Tekstovi

„Učinio/la mi je nepravdu, neću mu/joj nikada halaliti.“

„Ima Ahiret.“

„Ne bi mu/joj halalio kad bi se raspadao/la.“

I niz drugih rečenica, svakodnevno čujemo u našem okruženju. Štaviše, kada nekoga posavjetujmo da halali nekome, osoba često shvati da je naš atak usmjeren ka njoj, i da smo joj neprijatelji. A da li uopšte išta gubi onaj koji halali?

Nekada sam i sama slično postupala. Mislila sam da halalom činim uslugu samo onom ko mi je nepravdu učinio. Danima bih razmišljala o toj osobi i „punila“ se negativnom energijom. To  me je iscrpljivalo. Bila sam opterećena osobama iz prošlosti, i nisam osjećala da se moja priča sa njima završila. Prošlo je nekoliko godina dok nisam shvatila da Uzvišeni Allah preporučuje oprost drugima iz Svoje mudrosti, ponajviše radi nas samih, da oprostom skinemo teret sa svoga srca i da okrenemo stranicu prošlosti.

Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „Neka im oproste i ne zamjere. Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta, samilostan je.“ (En-Nur, 22)

Oprostom, osoba koja je učinila zulum nije izgubila odgovornost zbog učinjenog zuluma, ali mi, mi ćemo skinuti teret sa svoje duše. Zar sumnjamo u Allahovu pravdu? Zar mislimo da je Ahiret „mahalska kahva“ na kojoj ćemo mi nadugo i naširoko dokazati pravdu? Hoće li nam zaista biti do tpga na Danu suda, kada će roditelj od svoga djeteta pobjeći i dijete od svoga roditelja? A naš Gospodar je Pravedni i izvor pravde. Zar oprostom ne prepuštamo svoj slučaj Allahu?

Nisu li nam najljepši primjer oprost Jakuba i Jusufa, a.s., koji su unatoč nepravdi i zulumu izabrali put milosti i oprosta? Nije li nam najljepši primjer Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, koji je istu rečenicu, kao i Jusuf, a.s., izrekao prilikom osvojenja Mekke, onima koji su mu najviše nepravde učinili: „Ja vas sada neću koriti“, reče, „Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!“ (sura Jusuf, 92)

Naš svaki postupak će kod Allaha naići na nagradu ili kaznu. Čak kada odustanemo od osvete, mi nismo gubitnici. To nam je, zapravo, iskup od grijeha. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

“Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit će mu od grijeha iskupljenje Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici.” (sura El-Maide, 45)

S toga, vjernik nije nikada na gubitku. Onaj koji se na Allaha čvrsto oslanja i koji Mu vjeruje. Allah prašta, milostiv je, samilostan. I On voli kada Ga rob oponaša svojim djelima. Još jedan ajet je dokaz toga, ajet u kojem Uzvišeni Allah Sebe navodi kao primjer vjernicima:

„O vjernici, među supružnicima vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i milostiv je.“ (sura Et-Tegabun, 14)

Stoga, ako želimo mir svojoj duši- oprostimo.

Ako želimo zaborav- oprostimo.

Ako želimo da krenemo dalje – oprostimo…

Oprostimo drugima jer je naš Gospodar Onaj koji prašta.

Oprostimo jer želimo sebi dobro.

Oprostimo, jer želimo drugima dobro…

Molim Allaha da naša srca omekša i da nam podari snagu da na zulum uzvratimo dobročinstvom. Amin.