Tekstovi

Često se u narodu kaže: „Kako posiješ- tako ćeš i požnjeti.“ Da je tako uistinu potvrđuje i Kur’an Časni. Uzvišeni Allah u 60. ajetu sure Er-Rahman kaže: „Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!“

U suri Ez-Zilzal, Uzvišeni Allah kaže: „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga.“ (6—8. ajet)

Ma šta radili, bilo dobro ili loše, često uberemo plodove toga još na dunjaluku. Time ne činimo samo dobro ili zlo sami sebi, već i našoj djeci. Koliko puta smo čuli da se „nekom nešto vratilo na djeci“. SubhanaAllah, to nije samo u narodu rečeno, već je to često istina. Sjetimo se kazivanja iz sure El-Kehf, u kojem je Uzvišeni Allah pomogao dječake jetime zbog dobročinstva njihovog oca. Pa, ako na ovom svijetu dijete može ubirati plodove dobra svojih roditelja, kako ne bi moglo i plodove zla. Čineći dobra djela i ostavljajući loša, naročito ona čije zlo pogađa druge nevine ljude, čuvamo svoju djecu od zla.
_______________

Slučaj jedne razvedene sestre može poslužiti kao pouka. Dok je bila u braku sa svojim bivšim mužem, živjela je u komšiluku jedne žene koja je svojim izgledom odavala ličnost koja je pobožna u vjeri. Zbog toga ju je cijenila i družila se s njom. Međutim, kada su njeni problemi s mužem postali sve teži, saznala je da joj muž ne vjeruje, da je uhodi i da o njoj loše misli. Sebeb tome su bile sumnje koja je dotična komšinica prenosila o mladoj ženi, tumačeći njene najobičnije postupke sumnjivim. To je uveliko narušilo brak mladih, a na kraju, pored svih razloga, bilo i dodatni razlog prekida jedne bračne zajednice.

Prošle su godine. Sestra koja se razvela je sasvim slučajno saznala da se kćerka te žene komšinice razvela. Znala je da je imala fin brak, o kojem su pričali. Kaže da joj je prvo naumpalo, kada je saznala za tu vijest, da još uvijek u duši toj ženi komšinici nije halalila, naročito jer nije mogla ni zamisliti da bi jedna sestra vjerenica mogla sumnjičiti drugu, i to sve još prenositi njenom mužu. SubhanaAllah, za ibret!

Ako nam zasmeta tuđa sreća i poželimo je srušiti, razmislimo da li ćemo moći živjeti sa bolom osobe kojoj zulum činimo. Hoćemo li moći podnijeti ono što nas može dočekati nakon izvjesnog vremena? Želimo li vidjeti svoju djecu u onome što priređujemo tuđem djetetu?

Možda nam se nešto čini nemoguće i da nikada neće biti dio napih sudbina. Međutim, našem Gospodaru je uistinu sve lahko. Čuvajmo sebe i svoju djecu od nepravde tako što je nikome nećemo činiti. Vodimo računa o tuđem hakku, o tuđim emocijama.

Dovimo Uzvišenom Allahu da nas sačuva od zuluma i da nikada ne budemo zalimi. Ako ipak učinimo zlo, zatražimo halal. Jer, kod Onog koji ne zaboravlja, naša djela ostaju trajno i njihove posljedice  možemo osjetiti godinama poslije.

Gospodaru, sačuvaj nas od nepravde! Ne dozvoli da nam se zulum učini, niti da mi zulum učinimo drugima. Sačuvaj nas od težine zuluma! Amin.