Vjerovjesnici

U prethodnom tekstu smo spomenuli neke od pouka i poruka iz života Ibrahima, alejhisselam, poslanika kojeg je Uzvišeni Allah uzeo za Svog prijatelja. U nastavku vam donosimo još nekoliko:

4. Blagost i sažaljivost. Ibrahimova, alejhisselam, osobina je bila blagost i samilost, sažaljivost. Uzvišeni Allah o njemu u Kur’anu kaže:

”Ibrahim je doista bio sažaljiv i blag.” (Et-Tevba, 114)

Blagost Ibrahima, alejhisselam, se očitovala u međuljudskim odnosima, naročito u njegovom odnosu prema ocu a kasnije i sinu. Način na koji je on komunicirao sa svojim ocem, govori nam mnogo: roditeljima možemo iznijeti argument i mišljenje makar to bilo suprotno od njihovih ubjeđenja. Međutim, nikada ne smijemo pokazati nepoštovanje i drskost prema roditeljima, makar oni ne bili muslimani. Ako su takvi odnosi, odnosi poštovanja i razumijevanja potpuno nemogući, bolje je da se udaljimo nego da budemo oni koji čine zulum i nepoštuju svoje roditelje.

„Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug“ –otac njegov je rekao: „Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!“ “Mir tebi!“ – reče Ibrahim. „Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome.“ (sura Merjem, 42-48)

5. Rasprava sa argumentima. Ibrahim, alejhisselam, se raspravljao sa ocem. Zatim sa svojim narodom, zatim sa vladarom. I svaki put njegove riječi su bile istinite a dokazi neoborivi. Ibrahim, alejhisselam, nije vikao niti je bio grub.

U 258. ajetu sure El-Bekare, Uzvišeni Allah govori o raspravi Ibrahima, alejhisselam, sa vladarom Nemrudom:

„Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim reče: “Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!”, on odgovori: “Ja život i smrt dajem!” Ibrahim reče: “Allah čini da Sunce izlazi s istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!” I nevjernik se zbuni! Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put!“

Iako je bila u pitanju rasprava sa nevjernikom, Ibrahim, alejhisselam, nije prešao granicu pristojne i argumentovane rasprave. A koliko puta mi povrijedimo čak i naše najbliže u raspravi, samo da bi ih nadvikali ili dokazali da smo u pravu. Kada nas ponese polet u raspravi, sjetimo se Allahovog prijatelja i njegove blagosti. Budimo blagi. Govorimo samo argumentovano. I ne slijedimo svoje strasti.

6. Uvažavanje djece i zdrava komunikacija s njima. Ibrahim, alejhisselam, nije bio samo uljudan pred vladarom, ili pred ocem, pred nekim ko je stariji ili jači (moćniji) od njega. On je svoju blagost i vještinu komunikacije pokazao i tokom dijaloga sa svojim sinom, Ismailom, alejhisselam. Kada mu je u snu došla objava da ga žrtvuje, Ibrahim, alejhisselam, je s njim o tome razgovarao kao sa zrelim sagovornikom:

„I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’ – ‘O oče moj’ – reče – ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (sura Es-Saffat, 102)

Iz ovog primjera učimo da je od izuzetne važnosti da lijepo i zdravo komuniciramo sa našom djecom. Nije naša slabost ukoliko saslušamo mlađe od sebe i uljudno razgovaramo s njima. To je snaga zrele ličnosti. Slabost je koristiti moć nad slabijim i dokazivati svoju veličinu nad nekim ko nam nije ravan.

Nastavit će se…