Vjerovjesnici

Ibrahim, alejhisselam, je jedan od pet poslanika ulu-l-‘azma (najodabranijih poslanika). Uzvišeni Allah ga je u Kur’anu Časnom nazvao Svojim prijateljem: „A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.“ (sura En-Nisa, 125)

Kur’ansko kazivanje o Ibrahimu, alejhisselam, donosi nam različite poruke te nas uči koja su to bila svojstva Allahovog prijatelja. Kako bismo uzeli pouku i potrudili se biti bolji, navest ćemo neke od pouka i poruka kazivanjano Ibrahimu, alejhisselam. Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže:

„Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: Mi s vama namamo ništa, a ni sa onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!“ – ne i u Ibrahimovim riječima ocu svome: „Ja ću se moliti da ti se oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.“ „Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.“  (sura El-Mumtahina, 4)

Poruke kazivanja o Ibrahimu, alejhisselam:

1. Porodica nužno ne mora biti naš uzor.

Ibrahim, alejhisselam, se rodio u porodici koja nije robovala Uzvišenom Allahu. Njegov otac Azer je pravio kipove koje su ljudi kupovali a zatim ih uzimali kao svoja božanstva. Ibrahim, alejhisselam, nije bio od onih koji su slijepo slijedili ono što roditelji ili porodica rade. Štaviše, Ibrahim je odvraćao ljude od kupovine kipova koje je pravio njegov otac govoreći im da su kipovi beskorisni i nesposobni da ikome pomognu.

Poruka nama je da se uvijek trudimo biti bolji od svoje porodice. Da negativne običaje u porodici baš mi dokinemo i da od nas započne promjena ka boljem. Na primjer, ako je naš roditelj bio nepravedan prema svojoj kćerki i oštetio je u podjeli nasljedstva, ne budimo mi nepravedni prema svojoj.

2. Allah Uzvišeni je uputio Ibrahima, alejhisselam, jer uputa dolazi samo od Allaha. Ali, Ibrahim, alejhisselam, je bio od onih koji razmišljaju i tragaju za istinom, kako bi bolje razumio uzvišenost svoga Stvoritelja, te kako bi svome narodu naveo dokaze da su u zabludi i naveo ih na razmišljanje.

Poruka nama je da koristimo svoj razum i razmišljamo o veličini svoga Gospodara. Na mnogo mjesta u Kur’anu Uzvišeni Allah ističe važnost korištenja razuma:

„I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju.“ (sura Er-Rum, 21)

Također, važno je da tragamo za istinom i da provjeravamo izvore informacija koji danas dolaze do nas, te da se slijepo ne povodimo za masama.

3. Ibrahim, alejhisselam, se ne povodi za većinom. To što je bio sam u svome društvu – drugačiji od ostalih, nije ga odvratilo da slijedi Istinu, niti da se suprotstavi laži i ponese posljedice borbe protiv zablude.

Često, još od ranog djetinjstva, želimo biti kao većina. Želimo imati ono što drugi imaju ili raditi ono što drugi rade. Ako smo drugačiji, to nam nerijetko društvo uzima kao predmet podsmijeha.

Kroz odrastanje izazovi koji često budu grijeh privlače nas samo da ne bismo bili odbijeni ili ismijani u društvu. Šta ako ne odem u diskoteku kada će svi moji drugovi ići? Šta ako nosim hidžab a sve moje drugarice u razredu ne nose? Šta ako kažem da ne pušim? Da li ću zbog toga biti manje vrijedan ili vrijedna? Šta ako me društvo ismije i ne prihvati?

Većina mladih prolazi kroz niz ovakvih misli. A pouka nama, iz kazivanja o Ibrahimu, alejhisselam, je da se kao pojedinci i roditelji zauzimamo za ispravan put i slijeđenje istine makar bili sami. I da nas to što smo sami i drugačiji ne smije obeshrabriti. Ibrahim, alejhisselam, je bio sam u masi. Bio je na istini. Imao je svoga Gospodara koji ga je sačuvao od vatre i učinio je hladnom i spasonosnom. Bio je protjeran, ali nije odustao od puta Istine. Nama i našoj djeci ne trebaju izmišljeni junaci, jer Allahovi poslanici su najbolji uzor svakom od nas i najveći junaci.

Nastavit će se…