta i u zivotu ne gledajte lijevo ili desno samo pravo i metite oko svoje kuce i klanjajte namaze, jer nije samo slusati suru El Bekare pa ponovo ciniti blud, lagati i varati, nego zivjeti zivot.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: