Ako se osjećaš slomljenog srca, pročitaj ovo

Priprema za iskušenja i borbe u životu su od velike važnosti u islamu. Idealna strategija je da kada su vremena dobra, učvršćujemo svoje vjerovanje prisjećajući se Allaha , upućujući dovu, zahvalni za ono što imamo. Ako smo radili na pročišćavanju naših srca tijekom lagodnosti, tada će se, kada nas pogodi teškoća, izvući ono dobro i čisto u nama i lakše ćemo savladati preprele. Allaha se trebamo prisjećati i zahvaljivati u blagodatima, a ne samo kada smo u nevolji i slično.

„Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni?“ (Kur’an, El-Ankebut 29:1.-2.)

Nažalost, mnogi od nas su uhvaćeni u vir života, iz kojeg se teško čupamo i često zaboravimo na ahiret. Jednostavno budemo okupirani dunjalukom, poslom, školovanjem, zdravljem, raznim obavezama…U svemu tome nismo našli (ili smo našli vrlo malo) vremena da provedemo s Allahom. Kada su nam srca slomljena, prisiljeni smo pronaći Allaha i na neki način tada sve padne u drugi plan, npr. osoba koja je bolesna će se vjerojatno prisjetiti svojih propusta i pokajati se Allahu, uzeti više da uči Kur’an i sl. Gubitak, bolest ili slomljeno srce, su teška iskustva.

U suri Ed-Duha je utjeha za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoga će zasigurno olakšati i nama.

Na samom početku poslanstva, Uzvišeni Allah je zaustavio objavu Poslaniku Muhammedu, alejhi selam. Ovaj gubitak je bio bolan za Poslanika. Pitao se da li je učinio nešto što je dovelo do uskraćivanja Allahovih riječi. Raspravlja se o točnom vremenu u kojem je Kur’an bio zaustavljen, ali su se Poslaniku čak i rugali ljudi iz Kurejšija koji bi rekli “je li te tvoj Gospodar napustio?”. Kada se objava nastavila, Allah je započeo surom Ed-Duha.

„Tako mi jutra i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!“ (Ed-Duha 93:1.-3.)

Olakšanje koje ovo kratka sura donosi nije samo namijenjeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pripada i nama. Da bismo se nosili sa vlastitom ranjivošću, moramo se podsjetiti na blagodati koje nam je Allah podario. Allah objašnjava u suri Qaf: „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.„ (Kaf 50:16.)

Osoba koja je bliska Allahu može se oporaviti od slomljenog srca, vjerom u Allaha i iskrenom dovom.

Reagiranje na tugu: u redu je plakati

Ponekad tijekom tugovanja postoji mišljenje da ne biste trebali izražavati svoju tugu, naročito muškarci. Koliko smo samo puta čuli „muškarci ne plaču“… Ljudi će reći “budi strpljiv/a, ne sekiraj se” kao da to znači „evo sad ću progutati svoju bol i nastaviti svoj život kao da se ništa nije dogodilo“. Ali ako mi muslimani ne naučimo kako se zdravo nositi s tugom, onda ćemo potisnuti svoje emocije koje će nakraju izroniti u još gorem obliku, uzrokujući duhovnu, mentalnu, a možda i fizičku štetu (da nas Allah sačuva).

Svi psiholozi i stručnjaci reći će vam istu stvar, a to je da morate sebi dopustiti da osjetite i priznate emocije. Jednom je jedan psiholog rekao “Tuga je poput tunela. Moraš proći kroz to ili nikad nećeš doći na drugu stranu.” Izrazite ono što osjećate! To ne znači da ne prihvaćate Allahovu volju ili da ste ljuti na Njega. To znači da prepoznaješ da si čovjek i da svi ljudi budu povrijeđeni kad im se srce slomi. A upravo Allah je Onaj Koji liječi slomljena srca.

Uobičajen osjećaj kada se nalazite u teškim momentima je da nitko od ljudi ne može istinski razumjeti kroz što prolazite. To je istina. Jedinstvena konstelacija vaših iskustava, emocija i okruženja otežava svakoj osobi da točno shvati što vam se događa. Poslanika Jakuba, alejhisselam vlastita djeca nisu razumjela nakon što je izgubio sina Jusufa. Njegov odgovor bio je primjeren pravom vjerniku. On je rekao: ‘Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate’ – reče on.“ (Jusuf, 86.)

Stoga, kada osjećate tugu ili se osjetite izolirano i neshvaćeno od ljudi, požalite se Allahu. Smatrajte to duhovnom terapijom, jer zaista samo Allah može otkloniti ružne i teške osjećaje.

Još jedna stvar koju ćemo spomenuti u kontekstu slomljenog srca je, da nam ponekad Uzvišeni Allah iz Njegove mudrosti nešto uzme. Tada se trebamo prisjetiti da nam Allah uzme kap, a podari okean. Allah poznaje svakoga od nas, jer On nas je stvorio i kao što je On sam spomenuo u suri El-Bekare: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih : u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru nas, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao sto si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono sto ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekara,286.)

I na kraju, prisjetimo se da Uzvišeni Allah opisuje jednu od nagrada/blagodati Dženneta da u njemu nema straha ni tuge, zato trudimo se približiti Allahu kako bi nas učinio stanovnicima Dženneta.

Izvor: www.aboutislam.net